Strani interesi i domaći pomagači
"U pet godina rata na Balkanu, među zemljama nastalim raspadom Jugoslavije, došlo je do međusobnih sukoba različitih etničkih skupina, u kojima su sve počinile brojne ratne zločine... rat je započeo zbog separatističkih ideja Hrvata i Bošnjaka, a ugroženi “lokalni” Srbi reagirali su otporom, osnivanjem posebnih srpskih nacionalnih paradržava, protjerivanjem nesrpskog stanovništva. Pri tome su počinili zločine u Srebrenici i Vukovaru. Bivša savezna vlada u Beogradu i JNA nisu odgovorne za te zločine." Kako Davor Ivanković dobro primjećuje, tako bi trebala i bude izgledala naša nedavna povijest koju za sva vremena i za cijeli planet piše Haaški sud. Tko je tome kriv? Samo strani čimbenici koji su nas "prevarili"? Neće biti baš tako.
Bez domaćih pomagača Haaški sud nikada ne bi mogao raditi što radi. U Hrvatskoj je postojao i postoji cijeli jedan sustav ljudi koji uporno i dosljedno inkriminira Domovinski rat i ljude koji su u njemu sudjelovali. Na taj način čisti hrvatsku političku scenu za sebe, i dobiva neophodni oslonac izvana od zemalja kojima hrvatska samostalnost ne uklapa u poredak stvari. Neki dan su Miroslav Rožić i Tonči Tadić napuštajući HSP izjavili da nema stranke koja je u Hrvatskoj dosljedna. Možda nema stranke, ali ima sustav. Primjerice, kao svojevrstan glasnogovornica ovog sustava, Vesna Pusić, uvijek je bila dosljedna u tvrdnjama da su godina u kojima je nastajala hrvatska država bile olovne godine. Zadnji puta je to izjavila na HRT-u prošli tjedan, na dan kada smo saznali za odluku Haaškog suda za zločin na Ovčari. No, pod pridjevom olovni ona nikad ne misli na desetke tisuće hrvatskih građana koje su poginuli, ranjeni i raseljeni. Ona misli na desetak Tuđmanovih godina kada sustav kojem pripada nije bio na vlasti.
M. M.
Glupava vjera u Haag
Bili su u pravu oni koji su godinama izražavali sumnjičavost prema konceptu pravde koju predstavlja institucija Međunarodnog suda u Haagu. Pokazalo se točnim razvijati i različite “teorije zavjera” koje su tumačile kako je – Haag politički sud, sklon u razrezivanju pravde političkim presudama.
Točni su bili stavovi da je Haaški tribunal izrazito nesklon Hrvatima i Hrvatskoj, a pomirljiv prema Srbiji. Točni su bili zaključci da je taj sud postavljen kako bi kreirao novu, izmijenjenu i “podobnu” povijest koja će dati “prihvatljivu” definiciju ratova koji su razdirali bivše države SFRJ u devedesetima.
Točnim se pokazalo zloguka prognoza da je cilj, zapravo, izjednačiti krivnju svih “Balkanaca” i te ratove definirati – plemenskim sukobima. Okrutnim, surovim i “tragičnim”, kao što je to kazao australski sudac Parker objašnjavajući “nemile događaje” na Ovčari.
Zloguki prognozeri, pesimisti koji nisu vidjeli ništa dobra u radu Haaškog tribunala, zacijelo i nisu iznenađeni presudama trojici zločinaca koje je generalštab JNA zadužio da Hrvatima održi još jednu lekciju u tradiciji Bleiburga. Riječi suca iz zemlje pod britanskom krunom, Australije, Parkera “da su Hrvati ubijani jer su bili pripadnici hrvatskih snaga i ratni zarobljenici” omogućavaju nam da shvatimo masakr na Bleiburgu.
Iznenađeni su oni koji su se uprli, godinama, hrvatskoj javnosti davati alibi nedorečenostima Haaga. Jadno sada djeluju njihovi stavovi, analize, kolumne i zalaganja da se Hrvatima objasni – da je Haaški sud pravedan, da će Hrvatskoj pomoći da prođe potrebnu katarzu, da se očisti od svojih zločina i “zločinaca”. I ti, profesionalni haaški vjernici, sada su u šoku.
Nakon ove odluke i, prethodne još jednog imanentnog haaškog suda – za međunarodnu pravdu – koji je prije nekoliko mjeseci prihvatio šokantnu odluku da Srebrenica nije genocid niti je Srbija za nju odgovorna – u povijesnim udžbenicima u svijetu o novim “balkanskim ratovima” stajat će sljedeće obrazloženje: U pet godina rata na Balkanu, među zemljama nastalim raspadom Jugoslavije, došlo je do međusobnih sukoba različitih etničkih skupina, u kojima su sve počinile brojne ratne zločine... rat je započeo zbog separatističkih ideja Hrvata i Bošnjaka, a ugroženi “lokalni” Srbi reagirali su otporom, osnivanjem posebnih srpskih nacionalnih paradržava, protjerivanjem nesrpskog stanovništva.
Pri tome su počinili zločine u Srebrenici i Vukovaru. Bivša savezna vlada u Beogradu i JNA nisu odgovorne za te zločine. No, znatno je važnije što će stajati u hrvatskim povijesnim udžbenicima. Istina koju mi znamo mora biti dostupna svim mladim generacijama u Hrvatskoj. Dakle, kada našem ministarstvu kulture dođe sljedeća delegacija koja našem školstvu bude ponudila “zajedničke udžbenike povijesti”, uz obrazloženje da treba prevenirati međunacionalne sukobe u regiji, treba im se zahvaliti. Hrvatske vlade, pak, više nemaju prostora za manevre. Nije dovoljno prosvjedovati Vijeću sigurnosti.
Vrijeme je za konkretne, diplomatski ofenzivne akcije. Zahtjeve. Aktualna vlada treba zahtijevati – trenutačno puštanje generala Ante Gotovine na privremenu slobodu. Prebacivanje suđenja Gotovini, Čermaku i Markaču u Zagreb. Inzistirati na uvođenju RH kao “prijatelja suda” u tekućem procesu šestorici Hrvata iz BiH u Haagu, u kojem tužiteljstvo nastoji dokazati kako je RH izvela agresiju na BiH. Vjerovati da će institucija Haaga u ta dva nama ključna suđenja Hrvatima biti objektivnija – zvuči sada glupavo.
Davor Ivanković
Večernji list
{mxc}