Prijevara u konačnom obliku?

Kroz sveopću tišinu koja poput najboljeg zvučnog izolatora obavija sve što se događa sa zaštićenim ekološko-ribolovnim pojasom, posljednjih su se dana počeli probijati detalji, zasad neslužbeno. Još nedavno, Ivo Sanader je na pitanja novinara o tome što se događa u vezi pregovora između Hrvatske s jedne strane i Italije ili Slovenije s druge strane oko ZERP-a te mnoštva teritorijalnih problema odgovorio da pregovori traju te 'da je odlučeno' da se do njihova završetka neće s detaljima izlaziti u javnost.

Time je Sanader sugerirao da Hrvatska vodi pregovore uspješno te da brani svoje (državne) interese maksimalno efikasno. Međutim, nakon iskustva s obje vlade (SDP-ovom i HDZ-om) od 2000 godine do danas, postaje jasno da ova tišina nema samo jedan uzrok. Svi osjetljivi diplomatski pregovori najčešće se vode iza zatvorenih vrata no što je to što ove pregovore sa Slovenijom čini 'tajnim' dade se vrlo dobro zaključiti iz dosadašnjih događaja. I onda, o čemu se tu ima pregovarati? O realizaciji prava suverene države; prava koje je posve neupitno?

No, prema jednoj vijesti koju smo čuli poput najneobaveznije novosti na radio programu Hrvatskog radija, prema onome što je zasad preliminarno dogovoreno s Italijom, talijanski ribari moći će loviti u Jadranu kao i dosad, bez ikakvih ograničenja sve do 12 milja od hrvatske obale. Tako je bilo dosad a tako će ostati i u buduće. Napominjemo da je ova vijest dana 'indirektno'; kao reakcija hrvatskih ribara na nešto što su načuli, očito preko nekih svojih veza... Ni u kojim od ostalih hrvatskih medija, novina ili televizije ova vijest odnosno komentar nije ponovljen, citiran ili komentiran.

Koliko u ovoj vijesti može biti istine; koliko je ona vjerojatna? Pogledajmo... Poznato je kakav stav ima Italija glede ekološko-ribolovnom pojasa iliti isključive hrvatske gospodarske zone u Jadranu, što ZERP zapravo ima biti. Talijani su vehementno protiv uvođenja ovog pojasa kao uostalom i Slovenija no Slovenija budući da zakonski nema doticaja s međunarodnim vodama, ovdje se javlja više kao žaba iz poslovice, koja je digla nogu da i nju potkuju...

Talijanska ribarska industrija našla bi se uvođenjem ZERPA u opasnom položaju budući je poznato da u talijanskim vodama ribe više nema; ograničavanjem ribolova prema hrvatskim željama, ma kakve one bile, talijanska ribarska industrija bila bi suočena s neminovnošću smanjivanja u svakome obliku; od smanjivanja ribarske flote do smanjivanja ulova. ZERP je neprikosnoveno pravo Hrvatske i to pravo kojeg se dosad nije odrekla niti jedna pomorska država. Ribolov 'stranaca' u takvoj zoni strogo je kontroliran i naplaćuje se. Dakle, talijanski interes i namjera je da i dalje ostane situacija kakva jest, neograničeni i slobodni izlov ribe sve do hrvatskih teritorijalnih voda (12 milja od obale).

Tijekom pregovora, prije nekoliko mjeseci, u javnost je prodrla vijest kako je jedan od prijedloga talijanske strane bio da talijanske ribare kontroliraju talijanski pomorski organi a ne hrvatski, kako bi to bilo za očekivati. Što je Hrvatska na to odgovorila nije se čulo ali činjenica da su Talijani ovakav prijedlog uopće iznijeli tijekom pregovora govori posve dovoljno kako se s njihove strane tretira hrvatska strana – otprilike kao da se radi o pregovorima s maloumnim djetetom. Taj bi prijedlog bio istovjetan prijedlogu da talijanske vozače u Hrvatskoj kontroliraju talijanski karabinijeri – o apsurdnosti tavog nečeg gotovo i ne treba trošiti riječi... Vratimo se sada par godina u prošlost i prisjetimo kako se s ovim problemom nosila vlada Ivice Račana.

ZERP-pusti snovi

3 listopada 2003 godine u Saboru je izglasano proširenje jurisdikcije na Jadranu kojom se izvan vanjske granice teritorijalnog mora uspostavlja zaštićeni ekološko-ribolovno pojas sa sadržajem isključivog gospodarskog pojasa (ovo je naravno laž ali na to smo već navikli). Ključ za usvajanje tog prijedloga bili su HSS-ovi amandmani kojim je riječ »funkcija« zamjenjena rječju »sadržaj« isključivog gospodarskog pojasa, kako je to predložila Vlada u svojem Prijedlogu odluke.

Odluka će, sukladno HSS-ovim amandmanima, stupiti na snagu »za dvanaest mjeseci«, a ne kao što je prvotno predložila Vlada za »godinu dana«. Time je odbijen amandman Odbora za pomorstvo promet i veze kojim se tražilo da pojas zaživi već 1. lipnja iduće godine. Prije odluke o proglašenju ekološko-ribolovne zone zastupnici su, također većinom glasova (53 protiv, 48 za i 19 suzdržanih), odbili HSP-ov Prijedlog odluke o proglašenju isključivog gospodarskog pojasa na Jadranu.

Bio je to epilog desetosatne, polemične, vrlo oštre i brojnim stankama obilježene sjednice kojom je formalno okončana višemjesečna javna i politička rasprava o proširenju hrvatske jurisdikcije na Jadranu. Oporba koja je, s iznimkom IDS-a, u raspravi podržala HSP-ov prijedlog, žestoko je reagirala uoči izglasavanja Vladinog prijedloga odluke, nazvavši ga »hibridom, čudnovatim kljunašem i velikim ništa«.

Tonči Tadić (HSP) koji se dvije godine uporno zalagao za proglašenje gospodarskog pojasa, odluku je nazvao »farsom i obmanom javnosti« te je za to optužio premijera Ivicu Račana, predsjednika Sabora Zlatka Tomčića i zastupnike vladajućih stranaka upirući prstom u njih. Ivo Sanader (HDZ) Vladinu je odluku nazvao »bućkurišem starog, poznatog hrvatskog nagodbenjaštva«, lociravši kao glavne krivce za nju HSS i SDP »zbog kojih Hrvatska trpi, ali na sreću još vrlo kratko«. Mate Granić (DC) upitao je tko će ustvrditi što je Sabor ustvari proglasio, dodavši da je kao ministar vanjskih poslova svašta branio, no ovu odluku »ne bi se usudio«.

Vlada je, radeći na svojoj odluci, vodila računa o tome kako na jednoj strani zadovoljiti interese hrvatske javnosti o zaštiti Jadrana i dominantne zahtjeve da se proglasi isključivi gospodarski pojas, a na drugoj kako zaštititi drugi strateški interes - ulazak Hrvatske u EU. Proglasi li isključivi gospodarski pojas u Jadranu, Hrvatska bi se dovela u težu situaciju, nego ako bi odlučila proglasiti zaštićeni ekološko-ribolovni pojas, kako o predlaže Vlada«, rekao je u petak ujutro predsjednik Vlade Ivica Račan. Očito je da su političari sebe uvjerili da se ovdje radi ovdje radi samo o semantici jer su za Hrvatsku i isključivi gospodarski pojas i zaštićeni ekološko-ribolovni pojas ista stvar.

To je naravno potpuna glupost jer se radilo samo o manipulaciji s domaćom javnošću koja je tražila samo jedno: samostalno hrvatsko gospodarenje u Jadranu, od crte 'sredine' do hrvatske obale. Vladin je prijedlog pred zastupnicima branio i zamjenik ministra vanjskih poslova Ivan Šimonović, ustvrdivši kako će proglašenjem ekološko-ribolovne zone Hrvatska dobiti identičan stupanj pravne zaštite na moru kao i ako proglasi isključivi gospodarski pojas.

Na žalost, Ivan Šimonović nije objasnio nikome da se ovdje ne radi o pravnoj zaštiti već o suverenom gospodarenju ribljim fondom a tu je između gospodarskog pojasa i ekološko ribolovnog pojasa razlika kao između neba i zemlje. Uvede li se gospodarski pojas, jasno i nedvosmisleno, talijanski ribari ulazili bi u hrvatski dio Jadrana jedino s dozvolom i uz naplatu...

S ekološko-ribolovnim pojasom toga nema odnosno ograničenje ribolova za ne-hrvatske ribare u domeni je političke odluke hrvatskog Sabora. »Pritom bi se istodobno zaštitili i nacionalni interesi i otupjeli prigovori EU«, rekao je Šimonović, istaknuvši da je razlika između dvaju prijedloga »samo u imenu«. Na to je reagirao Ivo Sanader (HDZ). »Nedopustiv je način da nas on drži za budale, tvrdeći da je gospodarski i ribolovni pojas jedna te ista stvar«, rekao je Sanader. Zapamtimo dobro ove riječi Ive Sanadera iz 2003 godine!

Četiri godine kasnije...

Četiri godine kasnije u situaciji smo da je zahvaljujući bućkurišu starog poznatog hrvatskog nagodbenjaštva kojeg je Ivo Sanader tako izvrsno uočio u svojeg klona Ivice Račana, ZERP ostao što je i bio ali s tom razlikom da je sada pred dogovorom ekološko-ribolovni pojas kojeg će se preimenovati u isključivi gospodarski pojas ali će mu se ovaj put s letalnom dozom hrvatskog nagodbenjaštva oduzeti ono zbog čega u stvari postoji: suvereno pravo jedne države da gospodari resursima unutar vlastitog pomorskog pojasa. Jest pojas i nije pojas. Jest gospodarski ali nije gospodarski. Jest isključivi ali ništa i nikog ne isključuje.

Iako je Račanu predbacivao nagodbenjaštvo, Ivo Sanader ovime je u prijevarama nadmašio samog sebe. Jasno je da bi Hrvatskoj Italija pravila probleme prilikom ulaska u EU u slučaju da Hrvatska uvede isključivi gospodarski pojas. Ali, umjesto da se hrvatska politika i diplomacija iscrpljuju na poniznom ulagivanju EU lupežima i minhauzenovskom laganju domaćoj publici, trebalo bi se oznojiti i pokazati toj Europi da ima posla sa suverenom državom. To je međutim već malo teži problem kojeg se nije bila voljna prihvatiti ni Račanova a kako vidimo ni Sanaderova vlada.

Ali, ono što je najznačajnije u ovoj tragičnoj epizodi hrvatske sadašnjosti jest činjenica da su Račanova i Sanaderova vlada uzajamni klonovi; dva brata uboga, koji bez plana i pameti srljaju iz jedne propasti u drugu vodeći sve nas za sobom. A Hrvatska? Hrvatska poput jeftine kurve daje svima budzašto ili čak za badava, sve se nadajući kako će ako dade bez plaćanja naći malo ljubavi u nekoga od svojih lupeških ljubavnika.

Pouka iz svega ovoga može biti samo jedno: idite na izbore i glasujte u što većem broju! Idite ali poput kuge izbjegavajte dvije najveće stranke! Jedino drastična promjena na političkoj sceni može otškrinuti vrata nekoj nadi za ovu državu.

Portal Hrvati AMAC

{mxc}