Specijalni rat 

 

Ludilo prekrajanja i zamračivanja povijesne istine o Domovinskom ratu na štetu Hrvatske koja je bila žrtva agresije, nema granica. Prešli smo onaj prag kad istina prelazi u sferu medijskog virtualiteta i nestaje izobličena u osobnim viđenjima vrlo zlonamjernih i pristranih pojedinaca. U tom ludilu ima sustava, ono nije slučajni produkt nečijih frustracija, nego vrlo promišljena primjena jedne razrađene metodologije koja se temelji na alogičnim manipulacijama zdravim razumom. Iako je činjenica da su 95 posto ratnih zločina na području bivše Jugoslavije počinili velikosrpski agresori, a pet posto svi ostali, medijska slika i politička klima od Beograda preko Sarajeva do Zagreba i Haaga, odaju neku sasvim drugu računicu! Reklo bi se kao da je omjer došao u nekakvu ravnotežu, i da su brižni europski „ljekarnici" i „alkemičari" svoju „apotekarsku vagu" precizno baždarili tako da više nikako uteg ratnih zločina ne pretegne na srbijansku stranu.

 Neki politički komentatori i novinari u Hrvatskoj, pišući o ratnim zločinima spretno manipuliraju induktivnom metodom da bi optužili hrvatsku stranu. Naime, iz određenih pojedinačnih slučajeva izvode opće zaključke o naravi rata, dok se dedukcijom služe kad žele dokazati unaprijed zadane teze da je hrvatski državni i vojni vrh vodio zločinačku politiku. Iz takve deduktivne teze sve je krenulo. Ona je zadana i trebalo je samo povezati niz pojedinačnih slučajeva da bi se potkrijepile tvrdnje o izjednačenosti ratnog karaktera onih koji su napadali i onih koji su se branili. Logički je stvoren privid istine, i u tom prostoru je stvorena moralna konfuzija za konačnu konkluziju o građanskom ratu i stvaranju raspoloženja kako smo svi isti.

 Zanimljivo je kako se primjenjuje ta metoda. Tekstovi koji se u hrvatskim tiskovinama bave pojedinačnim ratnim zločinima počinjenima s hrvatske strane godinama prevladavaju kao glavno medijsko političko-pravosudno štivo. Srpski zločini tretirani su, proporcionalno gledajući, gotovo minorno, kao da je odnos obrnut, kao da su Hrvati počinili devedeset posto svih ratnih zločina, a ne velikosrbi! Takva anomalija ne može biti slučajna. Može se protumačiti jedino kao dio dugoročne razrađene strategije specijalnog rata. U takvom kontekstu, svaka srpska žrtva u izokrenutoj medijskoj vizuri dobiva ime i prezime, a hrvatske masovne žrtve gube se u bezimenosti i anonimnosti! Učinak takve propagande kojom se masovne žrtve jedne strane prešućuju, a pojedinačne žrtve napadača poimenično ističu kao paradigmatske, stvara psihološko ozračje u kojemu se suosjećanje izaziva prema onima koji imaju ime i prezime. Sjetimo se najpoznatijeg primjera, obitelji Zec koja je stradala kao žrtva pojedinačnog ratnog razbojstva, ali je u medijskoj prezentaciji postala kultni arhetip onih koji su Hrvatsku htjeli prikazati kao državu zločinačkih struktura. Pritom je potpuno prešućena jedna u nebo vapijuća činjenica: da je takvih hrvatskih obitelji „Zec", koje su stradale na okupiranim područjima od srpskih zločinaca, bilo mnoštvo, ali im javnost ne zna ni imena ni prezimena, a poubijani su od Vukovara do Skabrnje od jedne promišljene genocidne politike! Ovih dana nam se servira slučaj Lora po istoj metodi: nekolicina srpskih žrtava imaju svoja imena i prezimena, ali za mnoštvo stradalih hrvatskih logoraša, za njihova imena i lica, hrvatska javnost i mediji ne znaju! O njima nitko ne piše, njihova svjedočenja nitko ne prenosi, o mučenjima i ubojstvima u srpskim logorima nema ni spomena. AH zato znamo sve opisane detalje mučenja zatvorenika u Lori! Svi znaju za obitelj Zec, ali zna li netko nabrojiti imena palih sinova Kate Soljić? Zna li netko broja hrvatskih civila zlostavljanih i ubijenih na područjima pod srpskom okupacijom?

Kako je moguće da se mnogi oglušuju na očevidnost manipulacija žrtvama i stvaranja krivih dojmova perfidnim metodama preuveličavanja? Kao daje nekakva mrena pala na oči mnogih, kao da više nemaju snage za istinu, kao da gube dah pod pritiskom medijske mašinerije koja iz dana u dan kao golema bučna drobilica melje u prah istinu i zdrav razum. Nije problem provođenje sudskih postupaka i protiv onih Hrvata koji su počinili pojedinačne zločine. To nitko razborit ne dovodi u pitanje. Problem je u medijskom, političkom i pravnom tretmanu velikosrpskih zločina koje se svjesno ili nesvjesno, namjerno ili lenamjerno, bitno umanjuje, ne samo po njihovoj brojnosti nego i po karakteru, motivaciji i političko-vojnom predumišljaju, tako što se s druge strane preuveličavaju ratni ekscesi hrvatskih vojnika, ili nekih kriminalaca koji su hrvatsku odoru iskoristili za svoje prljave poslove.

Zoran Vukman
Hrvatsko slovo

{mxc} 

 

Sri, 20-11-2019, 12:39:43

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.