Panična potraga za fašistima u Hrvatskoj

Nekako sam se između mrkih pogleda progurao na promociju knjige "povjesničara" Dragana Markovine, koji je široj javnosti najviše poznat po neuspjeloj inicijativi za sprječavanje podizanja Tuđmanova spomenika na splitskoj Rivi, knjige o crnom i crvenom u Splitu i Mostaru. Teza je kako je 45. učinjen povijesni revizionizam u odnosu na građansko društvo, što, po autoru, ima opravdanja jer je to bila revolucija, za razliku od iz čista mira povijesnog revizionizma 91. u odnosu na antifašističku tradiciju, pri čemu ni na jednom mjestu on ne spominje Domovinski rat i agresiju, kao ni pokolje i progone koji su činjeni nakon Drugog svjetskog rata, a argumenti su mu brižljivo pobrojane promjene naziva ulica te porušeni spomenici.

TuđmanTuđmanova je Hrvatska druga Endehazija, zavrištalo je prije koju godinu dana s naslovnice Novosti, lista Srpskog narodnog vijeća kojega financira država, i iznad intervjua s jednim drugim profesorom povijesti na Riječkom sveučilištu Vjekoslavom Pericom, koji svoje knjige objavljuje uglavnom u Beogradu, što je legitimno, ali i signifikantno. "Tuđmanova Hrvatska", da ne bude zabune, u osnovi je ova i svaka nezavisna i suverena Hrvatska. A argumenti za ovu tvrdnju su isključivo simboličke naravi: ikonografija, riječi, novčana jedinica, vojno nazivlje, grb, Crkva.Na predstavljanju knjige u sarajevsko-zagrebačkom izdanju govorili su još u ime izdavača Ilija i Dragan (prezimena nisam upamtio) te Viktor Ivančić, urednik propalog orjunaškog Ferala i sada glavni komentator Novosti, Mira Ljubić Lorger, nekoć predsjednica autonomaške Dalmatinske akcije, Josip Milat, predsjednik SAB-a za Dalmaciju. Tek se ovaj posljednji sjetio Domovinskog rata, rekavši kako je i on jednim dijelom antifašistički.

Cijela je atmosfera odisala nostalgijom za Jugoslavijom, pa se je čak i s tugom u glasu u jednom trenutku autor upitao kako je mogao i gdje je nestao autonomaški pokret? Moderna Hrvatska je, rečeno je i to, baštinik NDH. Za sve ove promotore čak je i SDP nacionalistička stranka, kao i njegovo glavno tijelo koje se zove HTV. Bože moj, morao sam se zapitati na kraju ove nevesele promocije, kojoj je srećom nazočilo samo pedeset ljudi, od kojih polovica Markovininih studenata, kako jedan profesor koji je u toj mjeri zaslijepljen ideologijom od koje ne vidi ni osnovne činjenice (sami promotori su ga počastili epitetom "lijevo krilo ljevice") može o povijesti podučavati djecu!?

Tuđmanova je Hrvatska druga Endehazija, zavrištalo je prije koju godinu dana s naslovnice Novosti, lista Srpskog narodnog vijeća kojega financira država, i iznad intervjua s jednim drugim profesorom povijesti na Riječkom sveučilištu Vjekoslavom Pericom, koji svoje knjige objavljuje uglavnom u Beogradu, što je legitimno, ali i signifikantno. "Tuđmanova Hrvatska", da ne bude zabune, u osnovi je ova i svaka nezavisna i suverena Hrvatska. A argumenti za ovu tvrdnju su isključivo simboličke naravi: ikonografija, riječi, novčana jedinica, vojno nazivlje, grb, Crkva.

Sve hrvatsko njima je fašističko

Motivi i ovoga "povjesničara" isto tako nemaju veze s povijesnom znanošću ni s objektivnošću, oni su sasvim druge prirode. Kao dijete oficira JNA i pripadnika privilegirane jugoslavenske klase na Jugoslaviju gleda sa žaljenjem, ali i s velikom nadom. Hrvatska je za njega jedno političko, a, vjerujem, i osobno traumatično iskustvo. Zato su mu Tuđman i Milošević posve isto. HDZ je fašistička stranka, pa dakle i Tuđman je fašist, u konačnici i država.

Ni po jada da je riječ samo o tamo nekim profesorima, lijevim intelektualcima i slično, kad slične teze ne bi podržavale i istaknute političke ličnosti. Stjepan Mesić je, kao što znamo, u Haagu optužio državu za agresiju na susjednu državu i za etničko čišćenje. Ali on je, kako doznajemo iz bilješki Wikileaksa, i prije "Oluje", a nakon "Bljeska" američkom veleposlaniku Galbraithu govorio o etničkom čišćenju. Predsjednik Josipović Documenti, organizaciji koja istrajava na postavci o jednakoj krivnji za rat i zločine s naglaskom na hrvatskim zločinima, odaje priznanje za "iznimno uspješno suočavanje s prošlošću".

On sam je spomenuo najprije još živu "ustašku zmiju" pa onda nedavno i to fašističko zlo koje je svukud oko nas. Dragica Zgrebec, potpredsjednica Sabora divani o tendenciji rehabilitacije NDH i ustaškog pokreta. Saša Milošević, predsjednik Srpskog narodnog vijeća, a on nipošto nije usamljen, viče kako su ugroženi pederi, Srbi pa čak i žene. Vesna Pusić je na komemoraciji za umrlog generala Martina Špegelja naglasila kako se on borio za mir! Ne, dakle, LigaLiga upozorava na opasne tendencije povratka u 1941., čemu se, je li, moramo svim sredstvima usprotiviti. Izašli su čak i na ulice. Također, ni ovdje nije bilo ni slova o napadima na Hrvatsku, o još uvijek posijanim minama po njoj, o ubojstvima i silovanjima. Koliko moraju biti licemjerni ljudi koji progone ustaške vještice, dok slave četničke ustanke?!za napadnutu zemlju i narod, nego za mir kojega su ugrožavale obje strane. Ni naša ministrica vanjskih poslova nikada nije odustala od tvrdnji o agresiji Hrvatske na BiH.

Evo vidimo, osnovana je čak i Antifašistička liga, koju čine Documenta, Srpsko narodno vijeće, Savez antifašističkih boraca, Građanski odbor za ljudska prava, još nekoliko manjinskih udruga, mladi, tek rođeni antifašisti, a ideolozi su Vesna Teršelič, Milorad Pupovac, Ivan Fumić, Slavko Goldstein, Ognjen Kraus, Predrag Matvejević, Vili Matula, Sanja Sarnavka, Zoran Pusić, et.cet.

Liga upozorava na opasne tendencije povratka u 1941., čemu se, je li, moramo svim sredstvima usprotiviti. Izašli su čak i na ulice. Također, ni ovdje nije bilo ni slova o napadima na Hrvatsku, o još uvijek posijanim minama po njoj, o ubojstvima i silovanjima. Koliko moraju biti licemjerni ljudi koji progone ustaške vještice, dok slave četničke ustanke?!

Svi su se nekako dali u paničnu potragu za ostacima ostataka, za najmanjim znakom koji bi mogao potkrijepiti tezu o "reustašizaciji". Žestoko je napadnut iz svih oružja splitski gradonačelnik Ivo Baldasar zato što je odao počast poginulim braniteljima, pripadnicima HOS-ove brigade koja se zvala po imenu Rafaela Bobana. Još uoči Božića Baldasar je također naletio na minu Milorada Pupovca, koji ga je proglasio rasistom zato što je otklonio koncert romske glazbe u sklopu Božićnih svečanosti.

Racionalizacija mržnje

Igor Mandić je između ostalih dokaza o postojanju "ustašije" izdvojio Hrvatski list. Pupovac je cjelokupno pravosuđe prozvao da sudi po nacionalističkim kriterijima, a povod mu je bila deložacija jednog njegova sunarodnjaka prema sudskoj ovršnoj odluci te osuda za sramoćenje njegove životne suputnice. Dobro mu je došao i jedan anonimni facebook poziv građanima Vukovara da ne kupuju robu u trgovinama čiji su vlasnici Srbi, kao i također anonimna prijetnja zastupniku, da se Vlasi ne dosjete, bošnjačke nacionalne manjine. "Ako država ne zaustavi takvu praksu, mi ćemo zaustaviti državu", otkrio je ovaj etnobiznismen svoje krajnje nakane.

I provokativne gay-parade se organiziraju ne bi li se iznudio kakav "nacistički" ispad. Pa i referendum o braku također bijaše djelo klerofašista i sličnih konzervativnih elemenata. S, doduše, sve manje uspjeha kamere na stadionima, na Thompsonovim koncertima ili na Bleiburškom polju bilježe kape s ustaškim znakom. Nedužni pozdrav nogometaša Josipa Šimunića "za dom" kojemu je publika u atmosferi športske pobjede otpozdravila uspoređen je s nacističkim "Sieg Heil" i upotrijebljen kao krunski dokaz o zemlji fašizma i netolerancije.

Tomislav Karamarko se morao preznojavati i objašnjavati kao mu je pozivanje na Šuška i Tuđmana izvađeno iz konteksta, nakon što je doživio silne, teško objašnjive kritike baš kao da se pozvao na Antu Pavelića i Maksa PodjeleTrovači naroda i protivnici nacionalne samostalnosti i slobode uporno, nasuprot spasonosnoj ideji nacionalne pomirbe, rade na produbljivanju svađa i podjela. NDH se uzima kao referentni okvir i današnje države kako bi ju se dodatno kompromitiralo i kako bi se u narodu reproducirao stari kompleks krivnje i refleks podložnosti.Luburića. Redatelj Oliver Frljić svojom pamflet predstavom hoće kazati kako je ova država nastala na zločinu i nakon toga postane ravnateljem nacionalnog kazališta. U pomoć je priskočio i čudni francuski filozof B.H. Levy za kojega je Putin suvremeni fašist, a eto, napomenuo je, i Hrvatska je imala svog malog Putina u liku Franje Tuđmana.

Malo je reći kako se u ovim pričama o ustašama svukud oko nas pretjeruje, kako se koriste i najmanji signali ili tendenciozno i selektivno interpretiraju pojedini događaji, izjave ili simboli. Otkuda ova silna provala jedne stare teme kao nigdje u Europi, unatoč brojnim stvarnim problemima koji muče hrvatske građene? Možda baš zbog toga, možda baš da bi se otklonila pozornost od odgovornosti za nedostatak bilo kave suvisle strategije društvenog i gospodarskog napretka?

Antifašizam je, umjesto toga, istaknut kao projekt budućnosti! No, sve to ima i svoje druge političke funkcije i konotacije. Trovači naroda i protivnici nacionalne samostalnosti i slobode uporno, nasuprot spasonosnoj ideji nacionalne pomirbe, rade na produbljivanju svađa i podjela. NDH se uzima kao referentni okvir i današnje države kako bi ju se dodatno kompromitiralo i kako bi se u narodu reproducirao stari kompleks krivnje i refleks podložnosti.

Vraćanjem u četrdesete zaboravlja se stvarni fašizam i ono što se dogodilo devedesetih, a ne treba smetnuti s uma ni "paranoičnu shizofreniju" pojedinaca i skupina, pripadnika jugoslavenske političke klase koji su propašću Jugoslavije izgubili svoju domovinu. Antifašizam koji to nije u stvari je racionalizacija mržnje i neprihvaćanje nove političke realnosti.

Josip Jović
dnevno.hr