Priznanje Kosova

 

Hrvatska vanjska politika napokon je odradila dobar posao. U paketu s Mađarskom i Bugarskom priznala je 19. ožujka 2008. neovisnost Kosova, mjesec dana poslije proglašenja neovisnosti. Istina, od Hrvatske kao „lidera u regiji“ očekivao se liderski potez, to jest da prva „u regiji“, kao „lokomotiva Zapadnog Balkana“, prizna neovisnost Kosova onako kao što su to odmah učinili lideri Europske unije. Samo dan prije priznanja javnost je izvještena kako je srpska sastavnica hrvatske vlade učinila sve da ne dođe do priznanja. Iako je po svim istraživanjima javnoga mišljenja velika većina u Hrvatskoj bila za priznanje Kosova, srpska sastavnica hrvatske politike u Hrvatskoj bila je protiv priznanja, štiteći time vanjsku politiku Republike Srbije i većinsko javno i političko mišljenje u Srbiji, koje je dovelo do napada na veleposlanstva SAD-a i Hrvatske, te do nove destabilizacije u regiji.

Srpska sastavnica u hrvatskoj politici u posljednja dva mandata jedan je od Hrvatskoj nametnutih standarda tzv. velikih članica EU, koje je hrvatska politika prihvatila zdravo za gotovo. Sad kad su velike članice EU jedna za drugom priznale neovisnost Kosova, u Hrvatskoj se pojavio paradoks. Upravo srpska sastavnica hrvatske politike, nametnuta od europskih čimbenika, pokazala se kao protueuropska što je na tragu konstante srpske politike od kad postoje jugoslavije, „regioni“, „jugistočna Europa“ i „Zapadni Balkan“. Zato i čudi da premijer Sanader nije odmah u „europskom duhu“ prihvatio bizantinsku ostavku Slobodana Uzelca koji je na zatvorenoj sjednici vlade glasovao protiv priznanja Kosova i odmah ponudio ostavku. Ta srpska konstanta ne spada u europske standarde 21. stoljeća.

Je li riječ o unaprijed dogovorenu igrokazu ili o ozbiljnom razmimoilaženju hrvatske i srpske sastavnice hrvatske vlade, Kosovarima je svejedno, ali ne i hrvatskoj javnosti. Više se ne može govoriti da u pogledu „regionalne politike“ hrvatska vlada ima jedinstven stav, jer je neovisno Kosovo postalo dio „regiona“ i punopravni čimbenik „regionalne politike“. Nije, doduše, jasno kad bi SDSS pozdravio hrvatsko priznanje neovisnosti Kosova, za godinu, pet, pedeset ili nikad. Hrvatska ne smije ostati gnijezdo velikosrpskih mitova ne samo zbog sigurnosti u regiji, nego i zbog vlastitoga identiteta. Odluka SDSS-a nož je u leđa Europi, Hrvatskoj i Kosovu. Čini se da bi hrvatska politika bila vjerodostojnija kad bi u svojem sastavu imala kosovarsku, ili Albansku sastavnicu, međutim, to nije „europski standard“, kao što je nametanje srpske sastavnice.

Vjerojatno otuda dolazi i pregršt „razumijevanja“ za situaciju Srbije, koju je po priznanju Kosova, odmah izrazio šef vlade, dok je demokratska javnost očekivala najavu nadnevka uspostave punih diplomatskih odnosa između dviju država koje su u nedavnoj prošlosti od Srbije doživjele nekažnjenu agresiju, zločin protiv mira i genocid – koji se više i ne spominju u politici „lidera u regiji“, vjerojatno zato što te istine nisu u „europskom duhu“. Postavlja se stoga pitanje, nije li zapravo pravi „lider u regiji“ nekažnjena Srbija? Moguće hrvatska politika 21. stoljeća u sebi još nije pobijedila jugoslavenski i komunistički kompleks manje vrijednosti u odnosu na Srbiju, onako kako je to učinio dr. Franjo Tuđman krajem dvadesetoga stoljeća?

Prijetnje iz Srbije glede priznanja Kosova Hrvatska mora ozbiljno shvatiti. Ne samo zbog stanja u svojim oružanim snagama, koje su u permanentnom desetogodišnjem preustroju, ne samo zbog toga što nema do kraja zaokružene granice i ne samo što još nije u stanju javno priznati tko ju je u posljednjem velikosrpskom napadu obranio, nego i zbog toga što se na primjeru priznanja Kosova vidjelo da Srbi u Hrvatskoj, kao i početkom devedesetih, više drže do srpske vanjske politike negoli do hrvatske. Istodobno očekuju od Hrvatske povlastice kakve su uživali i u SFRJ u sklopu izdvajanja za tzv. „nerazvijene“. Pogrješno je misliti da se uhodanu srpsku politiku u Hrvatskoj može kupiti. Daleko od toga da će Srbi u Hrvatskoj odbiti darove.

Može se, dakle, samo cincariti, trgovati na kratke staze, ali to ne jamči i stvarnu promjenu i kvalitetni zaokret u odnosu na hrvatsku „regionalnu“ politiku, koju smo do jučer preciznije nazivali - jugoslavenskom. Kao što Hrvati imaju Hrvatsku, Kosovari Kosovo, Srbi imaju Srbiju s tzv. Vojvodinom, koja je također bila „konstitutivni element“ bivše Jugoslavije. Ako je suditi po izjavi predsjednika Mesića, onda Srbija u tzv. Vojvodini još ima dovoljno „kapaciteta“ da je zadrži u svojemu sastavu. Poslije priznanja Kosova, jačanje kulturnih, gospodarskih i svih drugih bilateralnih odnosa između Hrvatske i Kosova – nema alternative, bez obzira što o tome mislila srpska sastavnica hrvatske politike kao produžena ruka države Srbije.

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo

{mxc}


Uto, 7-07-2020, 18:17:26

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.