Imamo li korumpiranu vladu?
- Detalji
- Objavljeno Subota, 23 lipnja 2012 18:00
Indikativne smjene ministara
Svjedoci smo već druge smjene ministra (sada je riječ o ministrici) u vladi Kukuriku koalicije i to ne baca lijepo svjetlo na vladajuću koaliciju, tim više što javnosti službeno nisu objavljeni pravi razlozi najnovije smjene. Kad se npr. momčad mijenja na početku utakmice, osim zbog više sile, onda to ne ostavlja dojam ozbiljnosti, štoviše dovodi u pitanje samu stručnost i doraslost trenera ili izbornika, a tako se mora gledati i na sastav vlade koja je dobila mandat. Nije pritom riječ ni o kakvom svrstavanju uz ovu ili protiv one osobe, već je riječ o odgovornosti za opće dobro koje je vlada dužna opsluživati jer je isključivo
za to dobila mandat.
Stvarni razlozi smjene
Premda nije moguće opravdati primjer postupanja u duhu političkoga protekcionizma koji je, kako se na sporan način otkrilo, iskazala bivša ministrica, pravi razlog njezine Druga istinaPremda nije moguće opravdati primjer postupanja u duhu političkoga protekcionizma koji je, kako se na sporan način otkrilo, iskazala bivša ministrica, pravi razlog njezine smjene ipak je u drugim stvarnostima. Hrvatska bi bila blažena država kad bi zaista ministri zbog takvih pokušaja zaštite pojedinih osoba morali napuštati svoje fotelje, jer u Hrvatskoj na opću štetu svih građana i dalje neumoljivo gospodare ideološko-politička podobnost, klijentelizam, »rođaštvo« i interesi moćnih pojedinaca, centara moći i skupinasmjene ipak je u drugim stvarnostima. Hrvatska bi bila blažena država kad bi zaista ministri zbog takvih pokušaja zaštite pojedinih osoba morali napuštati svoje fotelje, jer u Hrvatskoj na opću štetu svih građana i dalje neumoljivo gospodare ideološko-politička podobnost, klijentelizam, »rođaštvo« i interesi moćnih pojedinaca, centara moći i skupina. Upravo je nevjerojatno kako se Hrvatska teško izvlači iz mentaliteta nekadašnjih tzv. samoupravnih interesnih zajednica koje su počivale baš na dogovaranju, 
namještanju poslova i robe, na dogovornom neplaćanju potraživanja i slično. Ti famozni SIZ-ovi bili su najbolji izraz planske privrede koja je doživjela potpuni krah, i idejno i materijalno, ali bili su primjereni tadašnjem nenaravnom sustavu koji je apsorbirao samo one sposobne pojedince koji su se odrekli svoga osobnoga mišljenja i prihvatili »svetu« partijsku liniju. A potez, zbog kojega je ministrica formalno morala odstupiti, bio je tada najnormalnije ponašanje uz jedini uvjet da se strogo poštivala hijerarhija te se točno znalo tko smije naređivati a tko izvršavati.
Deklarativnim silaskom komunističkog sustava s vlasti i ustrajavanjem višestranačke države u kojoj u gotovo svim strankama gospodare perspektivni kadrovi bivšega komunističkog režima i njihovi istomišljenici i u kojoj stvarna moć upravljanja nikada nije posve prešla u ruke legalno izabranih nositelja vlasti, otvoren je prostor da se pretežno bivši direktori pretvore u novopečene tajkune a da, premda je u društvu proklamirano slobodno tržište, i dalje funkcioniraju na principima nekadašnjih SIZ-ova. Gotovo nema značajnije djelatnosti – u kojoj se vrte imalo veći novci – a da njome ne gospodare, i to na monopolistički način, interesne skupine, ponegdje čak i pojedinci, ili drugi centri moći.
Velik novac
Budući da Ministarstvo zaštite okoliša »pokriva« određene djelatnosti u kojima se vrte veoma veliki novci, te su djelatnosti na svoj način privatizirale određene interesne skupine pa je logično da one ne žele nikakve promjene. A ministrica je dirnula u veoma financijski krupne interese vezane uz projekte kao što su hidroelektrana u Dubrovniku i sve ono čemu bi ona trebala zapravo poslužiti, termoelektrana u Plominu, ili u interese vezane uz gospodarenje otpadom zagovarajući povećanje obujma 
recikliranja sa 23 na 50 posto, kako traži Europska Unija, ili interese vezane uz kriminal u otkupu plastičnih boca i interese vezane uz korištenje plastičnih vrećica. Udruge koje se bave ekološkim pitanjima nisu se ovih dana ustručavale govoriti o mafijaškom ponašanju i interesima »mafije« na tom području. Ministrica je, kako je objavila, dobivala i prijetnje, a vlada Kukuriku koalicije ipak joj je okrenula leđa. Nije li to više nego očit znak da se aktualna vlast bez pridržaja priklonila određenim interesnim grupama i lobijima, izdajući na taj način svoju temeljnu dužnost da bude u službi općega dobra?
Slično priklanjanje aktualnih vlasti izričitim interesima moćnih pojedinaca i interesne skupine, a na izričitu, golemu štetu običnih građana, iskazano je u prijedlogu Zakona o obveznom osiguranju u prometu. Naime, stanoviti osiguravateljski lobi naišao je na otvorena vrata u Ministarstvu financija (!) koje je stalo iza prijedloga zakona koji, kako kažu eksperti, derogiraju odredbe Zakona o obveznim odnosima te se na taj način višestruko pogoduje osiguravateljskim društvima: sužava se broj osoba koje imaju pravo na odštetu na temelju obveznog osiguranja u prometu, 
smanjuje se drastično visina odštete jer su predviđene nove tablice odšteta koje bi zakon ovjerovio, stvaraju se zapreke da oštećena osoba može uopće podnijeti zahtjev za odštetu; onemogućuje se da oštećena osoba svoja prava izbori u sudskom postupku s osiguravajućim društvom...
Očito je da prijedlog toga zakona staje na stranu krupnog kapitala, da štiti interese osiguravajućih društava, a ljudima koji su pogođeni već samom činjenicom što su nastradali u prometnoj nesreći još dodatno onemogućuje dobivanje koliko-toliko pravedne zadovoljštine u obliku odštete. Tvorci toga zakonskog prijedloga iskazali su takvim prijedlogom nevjerojatnu bešćutnost prema žrtvama u prometnim nesrećama, obiteljima žrtava, očito uzdajući se u pomoć onih kojima namještaju takve pogodnosti ako se i njima samima ili njima bliskima dogodi takva nesreća.
Nije neobično da se pojedinci i skupine na sve pa i nečasne načine bore za svoje interese, ali jest tragično i etički nedopustivo da državne vlasti, koje su dobile mandat da služe općemu dobru, svjesno pogoduju tim nositeljima krupnoga kapitala, koji su očito sve pohlepniji, nanoseći na taj način izravnu štetu mnogim građanima i čitavome društvu. Jesu li nositelji aktualne vlasti svjesni razmjera svoje korumpiranosti ako su ih ti lobiji kupili, odnosno razmjera neodrživosti takve politike?
Ivan Miklenić
Glas Koncila
Na STAROM SUSTAVU KOMENTIRANJA VIŠE NIJE MOGUĆE POSTAVLJANJE NOVIH KOMENTARA
Zato molimo sve one koji se još nisu prebacili na novi sustav da to što prije učine, a mi ćemo s naše strane vrlo rado pomoći u slučaju problema. Za pomoć samo se treba javiti na admin@hkv.hr.
Za komentiranje u novom sustavu Disqus potrebno je biti registriran na jednoj od tri socijalne mreže, Facebook, Twitter ili g+ (Google), odnosno imati korisnički račun na samom Disqusu. S takvim korisničkim računom svatko se može prijaviti u sučelju za komentiranje Disqus i postavljati svoje komentare.
Komentirajte
Radio i TV
Poveznice
Snalaženje
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".
Posjetitelji
Imamo 195 gostiju i 2 članova online
Prijava
Preporučite članak
'+1' na Googleu
Kolumne
Lijepa Naša
HEADER
Pozdrav vaš zmijicamala
"Hitno! Ime SDSS-ovca novinara Nacionala budućeg(?) veleposlanika RH u Subotici?"
www.youtube.com/.../
Što se tiče talijanske iredente, bit će perija na sve strane kao i kukurikavcima.
A istina u ovom slučaju jasna je od samog početka.
Sporne nekretnine, samostan i pripadajuće zemljište, šume itd, prešle su (vratile se) u vlasništvo Katoličke crkve 1999. godine. Ovo je jako bitno – u vlasništvo Katoličke crkve, ne nekakve Hrvatske katoličke crkve ili Istarske katoličke crkve. Unutarnji ustroj jedine, opće Crkve je samo njena stvar. Stjecajem zemljopisnih i povijesnih okolnosti, upravljanje tom imovinom povjereno je duhovnom pastiru biskupije, odnosno župi u kojoj se nekretnine nalaze i koja toj biskupiji pripada. Kako su oni upravljali povjerenom im imovinom? Na način ugodan Bogu i narodu? Ne bih rekao – odmah su je počeli rasprodavati, uglavnom za namjene koje s vjerom nemaju nikakve veze, čak su s njom u sukobu. Za golf terene, uz što kasnije idu i kockarnice i drugi raskalašeni sadržaji. Ima neke ironije providnosti u činjenici da se tvrtka koja je investirala u gradnju golf terena zove Makro 5 – znamo, gdje su makroi, tu su i prostitutke i bludnice.
Tko je vidio korist od tih transakcija? Katolička crkva sigurno nije, ostala je bez dijela vlasništva. Narod? Seljaci koji su godinama obrađivali to zemljište otjerani su. Korist su imali pojedinci i – strani investitori. Tvrtka Benedikt (još jedan bezobrazluk biskupa, dati ovakav naziv) je u većinskom vlasništvu Austrijanaca; suvlasnici su biskupija i župa. Hipoteku na zemljište, zbog neriješenih odnosa, sada ima frankfurtska LHB banka.
O kakvim nacionalnim interesima Govori Jedino Hrvatska? „Nacionalnije“ mu je da nekretnine dobiju Austrijanci, njemački bankari, Makroi – nego Sveta crkva?
Na stranu što vlasništvo nad nekom nekretninom ni na koji način ne ugrožava suverenost države u kojoj se nekretnina nalazi. Vi možete kupiti kuću, zemlju, tvornicu u Njemačkoj, SAD, Japanu, nimalo ne umanjujući suverenitet tih zemalja.
Bez obzira na to je li u stolici sv. Petra trenutno heretik ili dostojan Petrov nasljednik, Crkva je uradila prilično uobičajenu i ispravnu stvar – SVOJU imovinu je izuzela od upravljanja jednoj svojoj ispostavi i dala drugoj. Sve je to jedna i jedina Sveta crkva. A što je uradio biskup Milovan? Upetljao sekularne vlasti i tražio da se imovina potpuno oduzme crkvi i vrati u državno vlasništvo!!! I u dalju rasprodaju. Pa čak i u institucijama s nižim moralnim standardima to je... nečuveno. Izravno nanošenje materijalne, moralne i svake druge štete instituciji kojoj pripadaš, za koju radiš i kojoj si se zakleo na vjernost.
Biskup Milovan je jako dobro prošao, zahvaljujući milosrđu i etičkim standardima Crkve. U bilo kojoj svjetovnoj instituciji za ovakvo što kazneno bi odgovarao zbog namjernog nanošenja štete poslodavcu. Pitajte preporoda, njemu su pravo, vlasništvo i pravna sigurnost ideali.
Kvaka je, dakako, u tome što, u slučaju vraćanja imovine državi, vjerojatno nitko ne bi postavljao pitanja u vezi već otuđenog dijela. Nimalo čudno što je biskupu prvi punu podršku dao istarski župan Jakovčić, još jedan zemljišni „čarobnjak“, kao i dio klera i vjernika koji s Katoličkom crkvom, izgleda, imaju samo deklarativnu vezu.
Tvrdim da prebacivanje upravljanja imovinom s jednog dijela iste Crkve na drugi ne mijenja apsolutno ništa po pitanju suverenosti Hrvatske, bitno je samo uknjižbu i ostale procedure provesti po zakonima RH, ako nam je suverenost već toliko bitna. I ponavljam, bez obzira na ispravnost sadašnjeg pape i vrhova Katoličke crkve, za sve je bolje da imovina ostane u vlasništvu Crkve, nego da pređe u ruke mešetara i trgovaca razvratnim sadržajima. Jer, Crkva i vjera ostaju, a pape i države dolaze i prolaze... Krajnje je licemjerno i raskolnički naglašavati ono „talijanski“ Benediktinci – to su naša braća u Kristu, ako su iskreni vjernici bliži su nam od sunarodnjaka-ne vjernika i biskupa koji osnivaju tvrtke s temeljnom djelatnošću „izgradnja hotela i bazena“.
Rekoh, istina je jedna, iz kojeg god kuta je promatrali. A Jedino Hrvatska ima veze s nacionalnim interesima i pravom vjerom otprilike isto koliko i bilo koji – makro. Pazite da vas, kao i svaki makro, svojom lažnom nacionalnom patetikom ne pretvori u prostitutke.
Citat:..lupetaš da u tebi ne stoji(priznam civilizirano lupetanje
Jedino moguće razrešenje ovoga "GORDIJSKOG ČVORA" je izbor potpuno novih ljudi na vlast u hrvatskoj.Tj.po trebno je prekinuti DUHOVNU PUPČANU VRPCU koja seže sve do režima i režimskih pulena (i UDBAŠKIH "krtica" ,"rodbine"iz "starih dana DRUGE JUGOSLAVIJE,tj, "TITOIZMA".
Znam da je to sada u ovoj korupt i zagađenoj političkoj klimi u hrvatskoj jako jako teško ,ali je jedini izlaz iz ovih cikliških kriza korupcije,nespo sobnosti i političke podobnosti.
Potrebno je stvoriti i nove vrednote i NOVI POLITIČKI I LJUDSKI MORAL kojemu neće glavni i (jedini) interes biti vulgarno zgrtanje novca i očuvanje dobro plaćenih položaja i političkih veza i iz starih dana dok hrvatska država nije bila još niti stvorena...
Što nedostaje?
Nedostaje SVJESNA HRVATSKA NACIONALNA POLITIČKA ELITA..
To je "MAJKA" svih problema...
I to je jedini put naprijed
Tko se usprotivi kriminalcima i ubojicama bude naprasito udaljen iz te vlade.
-------------------------------------------
– u vlasništvo Katoličke crkve, ne nekakve Hrvatske katoličke crkve ili Istarske katoličke crkve.
-----------------------------------------
Možete se naglavu nasaditi ja sam ipak član Hrvatske katoličke crkve, da dođem do Vatikana trebam pasaport.
Takvi kao Vi su i krivci što srpska pravoslavna crkva svojata sve pravoslavce na povjesnim prostorima Hrvatske pod Srbe.
Država nestaje kad nestane i onih ko čine tu državu, e pa moj Pavliću dok je Hrvata bit će i Hrvatske države.
Razgovarao sam o tome s brojnim poznanicima iz Vojvodine, koji su iznijeli poražavajuće informacije (neke od njih se mogu pronaći i na Internetu, pa ću prilikom spomena dati poveznice). Ono što žalosti jest činjenica da je glavni problem u tamošnjim hrvatskim institucijama. Naime, situacija je slična kao i kod nas u Hrvatskoj: u institucije su se uvukli udbaši, pripuzi i priguzi svih mogućih vrsta. Nekad glavni stožer političkog okupljanja vojvođanskih Hrvata, Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV), danas je tek prirepak Tadićeve Demokratske stranke. To je se dogodilo nakon što je sa čela stranke smijenjen, a kasnije i isključen iz stranke dotadašnji predsjednik Bela Tonković, kojem su namontirali tobožnje financijske malverzacije, a na njegovo mjesto je 2003. zasjeo Petar Kuntić. Ključnu ulogu u najurivanju Tonkovića je imao Martin Bačić, bivši udbaški doušnik, koji je od 2000. predsjednik podružnice DSHV-a u Subotici, a od 2009. je potpredsjednik DSHV-a. Njegov sin Slaven Bačić je predsjednik Hrvatskog vijeća (HNV), zastu[izbrisano ]og tijela Hrvata u Srbiji.
Nije potrebno posebno isticati da su uzurpatori instalirali svoje ljude na sve bitnije položaje. Tako je urednik programa na hrvatskom jeziku na televiziji Novi Sad dugo godina bio Dragan Jurakić, HNV-ov čovjek iz vojvođanskog gradića Vrbasa naseljenog većinom Crnogorcima, koji je sudjelovao u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku (na slavonskoj bojišnici se je borio na srpskoj strani.
Stvari nisu ništa bolje bile ni u novinsko-izdava čkoj ustanovi "Hrvatska riječ" u kojoj je sa mjesta urednika 2007. godine smijenjen Zvonimir Perušić i preko DSHV-a doveden Bačićev čovjek Ivan Karan, bivši profesor marksizma i socijalističkog samoupravljanja , čiji su životopis u DSHV-u imali drskosti uspoređivati sa životopisom Franje Tuđmana. Inače, Karan je iz mjesta Stanišić u blizini Sombora u koje su se 1945. i 1946. doselili srpski i hrvatski kolonisti iz Dalmacije, mahom potomci partizanskih boraca, a naselili su se u kuće prognanih folksdojčera, o čemu i sam Karan svjedoči, jer je i on potomak tih doseljenika.
Moglo bi se dugo nabrajati sve aparatčike koji su se uhl[izbrisano]l i u hrvatskim institucijama u Vojvodini, a koji su se sjetili da su Hrvati tek kad je prestalo biti gusto. Tipičan primjer je Mata Matarić (znakovito: Mata, a ne Mato), predsjednik podružnice DSHV-a u Somboru koji je za vrijeme rata zdimio u Mađarsku, da bi se 15-tak godina kasnije vratio i uguzio u fotelju.
Danas je, dakle, DSHV tek pudlica Tadićevog DS-a, koja je zadovoljna kad joj gazda dobaci koju mrvicu. A to što bi novi konzul mogao biti iz redova SDSS-a ne bi im sigurno teško palo, jer oni sa tom srpskom strankom iz Hrvatske odavno njeguju prijateljske odnose.
Recite, molim vas, pripada li vašoj „crkvi“ i korisnik trarios, koji je blasfemično Kristove rane, kao ulični huligani zidove grafitima, „ukrasio“ nacionalnim obilježjima, rugajući se njegovoj muci? Ili je to ipak bliže sotonistima, kojima je ismijavanje i izokretanje svega svetog dio rituala?
„Takvi kao Vi su i krivci što srpska pravoslavna crkva svojata sve pravoslavce na povjesnim prostorima Hrvatske pod Srbe“, kažete. Kako naivno! Nije problem u tome koga SPC svojata, možete i vi svojatati koga hoćete; problem je što se Srbi (vjernici) osjećaju pripadnicima te „crkve“. Kao što ste i vi „član“ Hrvatske katoličke crkve“. Njima bi jedina alternativa bila sveopća, katolička crkva, a ne nekakav bastard kao HPC. Takva HPC ista je kao vaša HKC, s tim što je ona i zvanično utemeljena, a za vašu evo sad imamo prvi glas.
„Država nestaje kad nestane i onih ko čine tu državu, e pa moj Pavliviću dok je Hrvata bit će i Hrvatske države“ – ovo vam je žestoka glupost, velika čak i za vas, pa se neću ni truditi da vam razjasnim. Zamolit ću vas samo da se ne igrate mojim preziomenom (prvo „Pavloviću“, sad „Pavliviću“), Pavlić je staro, časno i ne baš rijetko hrvatsko prezime. Ja bih s vašim nickom mogao praviti svakakve konstrukcije, pa to ipak ne radim.
-----------------------------------------
Na ovo je samo jedan odgovor.
Čovik kad se rodi ne bira gene oni su ostavljeni u nasljedstvo od predaka.
Pripadnost vjeri je ipak svakom po volji. Ja ipak nebi bogosluženje slušao na latinskom jeziku.
RSS