Pozicija butlera

 

O političkoj svijesti hrvatskih građana slikovito svjedoči telefonska anketa jednog dnevnog lista provedena na uzorku od 900 ispitanika. Pitanja su se odnosila na odnos Hrvatske i SAD-a te na posjet američkog predsjednika Georga Busha. Rezultati te ankete mogli bi se nazvati primjerom svjesnog pristajanja na političku neprincipjelnost i oportunost, ili čak kao politički fatalizam, prihvaćanje prilagodbe i podređenosti nametnutim rješenjima. Nešto manje od polovice ispitanika izjasnilo se da podržava posjet Busha juniora. Trećini je svejedno.Čak 58 posto njih drži da Hrvatska s SAD-om ima podređeni odnos, što je jasno i malom djetetu. Trećina ne zna. A gotovo 45 posto ispitanika ima vrlo loše mišljenje o američkoj ulozi u svijetu, dok je trećina opet neodređena, bez stava, a samo 12,4 posto ima pozitivno mišljenje.

Rezultati dovode do kontraditornih zaključaka: ako većina ispitanika drži da smo u odnosu s SAD-om podređeni, i da je američka politika vrlo negativna, ako je trećina neodlučna i nezainteresirana, a tek njih 12 do 18 posto ima o svemu tome pozitivno mišljenje, kako je moguće da većina građana podržava dolazak G. Busha!?Što to govori o našim građanima nego da su vrlo neprincipjelni, da su odlučili prikloniti se sili iako o njoj imaju negativan stav? Zar su toliko fatalistični ili apatični pa misle da se ništa ne može učiniti, ili se drže gole pragmatike pa misle da će to za Hrvatsku biti korisno, makar i s đavlom tikve sadili?

Uvjeren sam da tako oportun stav većine hrvatskih građana dugoročno Hrvatskoj ne donosi ništa dobro. Tješi me jedino to što je anketa pokazala da su najkritičniji prema politici SAD-a tridesetgodišnjaci i četrdesetgodišnjaci. Ovi potonji, čijem naraštaju i sam pripadam, pokazali su barem u većini da se ne odriču svog stava i kritičkog razmišljanja. Dvije trećine ispitanih četrdesetgodišnjaka ima vrlo negativno mišljenje o američkoj ulozi i našoj očitoj podređenosti. Zapanjuje me niska kritička svijest i nedostatak političke samosvijesti kod ostatka ispitanika, i takvo ravnodušno pristajanje na kolonijalni status Hrvatske! Zabrinjava i to što je trećina njih praktički bez stava i mišljenja o svemu ovome. Na žalost, rezultati ove ankete reprezentiraju političko-mentalnu sliku nacije. Slično raspoloženje bilo bi i da je riječ o Haagu i Europskoj uniji: ravnodušnost, fatalizam, oportunost ili pragmatička logika svjesnog podređivanja jednoj velesili koja bi nam trebala donijeti „bolji život“ i gospodarski napredak.

Uz argument sigurnosti, ekonomska ulaganja glavni su argument zagovornika NATO-a. Problem je što se argumenti za NATO iznose upravo s pozicije koja podrazumijeva da hrvatski vazalski i kolonijalni odnos prema SAD-u uopće nije loš nego višestruko koristan. Takva servilna logika ne može nam donijeti ništa drugo osim da budemo butleri u predsoblju američkih interesa. Butler je zadovoljan svojim položajem: kreće se u uglednom društvu, čist je, uredan, nije gladan, može biti i solidno plaćen. I argument sigurnosti je dvojben. Tek unutar NATO-a postajemo meta i sigurnosno ugroženiji jer participiramo u obrani i provođenju američkih interesa. Uvjeravaju nas da su to i naši interesi. Po čemu? Zašto bi interes naše djece bio Bushev ekspanzionizam i intervencije u Iraku i Afganistanu? Pitam se, jesu li hrvatski momci izginuli u borbi za hrvatsku slobodu da bi ona bila izručena Amerikancima i NATO-u koji 1991. nisu ni uhom mrdnuli da nam pomognu? Koliko god ovo pitanje bilo pomalo patetično, ono je u osnovi i bolno i realno.

Hrvatska se u Domovinskom ratu obranila i oslobodila bez NATO-a, osim što smo u Oluji imali pasivnu stratešku podršku SAD-a. Zašto nam danas treba NATO da bi se obranili od bilo čije ugroze, pogotovo jer nam nitko ne prijeti? A prijetit će nam tek kad uđemo u NATO! Eto paradoksa servilnosti: tu pada i argument gospodarskih ulaganja. Uzimamo na sebe rizik terorističkih napada, sudjelovanja u američkim agresijama po svijetu, žrtvovanju naše slobode na oltar State Departmenta, za šaku dolara, koji se mogu raspršiti, čim bi, ne daj Bože, puknula kakva teroristička bomba u Hrvatskoj! Umjesto ostvarenja obećanja o stabilnosti riskiramo trajnu nestabilnost, život u strahu i psihozi od terorizma. Još bih nekako i razumio političku pragmatiku koja forsira NATO da smo bilo što dobili od SAD-a osim njihovih licemjernih pohvala o „fascinantnim reformama“ i hrvatskoj „uspješnoj priči“. Umjesto da smo smogli snage za politiku neutralnosti u odnosu na NATO, opredijelili smo se za jednu stranu. Koliku cijenu će za to morati platiti naša djeca?

Zoran Vukman
Hrvatsko slovo

{mxc}


Čet, 26-11-2020, 02:51:51

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.