Ideja o pokretanju Dana dr. Franje Tuđmana – Hrvati kroz stoljeća, što se na današnji dan po prvi put održavaju u Velikom Trgovišću, u hrvatskom medijskom prostoru nije naišla na plodno tlo. Danas vlada percepcija kako ono čega nema u medijima, kao da i ne postoji. Možemo se stoga opravdano zapitati kome smeta jedna normalna, nestranačka, povijesno-znanstvena, jednodnevna rasprava o temama iz hrvatske povijesti. Ili je sporno već samo spominjanje akademika Franje Tuđmana, prvog predsjednika u obnovljenoj nam hrvatskoj državi? Nije li vrijeme da lakrdiju pod šifrom „detuđmanizacija“ spremimo u ropotarnicu nepotrebnih nam floskula? Taj se proces detuđmanizacije provodi od kad je Tuđman ušao u javni prostor sa svojim knjigama, dakle, još u vrijeme Jugoslavije.

Eskalirao je kad su Tuđmanovu političku sintezu komunisti u Hrvatskoj proglasili „opasnom namjerom“. Komunistička logika prevladava i danas većinom medijskoga prostora. Pa ipak, Dani dr. Franje Tuđmana – Hrvati kroz stoljeća, ne mogu se jednostavno ideološki svesti pod šifru „opasne namjere“, stoga su prešućeni. Izgleda da je za prevladavajuće komunističko nametnuto javno mnijenje najopasnija namjera činjenica da je ostvarena hrvatska država i da ju je prvi predsjednik vodio uspravno i hrabro. Prigovaralo mu se da ima prevelike ovlasti, pa su drugovi došavši na vlast polupredsjednički sustav zamijenili s ovim kakav imamo danas. Pa, kako danas stojimo s predsjedničkom funkcijom u „opasnoj namjeri“?

Ovako:Š to će nam DORH kad imamo predsjednika? On zna tko jest, a tko nije prekršio zakon.Što će nam MUP i pravosuđe? On zna koga treba istražiti, optužiti, a koga pomilovati. Što će nam Ministarstvo vanjskih poslova? On zna i ono što ne zna – je li njegov osobni savjetnik za uhodarenje u Beču prekršio austrijske zakone. Što će nam gospodarske ustanove? On zna da benzin treba pojeftiniti, a kuna devalvirati. Što će nam jačanje međunarodnog položaja? On zna da poslije pozivnice NATO-a i posjeta američkog predsjednika Hrvatskoj, treba oštro skrenuti s „trulog Zapada“ u svijetlu budućnost avnoja. Što će nam višestranačje i demokracija? On je za veliku koaliciju višestranačkog jednoumlja. Što će nam neprijatelji? On zna kad treba podgrijati stare jugokomunističke podjele u hrvatskom narodu i umjesto trezvene pomirbe instalirati pogubnu netrpeljivost.

Što će nam europski standardi i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa? On zna da je Oznina istina iznad civilizacijske i znanstvene i da se ta istina ima protegnuti na sustav obrazovanja i u športske organizacije. Što će nam i pokojni Jakov Blažević? On zna kad treba batinom po Katoličkoj crkvi. Što će nam konstruktivna oporba? On zna kad i zašto vladi treba gurnuti klip u kotače. Što će nam sindikati? On je avangarda radničke klase s porcijom graha jednom godišnje u Maksimiru. Što će nam \eljezara Sisak? On ima ruski Mečelj. Što će nam hrvatsko kazalište? Njemu su dosta pozornice u Kumrovcu i Jasenovcu. Što će nam izbori? On zna koga bi postavio za mandatara i bez rezultata izbora. Što će nam Domovinski rat? On je i danas za Igmansku inicijativu. Što će nam neovisne radio postaje? On ima svoj Radio 101. Što će nam neovisno novinstvo? On ima svoj nacionalni bilten. Što će nam sjećanje na žrtve? On zna da nisu sve žrtve nevine. Što će nam Bleiburg? On zna da je tamo stradalo nekoliko stražara iz Jasenovca.

Što će nam Srbi u Hrvatskoj? On zna da su na opancima donijeli nešto srpske zemlje koju mogu odnijeti sa sobom natrag u Srbiju. Što će nam psihijatri? On zna tko je za umobolnicu. Što će nam hrvatska mladež u politici? On ima vječno mladog Budu, ministra vanjskih poslova Jugoslavije koja je 1991. razorila i okupirala Vukovar. Što će nam hrvatski generali? On zna da su mu korisniji u Haagu. Što će nam hrvatski branitelji? Njemu je dosta Savez antifašističkih boraca. Što će nam Zakon i Ured za suradnju s MKSJ? On i bez Zakona i Ureda surađuje kao neovlašteni poštar za potrebe stranog tužiteljstva. Što će nam bolji standard? On zna da svaki građanin može s predsjednikom na kavu o državnom trošku. Što će nam Europa? On zna da su nam vrata Beograda uvijek otvorena! Što će nam originalna povijesna faktografija? On ima dovoljno originalnih krivotvorina.

Što će nam, dakle, Dani dr. Franje Tuđmana – potpuno je jasno. Među ostalim i zato da s imena predsjednika dr. Franje Tuđmana skinemo komunističku etiketu opasne namjere koja je u Haagu evoluirala u zajednički zločinački pothvat. Opasne nam se namjere, u povijesti i danas, skrivaju negdje drugdje. Mnogi su ostali zatečeni što su Dani uopće utemeljeni. Medijska šutnja o njima najbolji je pokazatelj te zatečenosti. Dani će pokopati detuđmanizaciju!

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo

{mxc}