Prepoznatljiva uplitanja

Hrvatska se dolaskom trećesiječanjske koalicije 2000., među ostalim, odrekla polupredsjedničkog sustava i uvela parlamentarni tip demokracije. Najnovije nastojanje predsjednika države (odugovlačenje s priznavanjem izbornih rezultata i davanja mandata izbornom pobjedniku, konzultacije s političkim strankama koje vodi umjesto mandatara, te otvoreno svrstavanje uz izbornog gubitnika) zapravo govori da se obnašatelj dužnosti predsjednika države ne miri s parlamentarnim sustavom, odnosno da bi želio krojiti stvarnost kao da u Hrvatskoj vrijedi polupredsjednički sustav u kojemu predsjednik države ima veći utjecaj na Hrvatski sabor negoli u parlamentarnom.

Zanimljivo je kako je i tijekom polupredsjedničkog sustava Stjepan Mesić bio nezadovoljan, pa je zajedno s Josipom Manolićem – a oba su bili članovi saborske apsolutne većine – pokušao izvesti preokret s ciljem da manjina, nepotvrđena na izborima kao zasebna politička stranka, preuzme Sabor. Ovo je (2007.) drugi izravni pokušaj nedemokratskog krojenja Hrvatskog sabora u kojemu sudjeluje Stjepan Mesić, samo s tom razlikom što to danas čini s pozicije predsjednika države i u parlamentarnom tipu demokracije.

U prvom slučaju prvi predsjednik, akademik dr. Franjo Tuđman, uspješno je zakrpao nastalu poderotinu i usred obrambenog rata uspio sačuvati državu od pokušaja njezine unutarnje destabilizacije. Ni drugi pokušaj ne bi smio proći. Prvi i najočigledniji razlog jest sam rezultat izbora. Drugi se sastoji u tomu da relativni izborni pobjednik može sastaviti vladu. A treći je u tomu da građani sve jasnije vide kako ostatci totalitarnog mentalnog sklopa raspoređeni iz bivšeg Saveza komunista Jugoslavije u hrvatsko višestranačje ne vide, nisu vidjeli i ne će vidjeti Hrvatsku kao demokratsku državu.

Za njih je Hrvatska demokratska država samo u slučaju kad su na vlasti. U prvom slučaju Mesić se oslanjao na potporu saborskih zastupnika Hrvatske demokratske zajednice podrijetlom iz Saveza komunista Hrvatske. U drugom pokušaju oslonio se na ambicioznog predsjednika Socijaldemokratske partije (Milanović se ponaša kao mali Tito!), koja je izravni sljednik Saveza komunista Hrvatske, daljinskim upravljačem navođenog od Vesne Pusić – projekta jugoslavenskih nacionalista u Hrvatskoj, koji također političko podrijetlo vuku iz SKH/J. Mesićevi postizborni pokušaji nametanja volje manjine nad većinom u oba slučaja bili su poduprti ostatcima staroga, nedemokratskoga, sustava koji predstavljaju njegov istinski politički „resurs“.

Na njemu je samo da ih „aktivira“. U oba saborska slučaja Mesić je aktivirao svoje političke resurse u prijelomnim trenutcima: Najprije tijekom obrambenog rata, a sada u tijeku procesa koji mogu dugoročno odrediti budućnost naroda i države. U oba slučaja nije riječ samo o zgoljnoj „volji za moć“, nego se iza nje nalaze i ideološki ciljevi. Nije u tom pogledu loše prisjetiti se kako je između prvog i drugog slučaja najvažnija Mesićeva postaja bila ona haaška. Već ta crta s prepoznatljive tri točke (Sabor – Haag – Sabor) dovoljna je za skicu Mesićeva političkog portreta i djelovanja u razdoblju demokratskih okolonosti od 1990. do 2007.

Stjepan Mesić u prijelomnim se trenutcima jasno opredijelio mimo volje većine, valjda je zato postao „predsjednikom svih građana“. Zna li hrvatska demokratska javnost prepoznati znakove vremena koje on odašilje, sasvim je drugo pitanje. Zato se sve jače osjeća nedostatak jedne objektivne političke povijesti Hrvatske, na temelju koje bismo lakše raspoznavali političke pravce i ciljeve. Samo, tko će je napisati? Bilo bi loše da to učine Mesićevi kadrovski politički resursi, kao što se za hrvatsku enciklopedistiku nedoraslim pokazao i projekt Opće i nacionalne enciklopedije u 20 knjiga.

U njoj je, primjerice, „Mesić, Stjepan (Stipe)“ prikazan kao nositelj svakovrsnih stranačkih, općinskih i državnih funkcija, ali je ispušteno da je bio član totalitarnog Saveza komunista Hrvatske (13. knjiga, str. 239). Piše da je „smijenjen 1994. zbog protivljenja hrv. politici prema BiH i neslaganja s politikom predsj. F. Tuđmana“. Uopće se ne spominje neuspio pokušaj parlamentarnog puča zbog kojega je „smijenjen“. To je bitan podatak za objektivnu nacionalnu enciklopediju i političku povijest Hrvatske 20. stoljeća. S tim podatkom lakše je shvatiti i njegove najnovije blokade.

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo

{mxc}


Čet, 26-11-2020, 01:34:23

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.