Kad je Denis Latin u pitanju, i njegov dobro plaćeni 'Projekt Latinica', čovjek svašta može očekivati od tog individuuma opterećenog ratom 'dogovorenim' između Tuđmana i Miloševića. Čudi međutim, da mu Sutlićeva dalekovidnica, masno plaćena iz našeg džepa-a pod ingerencijom hrvatskog Sabora-pruža toliki promidžbeni prostor-i mogućnost-ničim utemeljenog blaćenja Domovinskog rata i pokojnog predsjednika Tuđmana. o, možda i Latin i HTV pušu u isti rog? Naime, samo psihički poremećen ili u duši zao čovjek može gledateljstvu nametati suludu teoriju o 'dogovorenom ratovanju' kad činjenice govore o nečem sasvim drugome, o eklatantnom planu zločinačkog pokušaja stvaranja Velike Srbije koji je instaliran daleko prije bilo kakvog 'dogovora' u Karađorđevu! I ponovno ta antihrvatski ustrojena Latinica lupeta istu, već otrcanu 'Kuljiš-Bilandžić-Mesićevu' priču ne uzimajući u obzir svima poznate povijesne činjenice koje su, davno prije, prethodile jednostranoj srbijanskoj agresiji, a to su:

Preustroj oružanih snaga SFRJ-ota proveden je tijekom 1987., ali je svoju pokusnu provedbu imao davno prije, 1981.g. (kosovska događanja) do 1985., kada je unutar povjerljivih velikosrpskih JNA-krugova i odlučeno o tom prijetećem preustroju. Tih pet godina na području Kosova sustavno je provjeravano funkcioniranje korpusa s temeljnom zadaćom pacifikacije tog vrelog područja. Ako je, dakle, pacifikacija uspjela tamo gdje je 90% nesrpsko-albansko pučanstvo, onda nije bilo nikakvih razloga da to ne uspije tamo gdje su uvjeti znatno povoljniji (Hrvatska, Bosna i Hercegovina). Napušta se dotadašnja armijska struktura koja je područno pokrivala republike, osim Hrvatske koja je bila 'podijeljena' između 5. i 7. Armije. Takva armijska podjela, ako se uzme u obzir i teritorijalna obrana imala je 'republičko' obilježje; organizacija JNA na strategijskoj i operativnoj razini uglavnom se poklapala s republičkim i pokrajinskim granicama. Svaka republika je imala 'svoju' armiju, a pokrajine 'svoj' korpus, sve dok ih Milošević nije protuustavno ukinuo, i AP Vojvodinu i AP Kosovo…..kršeći 'svete' AVNOJ-evske postulate. Zapovjednici armija, odnosno korpusa, najčešće su bili časnici iz tih republika. Eeee, to je trebalo ukinuti!

Zato se već 1981. razmišlja, 1985. uobličuje, a potom i provodi reorganizacija zapovijedanja i ustroja OS SFRJ (JNA i TO). Veljko Kadijević naznačit će kako je bit tog rješenja bio taj da se umjesto šest armija kopnene vojske formiraju svega tri vojna središta kojih je područna podjela potpuno zanemarila 'administrativne' (AVNOJ-evske!) granice republika i pokrajina. Stožeri teritorijalne obrane republika i pokrajina u operativnom su smislu podređeni zapovjedništvima vojnih središta, umjesto vrhovnoj komandi, a područni stožeri teritorijalne obrane zapovjedništvima korpusa JNA. (Ne zaboravimo, 'svjesni' hrvatski komunisti su na dlanu predali yugo-Armiji cjelokupno oružje iz skladišta Teritorijalne obrane RH i to upravo pred početak rata a Budimir Lončar je itekako 'pomogao' Hrvatskoj s UN-embargom na uvoz oružja.....po Mesićevom tumačenju, op.a.) Koji su bili povodi takvoj novoj organizaciji JNA odnosno preustroju oružanih snaga?

-Operativni razvoj oružanih snaga prema planovima uporabe za takozvane izvanredne prilike,
-dovođenje na zapovjedna mjesta časnika s naglašenim opredjeljenjem za velikosrpsku ideju, i
--uvježbavanje postrojbi na pravcima uporabe prema novom doktrinarnom pristupu 'bitke u prostoru', drugim riječima na granicama takozvane Velike Srbije, a sve prema doktrini Čosićeve SANU-i.

Ta su nova organizacijska rješenja, prema Kadijeviću, u cjelini narušila nadzor republika i pokrajina nad 'svojom' teritorijalnom obranom i smanjila 'njihov' utjecaj na JNA. To dokazuje u kojoj je mjeri vojni vrh i sam svjesno rušio glavno načelo o oružanoj sili svih naroda i narodnosti pretvarajući se tako planski u imperijalnu srpsku vojnu silu mnogo prije nego što će doći do raspada Jugoslavije. Kako je politički cilj odredio zapadnu granicu 'Velike Srbije' na crti Virovitica, Karlovac, Karlobag to prati i nova vojno-područna podjela Miloševićeva vojnog stratega Veljka Kadijevića (ovo je sastavljeno prema Davoru Domazet-Loši: «Kako je pripremana agresija….»). Visoku dužnost u ratno doba, sve do '92.g., Veljko Kadijević je savjesno obnašao u vladi SFRJ-ota u kojoj je također sjedio još jedan 'veliki Hrvat' zadužen za embargo na uvoz oružja u agresijom napadnutu, goloruku Hrvatsku; danas je on, vjerovali ili ne, specijalni Mesićev savjetnik: Budimir-Budo Lončar, ondašnji ministar VP-Jugoslavije!

Dakle, po najvišoj zapovjednoj odgovornosti tog 'ministra odbrane', i uz izdašnu pomoć takvog ministra vanjskih poslova SFRJ-ota, Hrvatska je već u kasnu jesen '91.g. bila osakaćena za skoro pa trećinu svog suverenog teritorija sinkroniziranom akcijom domaće četničke bagre i jednake joj Kadijevićeve zločinačke Armije. I još uz to, tijekom ‘91’/’92.g. primila je na svoja pleča strahoviti ekonomsko-humanitarni (i ljudski-)teret od 500.000 izbjeglica iz okupiranih područja Hrvatske, ali i iz BiH (i Hrvata i Muslimana!), koja je tada bila 70 posto okupirana od srbijanskog agresora. Pročitajmo što je nakon stravičnih razaranja Hrvatske ’91.g., i Vukovara i Dubrovnika precizno napisao vojni strateg Veljko Kadijević (sin majke-Hrvatice i oca hrvatskog Srbina!), reminiscirajući svoj, bez ikakve sumnje, planirani zločinački poduhvat:

"Ideja manevra sadržavala je sljedeće osnovne elemente….

-potpuno blokirati Hrvatsku iz vazduha i sa mora,
-pravce napada glavnih snaga JNA što neposrednije vezivati za oslobođenje srpskih krajeva u Hrvatskoj i garnizona JNA u dubini hrvatske teritorije,
-ispresecati Hrvatsku na pravcima Gradiška-Virovitica; Bihać-Karlovac-Zagreb, te Knin-Zadar; kao i pravac Mostar-Split,
-jakim snagama iz rejona Herceg Novi-Trebinje, blokirati Dubrovnik sa kopna i izbiti u dolinu Neretve i na taj način sadejstvovati snagama koje nastupaju na pravcu Mostar-Split(sve do vekovnog ognjišta-rodne mu Glavine Donje kod Imotskog, op.a,!);
-nakon dostizanja određenih objekata, obezbediti i držati granicu Srpske Krajine u Hrvatskoj!» Preslik je to davno poznate zločinačke doktrine Velike Srbije iz Garašaninovih 'Načertanija', Moljevićeve 'Homogene Srbije', Čosićeve SANU, kartografije Vojislava Šešelja, Miloševićevih osvajačkih ratova-navještenih na Gazimestanu ’89.g., još uvijek aktualnog plana Z-4 Save Štrbca odnosno 'Vlade' SAO-Krajine danas u egzilu, u Srbiji....i aktualnog stava skoro pedeset posto srbijanskog radikalnog biračkog tijela, Tomislava Nikolića-Grobara....."

(Gore navedeni citat je iz 'djela' Veljka Kadijevića: «Moje viđenje raspada», Beograd, 1993., str. 134.-136. ...)

Ovaj 'idejni manevar' nije bila nikakva utopijska izmišljotina, ponajmanje nekakav ‘Latinov dogovor’ Tuđman-Milošević, manevar ratnog zločina se itekako provodio 'in vivo', osvajački, prema precizno opisanim crtama bojišnice. Rat je završio '95.g. vojnim porazom te moćne(i kukavičje!) treće armije u Europi a vojni nalogodavac (Miloševićev egzekutor) zbog razaranja hrvatske države nikada nije bio ni pozvan, pa niti na obavijesni razgovor u haaški Tribunal ......vremenski osnovan s izdavanjem ovih inkriminiranih 'ratnih memoara', 1993.g.!

Kamićak
portal Hrvati AMAC

{mxc}