Hrvatski deveti krug

U ovo predjesensko doba približavamo se godišnjici vukovarske drame i tragedije i nakon dugo vremena hrvatska se javnost našla ujedinjena na sličan način kao i prije šesnaest godina. Prije šesnaest godina, ujedinjena u potpori Vukovaru a danas ujedinjena u zgražanju i užasu prema onome što se zove 'pravdom međunarodne zajednice' ili drugačije rečeno, njezinim tobožnjim moralnim načelima iz koje ta pravda proizlazi. Prije samo dva tjedna hrvatska je javnost likovala nad stavovima Florence Hartmann iznijetim u njezinoj knjizi o radu haškog tribunala koji su jedan za drugim utvrđivali sve ono što su svi u ovoj jadnoj državi, od najprosječnijeg građanina do polujavnih medija poput ovog portala tvrdili već godinama – da je haški sud političko sudište čija je uloga modificiranje povijesti a ne pravo sudište koje zanima ono čime se bave pravi sudovi – zločinom i kaznom. Istovremeno, veliki mediji u Hrvatskoj, baš svi od reda, prema haškom tribunalu svih su se ovih godina odnosili su se kao dužnici prema kreditoru, s poniznošću i ulagivačkom snishodljivošću od koje nam se povraćalo.

Knjiga Florence Hartmann i presuda vukovarskoj trojki

Je li danas postalo jasno da je knjiga Florence Hartmann samo još jedna igra velikih 'dealera' međunarodne pravde? Nismo još čuli za ovu teoriju no pogledajmo: knjiga Florence Hartmann brani Carlu del Ponte tvrdnjama da se iza politike tribunala krije aktivno djelovanje SAD-a, Velike Britanije i Francuske te da sud nije mogao baš ništa bez povlačenja konaca iz te tri države. Carla del Ponte prikazana je u knjizi kao principijelni borac za međunardonu pravdu kojoj su 'neke sile' sputavale akcije te da drugim riječima, sve što nije učinjeno (čitaj: uhićenje Mladića i Karadžića) pada na leđa manipulatora iz leđa Carle del Ponte.

Samo dva tjedan nakon toga, sud donosi odluku van svake pameti koju se hrvatska javnost i mediji osudili svi odreda. Nakon prvog šoka, nakon nevjerice koju izaziva čitanje obrazloženja presude, postalo je jasno da se ovdje radi ne samo o apsurdima anglosaksonskog pravosuđa već još više o perverzijama optužnice koju je orkestrirao tim Carle del Ponte. Drugim riječima, na knjigu Florence Hartmann treba gledati kao na pažljivo plasirani izvor podataka čija je uloga bila da javnost (onu hrvatsku, jer one druge to ionako ne zanima) emotivno angažira na način kojim će se val zgražanja skrenuti od lika i djela Carle del Ponte kad bude objavljena presuda vukovarskoj trojci. Jer ne treba se zavaravati – CdP je vrlo dobro znala kakvu je optužnicu pripremila i napisala pa je shodno tome dobro znala kako će ta optužnica proći na samom procesu.

Pogledajmo: del Ponte je tu optužnicu (koja je prošla nekoliko modifikacija) koncentrirala na ubijanje 190 civila iz vukovarske bolnice iako su se zapravo radilo o 264 osobe, u najvećem broju branitelja Vukovara. Ti branitelji po logici suca koji je vodio proces nisu bili civili već vojna lica te se za ubijanje tih osoba nije moglo suditi jer se radilo o krivoj kvalifikaciji zločina! Koliko je osoba dosad dobilo višegodišnje kazane za zlostavljanje ljudi u logorima? Podosta... No u ovome slučaju nije bilo bitno da se tu radilo o nepokretnim ranjenicima, o živim ljudima koji su ustrijeljeni point blank mecima u glavu već je bilo bitno to što ih je del Ponte nazvala civilima a oni nisu bili civili.

Sasvim je sigurno da se ne radi o omašci tužiteljice - sve je to pripremljeni scenarij koji se kuha već godinama kojem je za cilj samo jedno – potrošiti vrijeme i novac a ne nagaziti Jugoslovensku narodnu armiju koja je tri mjeseca rušila Vukovar i ubila nekoliko tisuća ljudi. Nakon svega što smo mjesecima gledali na ekranima, kad ni maloumnom ne treba objašnjavati da je za Vukovarsku tragediju kriva JNA, haški je tribunal svu krivicu za njega svalio na Gorana Hadžića, odbjeglog pripadnika nekakve srpske milicije....

Ovakve sudske perverzije nisu nepoznate nikome u Hrvatskoj a nisu nikakva novost ni u svijetu. Namješteni sudski procesi kojima se povijest naštimava prema potrebama velikih igrača nisu nikakav unikum. No ipak, teško se prisjetiti slučaja da je hladnokrvno ubijanje ranjenika 'prošlo lišo' zato jer ti ranjenici nisu bili ovo ili ono - kao da je to što su oni zapravo bili bitnije od činjenice da su hladnokrvno smaknuti. A da tragedija bude veća, haški je tribunal organiziran međunarodnim inicijativama u kojima je Hrvatska bila gotovo najglasniji njegov zagovornik, baš i upravo zato što je Franjo Tuđman držao da se nakon vukovarske tragedije srpski zločini mogu spriječiti samo međunardnom aktivnošću.

Što danas imamo od toga? Samo to da je najgori zločin osim Srebrenice, zločin zbog kojeg je sud i osnovan, proglašen ratnom epizodom kojoj se ne može suditi zbog loše pripremljene optužbe... Kao i u slučaju O. Simpsona koji je izmasakrirao dvoje ljudi nožem, proces pada na tehnikalijama, na verbalnim (pisanim ili izrečenim) eskapadama sudionika o kojima se poslije toga snimaju filmovi...

Kako je do ovoga došlo?

Ovdje nema smisla ponavljati već izrečene osude haške presude vukovarskoj trojki. Ono o čemu treba govoriti jesu uzroci takve presude a najveći broj uzroka te presude nije u haškom tribunalu već – u Hrvatskoj. Ali, ne u Hrvatskoj svih nas, Hrvatskoj u kojoj ljudi jutrom ustaju i odlaze na posao i za to dobijaju 400-500 Eura mjesečno. Mislimo na Hrvatsku onih koji za najmanje 2000 a često i više od 4000 Eura sjede u Saboru i najvišoj državnoj birokraciji, tužilaštvima i sudovima a ponajviše u vladi i oko nje, koji ovu državu vode u Europu, koji rade to što rade kako bi oni rekli, najbolje što znaju.

Prisjetimo se Stjepana Mesića, takozvanog hrvatskog predsjednika za kojeg smo bezbroj puta na ovome portalu izrekli teške diskvalifikacije, počevši od 'izdajnika' do 'udbaškog agenta'. Je li Carli del Ponte pomoglo nekoliko kamiona dokumenata odnijetih iz arhive predsjednika Tuđmana, poslanih svakome tko je mario ući u predsjednički ured? Nema države na ovom planetu (osim možda Mugabeovog Zimbabwea) u kojoj pojedinac na sebe preuzima funkciju zakonodavne, sudske i zvršne vlasti, diskvalificirajući ih sve tri te potom radi što mu padne na pamet – a da sudska vlast ne zaustavi takvu rabotu nakon prvog koraka.

Prisjetimo se aktualnog predsjednika Sabora Vladimira Šeksa koji u oblaku alkoholnih isparenja već četvrtu godinu vodi taj jalovi debatni kružok i njegovih riječi '...locirati, uhititi i izručiti' (Antu Gotovinu haškom tribunalu) kao da se radi o Josefu Mengeleu a da je on, Šeks, šef Mossada a mi svi Palestinci pod njegovom jursidikcijom! Prisjetimo se Ive Sanadera i njegovih riječi da 'nema toga što nećemo učiniti kako bismo čim prije ušli u Europu'; prisjetimo se dešperatnih kockara iz jeftinih američkih filmova koji uvjereni u to da im je u rukama najbolja karta na stol stavljaju posljednji dolar da bi odmah potom završili s nosom u blatu ispred kockarnice.

Prisjetimo se hrvatskih obavještajnih službi koje u civiliziranom svijetu služe tome da znaju i saznaju ono što treba znati a što ne piše u novinama a koje u Hrvatskoj služe samo zato da bi predsjednik države ili predsjednik vlade mogli mirno spavati podmećući jedan drugome nogu na svakom uglu... Prisjetimo se i toga da je glavni suradnik Carle del Ponte (onaj s druge strane plota) Savo Štrbac koji već godinama skuplja tj izmišlja dokumentaciju kojom onda njegova haška družica udara Hrvatsku po glavi zbog 'udruženog zločinačkog pothvata'...Prisjetimo se da je Mladen Bajić dosad podignuo šest optužnica za ratni zločin i da sve te optužnice već šest godina stoje te da možda nitko i ne zna gdje su i što se s njima dogodilo. Prisjetimo se da je televizijska serija 'Istraga' zaslužnija za otkrivanje tobože zaboravljenih srpskih zločina od Bajićeva tužilaštva.

Ivo Sanader je prije nekoliko dana u svojem već poznatom energičnom stilu objašnjavao Hrvatima što EU misli ili ne misli o hrvatskom sudstvu i što znače njihove primjedbe koje i nisu primjedbe te koje kao ne-primjedbe sigurno neće dovesti do kašnjenja pregovora s Unijom na tu temu. Sanader će se zakleti ako treba i stotinu puta da u ovoj državi nema tutorstva politike nad sudskom praksom iako svi mi vidimo suprotno. Jer ako tričavih šest (6) optužnica protiv optuženih za zločine prema Hrvatima već godinama stoji i ne miče se s mjesta, je li to zato što sudovi nemaju pojma što im je raditi ili zato jer politika nije dala 'mig' da se optužnice procesuiraju? Bajić za ovo odbija krivnju, Sanader, iako ga još nisu optužili za tako što, krivnju će odbiti s indignacijom. Stoje uostalom i optužnice za zločine učinjene u II svjetskom ratu od danas još poluživih komunističkih krvnika, od Milke Planinc, do Rade Bulata pa na dalje. Da li stoje zato jer suci ne znaju procesno pravo ili zato je im politika veže ruke?

Sva ova bijeda hrvatske politike koju gledamo već godinama dovela je do toga da se međunarodna zajednica prema Hrvatskoj ponaša kao prema psu naučenom na batine. Sudbena 'vlast' je kao organ države možda najbjedniji njezin dio, od SDP-ove Antičevićke do sadašnje Ane Lovrin i s Bajićem kao najvećom lutkom u rukama polititike. Sva politika u posljednjih sedam godina, prema Haagu, prema Bruxellesu i prema svim ostalima sudionicima u svjetskoj politici s kojima Hrvatska ima nekakve odnose svodili su se i još se uvijek svode samo na jedno – na pseću poslušnost, na zurenje u gazdine oči kako bismo čim prije prozreli što gazda hoće.

Onaj tko ima ikakve informacije iz krugova državne administracije zna više nego dobro kako ta septička jama u kojoj u fekalijama raznih egomana i njihovih privatnih ambicija i financijskih interesa svake vrste trune ova država (a o njezinom ponosu da i ne govorimo). Prisjetimo se igara oko Gotovinine obrane kojom se ova država uopće nije htjela baviti da bi neko vrijeme nakon što je uhvaćen, kad je narodno zgražanje nad Sanaderovim postupcima premašilo 'mjeru' dovelo do toga da je Sanader govoto svima oduzimao pravo da brane Gotovinu...jer će obranu platiti država. Haški tribunal hrvatska je raja davno prozrela. Vežući si omču oko vrata Zakonom u suradnji s tribunalom hrvatska je politika svu energiju trošila na uvjeravanje javnosti kako je Haag dobar, moralan, ispravan, nepristran i u našem interesu itd itd iako je svima (čak i slijepima) bilo jasno da je Haag baš sve samo ne to. Odakle onda sada Sanader/Šeksovo zgražanje nad presudom kakvu nisu očekivali ni pravnici iako su optužnicu mogli pročitati na Internetu (i prozreti Carline zamke)?

Sve je ovo samo predigra

I dok je cijeli rat idejno začet, planiran i proveden u Srbiji i Srbistanima, začetnike se zna do posljednjeg. Zna se tko je što naređivao, zna se kako je JNA putovala od Beograda do Vukovara; sve se zna. Sve to međutim nije zločinački pothvat ali jest zločinački pothvat Oluja. Za sravnjeni Vukovar ne odgovara nitko dok se hrvatskim generalima sudi zbog srušenog mosta ili zapaljenih srpskih kuća na linijama fronte iz kojih se godinama pucalo po 'Zengama', HV-u. Ovih smo dana imali prilike slušati kako čovjek koji je u HV-u bio liječnik utvrđuje koliko je bilo zlostavljanih Srba, čak se pojavila i jedna žena 'nabijena na kolac' a onda smo saznali da sve to priča čovjek koji je vojarnu u Gospiću predao HV-u.

Dakle, bio je karijerni vojnik JNA. Nitko ga nije pitao zna li da liječnici u Gospiću nisu mjesecima išli svojim kućama jer se iz njegove vojarne pucalo po gradu. I tako, od nabijanja na kolac jedne žene (što neizmjerno podsjeća na ogrlice od dječjih očiju koje su Zenge nosile oko vrata) do baš nikog okrivljenog i osuđenog za bilo koji element Vukovarske tragedije, ova je država sve očitiji talac apsolutno kriminalne i nesposobne političke mafije koja je vodi ali je i talac pojedinaca poput ovog bivšeg liječnika JNA koji 'u pravom trenutku' izađu u javnost s 'pravim podacima'.

Sve ovo s Vukovarom najvećim je dijelom i specijalni rat iz britansko-francuske kuhinje, kako to uostalom lijepo opisuje Florence Hartmann. Upitan je li ova presuda i 'poruka Hrvatskoj' Ivo Sanader je gotovo s indignacijom odbacio takvu mogućnost. Nema specijalnog rata, nema poruka, nema politike; sve smo to slušali sve ove godine samo zato jer uz Stipu Mesića i i dobrim dijelom sramotnu hrvatsku diplomaciju (koju ovaj amenuje) te SDP i HDZ koji Hrvatsku vide samo i jedino u NATO i EU, Hrvatska na tu politiku nema odgovora. Ima samo političare koji nas ne samo obmanjuju dvadeset četiri sata na dan već čini se obmanjuju i sami sebe.

Sanaderova vlada hladnokrvno je ušla u koaliciju s SDS-om a ne s HSP-om jer joj je to sugerirano izvana. Trebalo je znati do čega će to dovesti ali bili smo previše naivni... Danas, u Vukovaru hrvatska djeca uče o ratu na način koji je prihvatljiv i srpskoj djeci; uče dakle laži. I zato je kriva Sanaderova vlada a neka druga jer se nije znala oduprijeti inozemnim pritisicima. A odakle vjetar puše vidimo danas kad se ta ista srpska djeca uglas smiju i vesele glupavim Hrvatima koji očajavaju jer se oko njih događa baš ono - što piše u knjigama a prema željama OESS-a i njegovih političkih mentora. Sve to rezultat je podilaženje svemu i svačemu samo ne vlastitom razumu i i vlastitim, izvorno hrvatskim interesima.

I zato, ostavimo se osuđivanja haškog tribunala. Kako smo imali prilike pročitati ovih dana, Zoran Đinđić slao je poruke Haagu da ima Mladića u rukama ali i da ga netko (SFOR) mora i uloviti. Na ovo nikad od visoko-moralnog Zapada nije dobio odgovor ali je ubrzo potom ubijen. Dok je svima izgledalo da Srbija 'ne surađuje' bilo je upravo suprotno – ona je svim snagama surađivala! Čak je i premijer smaknut jer je pokazivao volju istrčavati pred rudo ili zato jer je krivo procijenio strane interese. I tako je posve jasno da je srpska politika baš ono što žele veliki igrači i da je jednako tako i u Hrvatskoj.

Međutim, ovdje, iznutra, za sve što nam se događa krivi su oni koju vode ovu državu ali su to oni za koje sami glasujemo. Krivci su Mesić, Račan i Sanader i politika koju su ustoličili kao jedinu šansu ove sve veće šale od države. Krivi su jer su agenti ne ovog naroda koji ih je izabrao već su agenti stranih interesa, zaduženi da nas utjeraju u tor iz kojeg nema izlaza. Toga svega trebamo svi biti svjesni kad u studenom budemo izlazili na izbore. Sve oko nas manje više laž je i prijevara a nosioci toga oni su koji sada za sve nas najenergičnije protestiraju protiv presude u kojoj su sudjelovali, činjenjem ili nečinjenjem, sve ove godine. Bravo Mesiću, bravo Račane i bravo Sanaderu!

H.B.
Hrvati AMAC

{mxc}