Iako smo jučer i sami primijeti kako je dopis direktora programa Domagoja Burića vezan uz ljetnu HRT-ovu emisiju "30 u hladu" u kojem se traži više nacionalne simbolike bio nespretno sročen [Tračak razuma na HRT-u], cijeli slučaj znatno je prerastao okvire koji bi bili normalni i na žalost dobio ne toliko neočekivani nastavak. Iako bi se o samom načinu na koji je Burić svoje ideje prezentirao dalo, dakle, raspravljati, to ne umanjuje suštinu problema. A to je kronični nedostatak nacionalnoga na onome što bi trebala biti nacionalna televizija. A da na HRT-u radi mnogo onih koji se s takvom politikom slažu, najbolje pokazuje peticija kojom se traži da se osim HND-a i Programskog vijeća HRT-a na Burćev domoljubni dopis očituju i glavni ravnatelj HRT-a Vanja Sutlić te Blago Markota. Novinari, urednici, realizatori i producenti u prigovoru tvrde da je Burić povrijedio profesionalni dignitet svih koji su tijekom tri godine bili uključeni u realizaciju projekta “30 u hladu”. No, kada se pogleda lista potpisnika, na njoj se nalaze i osobe o čijem je profesionalnom dignitetu odista deplasirano govoriti. Zato listu potpisnika treba tumačiti prvenstveno kao politički motiviranu, a pozivanje na profesionalizam shvatiti tek kao smokvin list.

Buriću «kolege» zamjeraju, kako kažu, izazivačke, primitivne i huškačke zahtjeve, kao i uvredljive primjedbe da “dosadašnjim urednicima očito nedostaje smisla za nacionalnu simboliku”. No, što se nedostatka nacionalne simbolike tiče, Burić je neosporno u pravu i nije jasno o čemu potpisnici pričaju. No, problem je još i kud i kamo veći od prikazivanja i ne prikazivanja hrvatskih zastavica i grbova. Naime, osim kroničnoga nedostatka bilo kakve domoljubne simbolike na HRT-u, gdje se ona tretira upravo kao da se radi o nečem što treba izbjegavati, a ne kao nešto posve normalno, postoji i evidentni i puno ozbiljniji problemi subjektivnog, pristranog i nadasve neprofesionalnog izvještavanja, koje ponekad doslovno prelazi u sindrom aktivnog dezinformiranja. Možemo ići i dalje, i pitati primjerice kada se na nacionalnoj televiziji zadnjih godina od bilo kojega urednika ili voditelja informativnih emisija moglo čuti da su preko usta uspjeli prevaliti ime predsjednika Franje Tuđmana, a da to nije bilo u negativnom kontekstu? Slike s prvim predsjednikom RH vide se na kapaljku, kao da je njegovo vrijeme daleka prošlost koje nema nikakve veze s današnjim trenutkom, odnosno kao da se ne radi u predsjedniku s kojim je većina nas koji smo punoljetni stvarali državu.

Možemo zaključiti, eventualna nespretnost Burićeva pismenog uratka, koji usput budi rečeno i nije bio namijenjen za javnu nego za internu uporabu, ne mijenja istinu o HRT-u. Ako se u obzir još uzme i činjenica tko ili što stoji iza spomenute peticije koja zaziva njegovu smjenu, jasno se i na prvi pogled može uočiti da ima ljudi, koji iza paravana takozvanoga profesionalizma na koji se tako zdušno pozivaju, kriju kao zmija noge ne samo vlastitu neprofesionalnost već i političke ciljeve. Ali, ako laže koza, ne laže rog, pa se politička ili bolje rečeno ideološka orijentacija spomenutih vrlo lako može iščitati iz njihovih politikantskih uradaka, bolje rečeno pamfleta koji s novinarstvom nemaju puno veze. Pa ako se već postavlja pitanje smjena zbog neprofesionalizma, zašto se ne bi počelo od njih?

M.M.B.

{mxc}