Crni, Crni potok
Tko će objektivno i znanstveno utvrditi istinu o stratištu i grobištu kod Našica? 

Zaboravimo prošlost, okrenimo se budućnosti?! Kako, kad neki zločini ne zastarijevaju ni u domaćem, ni u međunarodnom pravu, a niti u sjećanju potomaka žrtava? Kad bi pravna država htjela poraditi na masovnim zločinima počinjenima poslije Drugoga svjetskoga rata sigurno ne bi mogla zaobići lokaciju Crni potok nedaleko Našica, najveće stratište i grobište našičkoga kraja u kojima je likvidiran i zakopan neutvrđeni broj vojnika i civila s područja Nezavisne Države Hrvatske (prema različitim izvorima od 1.000 do 5.000 žrtava). O tom su prikrivenom grobištu pisali Damir Rukovanjski (Glas Slavonije, lipanj - srpanj1994.), Đuro Mikašek (Našička spomenica 1941. – 1945., 1997.), Dragutin Pelikan (Politički zatvorenik, 2004.), Josip Jurčević, Bruna Esih i Bože Vukušić (Čuvari bleiburške uspomene, 2005.) i Branko Kranjčev, (Crnopotočka tragedija, 2006.).

 

Križni put

 

Pouzdano se o Crnom potoku zna da postoje iskazi/svjedočanstva očevidaca, da u arhivskoj građi postoji vrlo malo podataka o zločinima na Crnom potoku, da je netko "počistio" arhivsku građu koja bi pridonijela rasvjetljavanju istine, da grobište tijekom totalitarnog jugokomunističkog režima nije obilježeno, masovna ubojstva Titove protupravne države izvedena su u lipnju i srpnju 1945., počinitelji masovnog zločina pripadnici su KNOJ-a (Korpus narodne obrane Jugoslavije) i JA (Jugoslavenske armije) - 17. krajiške brigade, žrtve su prema iskazima svjedoka najvećim dijelom Hrvati a među njima ima i Nijemaca, kosti žrtava nalaze se u četiri grobišta i "danas se mogu vidjeti i izvan spomenutih grobišta", do sad na Crnom potoku nije izvršena ekshumacija i identifikacija žrtava, uz kosti pronađeni su komadi žice… Sve, dakle, upućuje na već poznati planirani i izvršeni scenarij obračuna koalicije komunista i četnika (samozvane antifašističke koalicije) s "narodnim neprijateljem".

O Crnom potoku nešto slobodnije progovorilo se tek po uspostavi slobodne i demokratske hrvatske države. Prvi spomen učinila je spontana skupina odgovornih građana na blagdan Svih svetih 1993., postavivši tri križa. Iduće godine započela je izgradnja spomen kapelice koju je vodio Antun Ćorak iz Kanade. U listopadu 1994. gradnja je završena i spomen-kapelica javno je otkrivena. Drugi put (službeno) otkrivena je 18. lipnja 1995. Osim kapelice postavljena su dva križa smještena uz potok međusobno udaljena 184 metra i manja kosturnica u koju se pohranjuju slučajno pronađene kosti žrtava. Na prigodnoj spomen ploči u Crnom potoku piše: "U spomen i vječnu zahvalnost pripadnicima hrvatskih oružanih snaga i svim domoljubima, učesnicima 'Križnog puta' koji su iz kolone smrti izdvojeni i na ovome mjestu zvjerski pogubljeni za hrvatsku domovinu". Skrb nad spomeničkim sadržajima preuzeli su djelatnici Našičkog vodovoda (sic!). Takvo je stanje i danas, 13 godina od otkrivanja spomen-obilježja. Istinu o Crnom potoku danas promiču neumorni g. Branko Kranjčev (r. 1936.) uz pomoć Zavičajnog muzeja Našice.

Stoga je pravo pitanje, tko blokira objektivnu i znanstvenu istinu i ovoga, kao i tolikih drugih stratišta? Je li KNOJ još živ i djelatan? Utemeljen je 15. kolovoza 1944., izravno podčinjen Titu sa zadaćom da na okupiranom ("oslobođenom") teritoriju likvidiraju "antinarodnu bandu". Imao je sedam divizija. Hrvatska divizija Narodne obrane (1. divizija KNOJ-a) imala je pet brigada na području Hrvatske. Na području Slavonije (Crnog potoka) djelovala je Druga brigada. Tko je bio zapovjednik, komesar, tko izvršitelji zločina? Drugovi, antifašisti, glavu gore i "dokažite svoju nevinost" na sudu pravne države, ako priznajete hrvatsku državu i njezin pravni sustav. Ili je moguće još živa i OZNA (Odjeljenje za zaštitu naroda), utemeljena 13. svibnja 1944., koja se u ožujku 1946. preimenovala u UDB-u? Drugovi, prestanite "štititi" narod i jugoslavensku "državnu bezbednost"! Skinite mrlje i krinke s antifašizma.

U pravnoj nam državi iskompleksiranoj KNOJ-em i OZN-om jedino ne zastarijevaju izmišljeni i stvarni zločini u obrani i uspostavi slobodne i demokratske Hrvatske, koji brojem žrtava ni u snu ne mogu dosegnuti razmjere jugokomunističkih žrtava sve da je obrambeni Domovinski rat trajao 50 godina. Stvarne pomirbe radi, nastavi li se tako, Međunarodni kazneni sud za zločine komunističkog režima na području bivše Jugoslavije – ne će imati alternative. Nije daleko dan kad će odgovorni Hrvati, sada pod tepihom, početi skupljati potpise za potrebu njegova osnutka. Bio bi to muljevit potok moralnog pada hrvatske demokracije, višestranačja, civilnog društva i pravne države.

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo

{mxc}

Pon, 22-10-2018, 00:15:21

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

HT: Kolumna Z. Hodaka

Hrvatski tjednikOd četvrtka u prodaji

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).