Kome je u interesu produbljivanje jaza?
- Detalji
- Objavljeno Subota, 02 lipnja 2012 18:00
Opasnost sukobljavanja
Mnoge je u Hrvatskoj potresla vijest iz sela Banići blizu Dubrovnika da se u župnoj kući u utorak 22. svibnja dogodila tragedija u kojoj je sudjelovao mjesni župnik, a u kojoj je život izgubio župljanin, 49-godišnji predsjednik mjesnog odbora, i koja je pokazala kako je opasno sukobljavanje. Bez ulaženja u meritum što se točno dogodilo i u kakvim točno okolnostima, jer to je zadaća za to ovlaštenih državnih tijela, mnoge je katolike potresla činjenica što je razilaženje ili neslaganje župnika i župljanina na službi predsjednika mjesnog odbora uopće moglo završiti tako tragično, jer nešto slično,
koliko je poznato, nije zabilježeno u našoj novijoj crkvenoj povijesti. Naime, dosada je zabilježeno više slučajeva da su žrtve nasilja bili svećenici, a sada se, čini se, prvi put dogodilo obratno, pa je razumljivo koliko je to veća i teža tragedija za obitelj stradalog župljanina, za župljane i cijelu Crkvu u Hrvatskoj.
Vrlo korektno prvi je reagirao dubrovački biskup Mate Uzinić objavivši istoga dana priopćenje u kojem doslovno piše: »U ime Dubrovačke biskupije izražavam svoje duboko žaljenje zbog tragičnog događaja koji se tijekom protekle noći dogodio u župi Banići. Tempirana bombaU suvremenom hrvatskom društvu nažalost postoji više primjera pogaženih temeljnih postulata pravednosti i istine te ih treba prepoznati kao moguće tempirane bombe koje bi mogle i eksplodirati kad se dolije kap koja prelijeva čašuObitelji pokojnika, kao i cijeloj župnoj zajednici župe Banići izražavam svoju sućut i blizinu.« U tom priopćenju objavio je da je toga svećenika »trajno razriješio službe župnog upravitelja župa Banići i Lisac te mu do daljnjega, u skladu s kanonskim propisima, zabranio vršiti sve čine svećeničkog reda«, te je pozvao na molitvu sve svećenike, redovnike, redovnice i vjernike Dubrovačke biskupije, a bilo bi dobro da im se u molitvi pridruže i svi drugi članovi naše Crkve. Ta je molitva, naime, najbolji izraz vjerničkog suosjećanja sa žrtvom i njezinom obitelji; izraz zdrave crkvenosti u kojoj trpi cijelo tijelo ako je ranjen jedan ud, te znak predanja Bogu koji je jedini gospodar života i smrti.
Ostajemo bez riječi
Biskup Uzinić učinio je i dodatnu gestu posjetivši na sâm dan ukopa obitelj stradaloga i uputivši toj obitelji pismo koje je pročitano na sprovodu, a u kojem je uz ostalo napisao da je vijest o tragediji bolno odjeknula i da je to vijest »koja nam nameće brojna pitanja na koja nemamo odgovora. Ostajemo bez riječi. Možda možemo izgovoriti tek riječi žaljenja i sućuti, ali i te riječi mogu zvučati kao prazne riječi«, pa zato poziva da se 
odgovor potraži u vjeri u Uskrsloga kojemu je preporučio i preminuloga brata. Biskup je na taj način pružio izvrstan primjer vjerničkog i svećeničkog postupanja, pokazao pravo lice Crkve koja je uvijek na strani slabijega, žrtve i koja uvijek osuđuje zao, grešan čin. A ta tragedija, osobito kad budu poznate barem sve bitne njezine okolnosti, vjerojatno će poslužiti kao dodatni poticaj za odluke koje će spriječiti da se ikada više nešto slično dogodi. Čovjek, naime, koji slobodno izabire svećeništvo i kojega Crkva prihvaća za tu službu, izabire put poistovjećivanja sa sudbinom Isusa Krista, a on je dragovoljno žrtvovao svoj vlastiti ljudski život i tako dokraja ostao u službi dobra svih ljudi.
Ne prejudicirajući rezultate službene istrage, sama činjenica sukobljavanja i fizičkoga obračuna dva čovjeka koji imaju toliko bitnih životnih poveznica – dovoljno je spomenuti da su oba članovi Katoličke Crkve, hrvatski branitelji i rodoljubi – pokazuje koliko je opasno svako sukobljavanje, a osobito među onima koji umjesto poveznica imaju objektivne jazove. Tinjajuće ili otvorene nesuglasice među ljudima ili među skupinama ljudi, osobito ako se radi o bitnim vrednotama, živa su i trajna opasnost za eskalaciju nasilja. Naime, i u pluralnom društvu ne smiju nikada biti pogaženi temeljni postulati pravednosti i istine, jer to je uvijek prijeteća bomba koja može eksplodirati i zbog neznatnoga krivog poteza.
U suvremenom hrvatskom društvu nažalost postoji više primjera pogaženih temeljnih postulata pravednosti i istine te ih treba prepoznati kao moguće tempirane bombe koje bi mogle i eksplodirati kad se dolije kap koja prelijeva čašu. Odgovorni na svim razinama u Hrvatskoj 
trebali bi ozbiljno razmotriti opće poznatu pojavu supremacije stvarne manjine nad većinom, osobito u politici i medijima. Trebali bi vrlo ozbiljno još jednom trijezno i odgovorno preispitati svoj stav i odnos prema istini i zbilji stradavanja veoma brojnih Hrvata u partizanskim i komunističkim zločinima; stradavanja Hrvata, samo 402 nevine djece koliko je dosada poznato, u velikosrpskoj agresiji – a za što nitko nije pozvan na odgovornost. Odgovorni na svim razinama u Hrvatskoj trebali bi preispitati svoj odnos prema zanemarivanju prijeteće demografske i gospodarske katastrofe, za odnos prema hrvatskim braniteljima...
Nije li također primjer gaženja pravednosti i istine kad Slobodna Dalmacija od 23. svibnja objavi tekst pod naslovom »Naš Desmond Tuta Bugarin«, u kojem autor doslovno vrijeđa Zagrebačko sveučilište i kardinala Bozanića, a ne želi objaviti (nije objavljeno do pisanja ovoga teksta) reakcije na taj sektaški i nevjerojatno bahati tekst ni ravnatelja Hrvatske inozemne pastve fra Josipa Bebića, ni provincijala Hrvatske dominikanske provincije dr. fr. Ante Gavrića? Premda svatko ima pravo na svoju procjenu svakoga javnog čina, pa tako i dodjele počasnog doktorata Zagrebačkoga sveučilišta kardinalu Bozaniću, kako je moguće da uredništvo objavi uvredljivi tekst a ne želi objaviti reakcije koje nikoga ne vrijeđaju? Nameće se pitanje kome je u interesu to produbljivanje jaza?
Ivan Miklenić
Glas Koncila
Na STAROM SUSTAVU KOMENTIRANJA VIŠE NIJE MOGUĆE POSTAVLJANJE NOVIH KOMENTARA
Zato molimo sve one koji se još nisu prebacili na novi sustav da to što prije učine, a mi ćemo s naše strane vrlo rado pomoći u slučaju problema. Za pomoć samo se treba javiti na admin@hkv.hr.
Za komentiranje u novom sustavu Disqus potrebno je biti registriran na jednoj od tri socijalne mreže, Facebook, Twitter ili g+ (Google), odnosno imati korisnički račun na samom Disqusu. S takvim korisničkim računom svatko se može prijaviti u sučelju za komentiranje Disqus i postavljati svoje komentare.
Komentirajte
Radio i TV
Poveznice
Snalaženje
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".
Posjetitelji
Imamo 526 gostiju i 3 članova online
Prijava
Preporučite članak
'+1' na Googleu
Kolumne
Lijepa Naša
HEADER
- u kontekst ubojstva sasvim je neprimjereno stavljati stanje u RH medijima ( a koje je sasvim točno procijenjeno ),
- u kontekst ubojstva sasvim je neprimjereno stavljati odnos prema braniteljima u RH društvu ( a što je i opet točna ocjena sramnog stanja ),
- u kontekst ubojstva sasvim je neprimjereno stavljati vrijeđanje kardinala ( a koje i opet nije upitno - nije sporno kako je ono više nego prljavo i klevetničko ).
Zašto je najmanje tri puta neprimjereno? Zato što je očita namjera da se ekskulpira ubojicu ili barem da se nađe umanjenje za zločin. U civilnom, građanskom okruženju logično je tražiti uzroke i povezivati ih s posljedicama. U građanskom okruženju logično je govoriti o samoobrani i prekoračenju... Zašto to nije prihvatljivo u crkvenim krugovima?
- zato što duhovno zvanje mora isključivati svako nasilje,
- zato što čovjek Božji mora biti primjer etike i morala i čvrstoće ( otpornosti ),
- zato što je župnik kao primus inter pares određenoga područja - čovjek koji radi „na terenu“ s ljudima, i koji mu trebaju vjerovati, slijediti ga i gledati u njemu uzor,
- on je za svoju župu i predstavnik etike, morala i časti Crkve,
- u općoj devalvaciji svih vrijednosti, on je trebao biti opći uzor, svjetionik,
- zbog svega navedenog: osuda ovog ubojstva u samoobrani, ili čak i slučajnog ubojstva ( pokazat će istraga ) od strane Crkve morala je biti jača i neupitna,
- ograda Crkve morala je biti mnogo viša.
Kao čovjek koji je u životu bio izložen brojnim oblicima nasilja, nasilja koja su trajala i duže od desetljeća, provociranjima i podcjenjivanjim a te pokušajima rušenja ugleda, a ta su nasilja bila svakovrsna, i iz raznih izvora, kategorički tvrdim da se krajnje nasilje ( ubojstvo ) uvijek može izbjeći. Kategorički tvrdim kako nije nužno i nije jedina mogućnost i jedina samoobrana ubojstvo ili ona toliko poznata sintagma 'uzimanja zakona u svoje ruke'. Ubojstvo, ma kako to nekima ( pod određenim pritiskom ) može trenutno djelovati kao jedini izlaz i jedina pravda, nije ni pravda, a niti izlaz. A nije bome ni obrana.
Ova prividna obrana života, zapravo je uništenje oba.
Osim ako je crkva htjela potpuno otkloniti svaku pomisao o svom dijelu odgovornosti za tragediju u selu pokraj Dubrovnika. A ta odgovornost, u manjoj ili većoj mjeri, nesumnjivo postoji. Ovdje se radi o dvije tragedije, onoj mjesnog župnika i onoj žrtve i njene obitelji. Radi se i o preplitanju dva tako slična, a opet tako različita životna puta i dva jezika. Da, radi se o dvojici ljudi koji su prošli rat, sa svim posljedicama koje takvo iskustvo nosi, ali tu, izgleda, svaka sličnost prestaje. Župnik se očito nije uklopio u sredinu, a njegovi nadređeni su to morali znati. Čovjek je već imao problema u svojoj ranijoj župi, zemljopisno bliskoj, i tamo su ga fizički napali. Dijagnosticiran mu je PTSP. Vozio je motor, nosio bradu i dužu kosu, volio životinje-lutal ice i sigurno velikom dijelu svojih župljana izgledao, u najmanju ruku, čudno. Krupan i fizički snažan, a u duši, najvjerojatnije , slab i loman. Potpuno je nejasno kako to nije uočila institucija koja se, evo skoro će tome dva milenija, bavi ponajviše upravo – dušom. Za funkcioniranje u sredini koja je potpuno različita od vas, potrebno je puno prilagodljivost i, komunikacijskih vještina, puno snage u glavi. Sve ono čega don Ivan Sinanović nije imao.
Zato, ne bacajmo kamen. Pokažimo bar onoliko kršćanskog milosrđa koliko bismo pokazali prema bilo koje dvije druge osobe u sličnim okolnostima. Zamislimo da se ne radi o svećeniku. S jedne strane imamo komunikacijski nespretnog, ratom psihički načetog, fizički snažnog čovjeka u svom domu. S druge strane je također ratni veteran, najvjerojatnije pijan. Gluho je doba noći, lupanje na vrata, nastavak davno započete svađe... i u životu i u literaturi ovo je moralo završiti nekom tragedijom. Stoga ovaj tekst iz GK razočarava, radi se o poslovičnom pranju ruku i odricanju od čovjeka kojemu su mogli i morali pomoći. Čudno, ali puno više kršćanskog razumijevanja za župnika su pokazali svjetovni mediji, inače tako često strvinarski raspoloženi kad su u pitanju tuđe tragedije.
..to su još uvijek ribe, ali su za vijeke vijekova NA SUHOM!!
Citat:..ovakove kvalifikacije i opservacije može napisati samo degenerik i maloumnik, a ne INTELEKTUALAC ili UGLEDNI NOVINAR?ORJ UN-MASON-UDBA..a da ih nema?..pa o čemu bi normalan i Božji svijet..pisao, razglabao, diskutirao i kako bi se znalo za ateizam, deizam, scientologizam, kabalizam, talmudizam itd..itd..i kao bi se uopće razvrstavalo DOBRO i ZLO??..i sl?..'ajd fala Bogu, pa dolazi najglavnija 'sporedna' tema u društvenom životu...NAŠI VATRENI HRVATI NA EURU 2012..haha
Zato su im i zaključci krivi.
Međudjelovanje je temelj svega što se događa oko nas i u nama.
Osim Boga, ništa nije posve samostalno.
I fizika se temelji na međudjelovanju.
Među najvećim zlima koje nam je u nasljeđe ostavio komunizam (marksizam, pojednostavljen o je gledanje na svijet uz zanemarivanje čimbenika koji im ne odgovaraju.
Oni koji znaju osnove psihologije znanju i da čovjek nije svemoćan, dapače, vrlo je krhak.
Oni koji dobro znaju psihologiju mase, psihološki, informacijski i medijski rat, unaprijed planiraju svoje poteze, katkada i stoljećima.
Samo neuki i bahati prepuštaju sudbinu društva u tuđe ruke.
Jer, ako postoje uzroci i uvjeti, događaji se ne mogu izbjeći.
Moji su komentari najčešće veoma sadržajni. Svojim sam odgvorima nizu komentatora postavio vrlo "sadržajna" pitanja. Nažalost, rijetko sam dobivao odgovore. Kad bih i dobio, ja sam argumentirano replicirao i nako toga je uslijedio muk.
Ponekad si i ja pustim mozak na pašu. Tako i u vašem slučaju. Neki komentatori veliju da ste vi odbjegli ili potjerani (kak se zeme) Ecce Homo i pripisuju mi naivnost što u vama nisam prepoznao svoga portalskog prijatelja Ecce-a. Moram priznati da imate iste poglede kao dotični, pa čak i metode kritike drugih komentatora. I on je "vadio mast" onima koji nisu najpismeniji. To je nisko i nimalo "sadržajno". Kao Ecce imate veoma negativno stajalište prema RKC, selektivan pristup prema zločinima i tsl. Zato sam i napisao da nitko nemože iskočiti iz svoje kože. Ako ste vi Ecce, to će se pokazati. I kao da se već pokazuje.
Dokaz o istovremenoj nazočnost na portalu vas i Ecce-a nije dokaz. To se lako izmontira. Ne znam znadete li kako se je jedan riječki udbaš oslobodio sumnje za ubojstvo obitelji Ševo u Italiji. Imao je voznu kartu da je u vrijeme ubojstva bio na drugom mjestu. Kolege su mu osigurali "nepobitni" alibi.
Je, dobro se sjećate. U meni pak se ljudi ponekad prevare. Moja uljudnost je znak moga nastojanja da budem kulturan u dijalogu, a nikako ne znači nekakvu naklonost. S druge strane, svakome sam zahvalan koji argumentima opovrgava moja stajališta. To mi daje priliku da mozgam o svojim pogrješkama.
Vidite slučaj Denisa Kuljiša ! Tko ima o njemu dobro mišljenje ? Međutim, on je u jučerašnjem Večernjaku(Obzo r) napisao veliku reportažu o stečajnom mafiji u Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na Tragovački sud u Zagrebu, stečajne upravitelje, Hypo banku, "Belišće" , i još neke, a sve u vezi pokrenutog stečaja nad "Pan papirom" u vlasništvu Marinka Mikulića. Pokrenut je predstečajni postupak, čovjek se žalio, Visoki trgovački sud je vratio na ponovno suđenje, ponovno je donijeta odluka o pokretanju stečaja, uložio je priziv na Vrhovni sud Hrvatske i da ne čeka potpunu propast tvrtke obratio se Ustavnom sudu Hrvatske koji je ukinuo sve prethodne odluke trgovačkih sudova o stečaju i tvrtku vratio zakonitom vlasniku. I konac djelo krasi : sudovi na postupaju po odluci najviše sudske vlasti u Hrvatskoj.
Oče kuje li se specijalce da uhite pripadnike te političko- sudačko-stečajn e - bankarske i gospodarske mafije ?
Plavoj jahačici to što pišem nije dovoljno sadržajno. Neka pročita skandaloznu reportažu u Obzoru. Tako je nešto moguće samo u državi u kojoj vlada bezvlašće, mafija. Nekadašnju je partijsku, političku mafiju, zamijenila ova koja još nije dobila neko jednostavno ime. Stečajna mafija je možda najbolje ime jer se sve vrti oko korištenja instituta stečaja radi pljačke u velikom stilu.
1. da je pokrenut postupak za otvaranje predstečaja,
2. da je Trgovački sud u Zagrebu donio rješenje o predstečaju
3. da se Mikulić žalio na Visoki trgovački sud i da je ukinuto rješenje o TSu Zgbu,
4. da je TS u Zgbu ponovno donio rješenje o prestečaju
5. da je Visoki TS donio rješenje o potvrdi rješenja TSZ o predstečaju
6. da je Mikulić uložio priziv na Vrhovni sud Hrvatske koji je spor i nije još donio nikakvo rješenje
7. da je na prijedlog Mikulića Ustavni sud ukinuo sva rješenja o prestečaju i "Pan papir" vratio vlasniku na upravljanje
8. da trgovački sud u Zagrebu ignorira odluku Ustavnog suda Hrvatske.
Možda sam što pogrješno napisao, ali to je bilo tako nekako.
Autor reportaže Kuljiš je dao svoje tumačenje toga slučaja i možda je što i pogrješno razumio. Ali, činjenice su činjenice. Za njih se odgovara. Ako je iznio lažne činjenice morao bi na mah izletjeti iz Večernjaka.
P. S. Koliko se sjećam "Pan papir" je bio svojedobno glavni sponzor (finacijer) veoma čitanog "Hrvatskog fokusa" ! Sada taj list izlazi samo u e-izdanju.
hrvatski-fokus.hr/
Međutim, problem je očito drugdje: požalila sam se na nedostatak argumenata i uljuđene rasprave na forumu. Sad, molim vas, pogledajte gornje komentare i pokušajte naći jedan jedini (osim moga) koji se odnosi na članak ili moja zapažanja. Ima tu i Kuljiša, i Butkovića, i Bruxellesa, i udbe, i plaćenika, i vrbovanja, i puno, puno Ecce Homoa (još kažete da nije ostavio trag? Pa i u snovima i priviđenjima vam se još pojavljuje!), samo nijednog argumenta ili osvrta na članak – nema. Izgleda da sam naivnija od vas, očekivala sam neko mišljenje o događaju u maloj konavoskoj župi; priznat ćete da je priča intrigantna. Nastojala sam ljudski i kršćanski upozoriti na opasnost od preranog bacanja kamena. O tome ni jedne jedine riječi! A možemo stvar razmotriti s više strana. Palo mi je na pamet, kad bi se slična situacija dogodila u nekoj školi. Primjerice, nekom razredu je dodijeljen novi razrednik, i uskoro se pokaže, ne ulazeći u njegove ljudske i profesionalne kvalitete, da ne funkcionira s đacima. Ne može uspostaviti komunikaciju, ne razumiju se. Osim toga, profesor je prošao neke životne traume, ima dijagnosticiran e psihološke probleme. Ubrzo stanje eskalira do fizičkog sukoba s đacima koji su mu povjereni. Što bi ravnatelj i odgovorne institucije trebali napraviti? Pokušati pomoći čovjeku, naći mu neko mjesto unutar sustava gdje može funkcionirati i biti koristan, bez rizika od konflikta - ili ga postaviti za razrednika istog takvog razreda s gotovo istim đacima i istim komunikacijskim problemima? Crkva je napravila upravo ovo drugo. Na to sam mislila kad sam spomenula njihov dio odgovornosti. Drugi aspekt je onaj čisto ljudski, zamolila sam vas da zamislite situaciju u kojoj vam netko pijan lupa na vrata u neko doba noći, tražeći nastavak ranije započete svađe, pri tome se vjerojatno naguravajući na ulazu i... ono što je uslijedilo može biti samoobrana, eventualno prekoračenje nužne samoobrane, možda nesretan slučaj, tko zna? Sumnjam da će ga, obzirom na sve okolnosti, bilo koji sud jako strogo kazniti. Ali, njegova institucija ga u priopćenjima nije spomenula niti jednom jedinom riječi, jednostavno su digli ruke od njega. Žalosno je što pamtimo neke druge slučajeve gdje je crkva učinila sve da obrani svoje službenike, čak i kad su okolnosti bile daleko jasnije, teže obranjive i nepovoljnije po njih.
Slažem se da istovremeno pojavljivanje dva korisnika na portalu ne mora značiti da su u pitanju različite osobe – nisam ekspert, ali je, valjda, izvedivo. Ali, priznajte bar da to još manje predstavlja dokaz da oni to nisu. Zašto bih ja vama dokazivala bilo što, uostalom? Imate pravo živjeti sa svojim zabludama. Mogu i ja pretpostaviti da ste vi i MIJO F ista osoba, često se ovdje pojavljujete zajedno, ali, ne bih vas htjela vrijeđati.
O sadržajnosti vaših komentara, pa, nisam baš sigurna da mogu suditi. Ako je količina teksta koju ovdje nabacujete sadržajnost, onda ste sadržajni, tu nema spora. Nisam ni pravnica ni financijerka, pa ne bih previše analizirala, ali vidim da branite onaj katastrofalni model privatizacije, da za eventualna zastranjenja krivite čak i Markovića koji je u to vrijeme imao utjecaja na privatizacijske procese vjerojatno koliko i Mijo F, vidim da jednog tipičnog neoliberalnog ekonomista, od onih kojima je profit božanstvo za koje bi dali i rođenu majku, Škegru, smatrate gotovo genijem... i to mi je nekako dovoljno, možda i previše vaše sadržajnosti.
A što Vam je to MIJO F odjednom iznebuha toliko skrivio? Kad ste se to posvadili s njim? Mislim, dosad Vam je jedina zamjerka na njegov račun bila to što su mu komentari "nabacani zbrda-zdola", a sad odjednom smatrate da bi izjednačavanje identiteta Boljunca i MIJE F bila uvreda za Boljunca. Zar ne bi bilo logičnije da ste u taj kontekst stavili npr. mene kojeg ste izravno nazvali primitivcem, nametnikom, jadnikom i dosadnjakovićem , nego Miju kojem su jedini grijeh "nesuvisli komentari".
Eh, Ecce, Ecce! Džaba Vam novi nadimak, kad se ne možete riješiti starih frustracija. Kao i starih navika da ne razlikujete crkvu (zgradu) i Crkvu (instituciju).
Obratio sam se vama, jer smo vodili neki dijalog na drugoj temi. Ja teme i ne poštujem. Kad imam što reći, potražim
1. kome trebam uputiti odgovor, komentar i
2. uz koju je temu najprimjerenije objaviti moj komentar.
Dobrodošlicu sam vam uputio na nekoj drugoj temi. Mijo me je proglasio naivcem, jer nisam u vama prepoznao Ecce-a. Pa sam povukao određene paralele. Uopstalom, ja ništa ne tvrdim o vašem identitetu, nego tek spominjem vjerojatnost da je riječ istoj osobi. Ako griješim, što vam to smeta ? Pokažite da griješim. A razlika između g. Mije i mene je kao između dana i noći. Niste uporabila dobar primjer.
Ovo s omjerom žrtava komunističkih i drugih nešto ne štima. Kamo je nestalo 10 % žrtava ?
Ovaj članak gospodina Miklenčića ne bih komentirao da se nije dotakao čovjeka kojega ja osobno poznajem, jer već odavno ne komentiram njegove članke samo iz poštovanja prema instituciji (Crkvi) u kojoj djeluje, i zbog savjeta jednoga moga prijatelja da ne dajem razloga za zluradost neprijateljima Crkve.
Znakovita je činjenica da se ispod članka gospodina Miklenić nalazi pregršt komentara koji nemaju veze s temom koju je obradio gospodin Miklenić, a pojedinci čak i priznaju kako ne komentiraju tekst Miklenčića već kao IZNOSE vlastite komentare o drugim temama po VLASTITOME ključu,
STRAŠNO što sve čovjek može pročitati, a još strašnije što sve pojedinci mogu napisati na ovome portalu.
Don Ivica Sinanović, je veliki čovjek, veliki domoljub HRVAT, i svakako VELIKI Božiji pastir, koji je prigrlio svoj životni križ, i u situaciji u kojoj je instikt očuvanja vlastitoga života nit vodilja, postupio kao svaki NORMALAN čovjek u očuvanju vlastitoga života na kućnome pragu.
Isus Krist je Boži sin, ali je u trenutku vlastite ljudske naravi napravio dar-mar kada je razbacao trgovcima stolove i izvrijeđao ih jer ONI vrijeđaju HRAM BOŽI,
a don Ivica Sinanović je čovjek i svećenik kakvoga HRVATSKI narod treba, i kakvoga trebaju SVI vjernici.
Neću ulaziti u rasprave niti skim od komentatora koji su pisali nebuloze na ovu temu!!
Don Ivica Sinanović, ima moju puno podršku, ljudsku i moralnu, i dakako u mojim je molitvama,
NITI JEDAN OVOZEMALJSKI SUD NE MOŽE OSUDITI ČOVJEKA U SAMOBRANI, pa tako nadam se i vjerujem niti hrvatski sud, jer don Ivica Sinanović je po svim ljudskim ovozemaljskim zakonima NEVIN!!
Pozdrav vaš zmijicamala
To je ''produbljivanj e jaza'' kao što reče Velečasni.
Vama se rezultati studije čine nemoguim, nevjerojatnim i zato unaprijed obezvrjeđujete studiju. Da ste se informurali o brojkama žrtava u Slovenbiji u Slovenskim izvorima, uvidjeli bste da te brojke i nisu navjerojatne. Imate Google, toiko slovennščine znadete pa potražite relevantne informacije. Podatke za Hrvatsku ne znam. Jurčević je načinio prvi iskorak u tom pravcu i usporedio dostupne podatke. Ti se podatci uklapaju u moju tezu o uzročnicima bratoubuilačkao g rata u nas. Četnici i ustaše su imali minorni utjecaj na razbuktavanje građanskog rata u nas. Slučaj Slovenije je veoma poučan.
Naime, u Hrvatskoj se veli da su ustaški zločini prema Srbima potakli razvoj četništva i partizanije. To je bez sunje točna konstatacija za vrijeme bezakonja kad još niti instutucije NDH nisu uspostavljene. Bilo je to vrijeme bezvlašća i individualnih osveta za srpske zločine nad Hrvatima tijekom stare Jugoslavije. A znamo da četnici nisu niti čekali ustaške zločinbe, da bi navalili na na NDH institucije odmah nakon propasti im njihove Jugoslavije.
Ali, velim da to (četnici i ustaše) nisu bili glavni pokretači građanskog rata. Glavni su bili komunisti koji su shvatili da imaju povijesnu priliku nemilosrdnim terorom, uz sve moguće žrtve naroda i ovih i onih - osvojiti vlast za KPJ i sve druge koji im se protive isključiti iz vlasti i života. To je bit. Na koji su način nastale žrtve ? Na više načina:
1. prvo i prvo sami su komunisti silom oružja tjerali narod u šumu i da kao partizani izvan zakona ginu za tobože oslobođenje zemlje od okupatora, a zapravo za njigove skrivene - usostavu komunističke vlasti u zemlji;
2. budući da su glumatali borbu protiv okupatora, činii su diverzije, napadali iz busija i bježali, izazvali su okupatorku odmazdu po načelu 1 : 10 ili negdje čak 1 : 100. I te žrtve su izazvane od strane komunista, jer i okupacijsku se vlast dok poštuje međunarodno pravo mora poštivati. Partizani su odmetnici i kao takvi ilegalci. Dakle, i te žrtve okupatorske odmazde su, uglavnom, komunističke žrtve.
3. najveći broj žrtava pak su rezultata izravnog komunističkog terora tjekom i nakon rata radi likvidacija tzv. narodnih neprijatelja. Tih je bilo najviše.
U Sloveniji je tijekom rata ubijeno najviše nekoliko tisuća okupatorskih vojnika, a žrtava na strani slovenskog naroda je bilo tridesetak tisuća. U Sloveniji nije bilo niti jedne jedine bitke u kojoj su partizani ubili npr. 200 - 300 ili više okupatorskih vojnika. U Hrvatskoj i BiH, pa i Srbiji je povijest rata zapravo povijest stalne bježanije partizana po šumama i gorama. Mogli su opstati jer ih je narod morao hraniti iz dva razloga: 1. to su bili unpartizanima njihovi sinovi i očevi i nisu ih mogli pustiti da poumiru od gladi i 2. ako bi netko odbio dati hranu za partizane, bio bi likvidiran kao narodni neprijatelj. po kratkom postupku.
A vi Plava J.... a se čudite brojkama i ne vjerujete studiji.
Vidite i po tome ste slična Ecce-u. Ako i niste ista osoba, a ono ovdje njega veoma dobro zamjenjujete.
Konačno, i ja se izjašnjavam pozitivno o uvodnom članku mons. Miklenića. Da neki ne pomisle da me tema uopće ne zanima. Ne zanima me slučaj. Jer, što ja mogu znati o tom slučaju ? Nužna obrana ili prekoračenje nužne obrane ili nešto treće. Kako mogu to komentrati kad ništa ne znam. Ako je ona motorčina i svećenikova bradurina neki "dokaz" ne znam što reći o tome. Bolje da šutim.
Bijedno. Znači, treba duboko sagnuti glavu pred okupatorom, inače će žrtve njegove odmazde biti vaše žrtve?! Još jednom, svaka čast Boljunac. Mislim da ste sve rekli, sad bi bilo najbolje da se zaustavite. Dublje ne možete, zaista.
Uostalom, opet ste pobrkali članke – Jurčevićeva knjiga je tema jednog drugog teksta.
"Međutim, problem je očito drugdje: požalila sam se na nedostatak argumenata i uljuđene rasprave na forumu. Sad, molim vas, pogledajte gornje komentare i pokušajte naći jedan jedini (osim moga) koji se odnosi na članak ili moja zapažanja. Ima tu i Kuljiša, i Butkovića, i Bruxellesa, i udbe, i plaćenika, i vrbovanja, i puno, puno Ecce Homoa (još kažete da nije ostavio trag? Pa i u snovima i priviđenjima vam se još pojavljuje!), samo nijednog argumenta ili osvrta na članak – nema. Izgleda da sam naivnija od vas, očekivala sam neko mišljenje o događaju u maloj konavoskoj župi; priznat ćete da je priča intrigantna. Nastojala sam ljudski i kršćanski upozoriti na opasnost od preranog bacanja kamena. O tome ni jedne jedine riječi!"
Gospođa ima pravo. Lijepe joj se etikete, puno je srdžbe izliveno ali argumentiči su epski neuvjerljivi ili ih ni nema. Nitko da napravi analizu i u nekoliko točaka pobije te strašne stavove Plave jahačice. Nikako da saznam: Što joj se to temeljeno zamjera?
Gospođa ima pravo. Lijepe joj se etikete, puno je srdžbe izliveno ali argumentići su epski neuvjerljivi ili ih niti nema. Nitko da napravi analizu i u nekoliko točaka pobije te strašne stavove Plave jahačice. Nikako da saznam: Što joj se to ( utemeljeno ) zamjera?
Eto, KPJ je pokazala Europi i svijetu kao se žrtvuje vlastiti narod za borbu protiv okupatra uz žrtve u omjeru 1 : 10 , a da bi uz to ostavrila i jedan svoj povijesni cilj svojila vlast za komuniste i usrećila narod za vijeke vijekova uspostavom komunističkog raja na Zemlji.
Druge s države kao npr. Danska, Norveška, Švedska , Švicarska , Mađarska, Rumunjska itd. itd. takolijepo ljigavo zarađivale u kolaboraciji s Trećim Reichom. Gdje su bili Danci ? Njihovi partizani ? Na veliko su proizvodili hranu da Nijemci ne izginu od gladi.
Jesu li vam poznati kako su se s Nijemcima borili nr. Španjolci, Talijani, Bugari, Nizozemci ? Zar je za njih vrijedio neki drugi kodeks časti ?
I kako su naši komunisti ostvarili proklamirani cilj - borba za oslobođenje od okupatora ? Na jednog ubijenog okupatorskog vojnika još su ubili desetak svojih sugrađana kao "neprijatelje naroda". Proklamirai cilj je jedno, a stvarni, prikriveni cilje je pak bio drugi. U Sloveniji su iz otpora prema okuatoru izbacili sve koj nisu priznavali vodstvo KPS. To je zoran dokaz moje teze o proklamiranom prikrivenm cilju komunista.
A vi mene prozivate ? Prozovite sebe, kao apologeta tzv. NOB-a, NOR-a KPJ i svih KP po republikama koje su sve slijedile svoj veliki uzor KP (b) !
S vama sam završio. Bla vi to za to se izdajete ili Ecce ili neki drugi sotona na ovom Portalu.
UTEMELJENO joj zamjeram što je prije HDZ-ovih stranačkih izbora ovdje bila kao Ecce Homo (valjda muškarac) a sada tvrdi da je tek nova i, ako je 'utemeljeno' za vjervati, kao žena na portalu.
1. Lažno predstavljanje.
2. Pročitajte „njezin“ odgovor pod #28 Boljunac — Plava Jahačica 2012-06-04 09:01
3. Zar stvarno ne prepoznajete stil?
„1. Lažno predstavljanje.
2. Pročitajte „njezin“ odgovor pod #28 Boljunac — Plava Jahačica 2012-06-04 09:01
3. Zar stvarno ne prepoznajete stil?“
1.) svatko može mijenjati nadimak, koji su dokazi da je to lažno predstavljanje?,
2.) Komentar 28 kao i prije i poslije – svi su izvan teme,
3.) Ne da ne prepoznajem nego sam kategorički uvjeren: stil je potpuno drugačiji.
..dajte, molim Vas sredite se..ne postoji nikakova PJ-ca..to je udruga ŽELIM MIRAN ŽIVOT
www.dnevno.hr/.../757384.html
..UDB-a i Đavao u sprezi...haha
..svakim danom u svakom pogledu SVE VIŠE I VIŠE NAPREDUJE..pa bilo je i vrijeme, a ne stalno kukati kako je ostario, a Tuđman tek živio sa svojim narodom hrvatskim u tim godinama ..
Citat MIJO F:
Pozdrav vaš zmijicamala
Tako i ovaj Ecce Homo aka Plava Jahačica.
Niti moraju biti stvarne osobe nego tek ubacivanje preko mreže na portal da mogu stvarati pomutnju i diskreditirati portal.
Dok je ovdje 'bila' Ecce Homo komentatori su se uglavnom bavili s 'njim'. Sad je kao 'nova na portalu' i 'Plava Jahačica', i opet će se portal baviti uglavnom s 'nji(o)m', pa tako i komentator Javornov i portal će opet biti zagađen a administrator portala će bit nemoćan da to spriječi.
U ovom trenutku, pisati uvodnik, i dalje to tvrdim, tek kao puki pregled tema u listu, umjesto posvetiti ga cijelog najnegativnijem događaju, presedanu unutar hrvatske Crkve, znači ( svjesno ili ne ) minorizirati problem.
Nadalje, štititi Crkvu prešućivanjem propusta za mene znači pomoći statusu quo. To je - kao kad vas lupkaju po ramenu i hvale – najbolji način da se uljuljkate i pravite sve veće i veće greške. Treba se jasno i glasno ograditi od ubojstva.
Šteta po Crkvu zbog rasprave o uvodniku ( „protivnici se vesele“ ) daleko je minornija od prešućivanja ili propusta pune osude ubojstva od strane Crkve.
Što se Plave jahačice tiče, meni spočitavati da se ja stalno bavim njome ( 2 komentara ! ) je promašeno. Pa valjda je 15 drugih koji to ( neprekidno ) rade…
I to rade napadajući nju kao takvu, a ne polemizirajući s argumentima. A to je greška u koracima.
Izvan teme : ( to je stvarno za he-he-he kak veli Zmijicamala )
Uz uvođenje pet novih tema - na ponuđenoj ćuspajz razini polemizirati - potpuno je suvišno.
Ona "nije spretna".
Ona je "u manje od pola sata" polovila odnose na forumu.
Ona je "profesorica hrvatskog jezika".
Ona je alergična na "kroničara".
Ona s nebeskih visina prepotentno sudi svima ostalima na forumu.
Potpuno je svejedno je li Ona zapravo On ili nije, istog su mentalnog sklopa. Ona baš kao nekada On radi isti posao na forumu. Tko zna, možda će i Ona slati izvješća "tamo gdje treba" poput Njega, najobičnijeg cinkera.
Pozdrav vaš zmijicamala
Citat Marcus:
„Vlč. Miklenić se u svom članku osvrće na nekoliko pitanja od suštinske važnosti za Hrvatsku i za hrvatsko društvo. Tema je 'jaz' a ono drugo su primjeri.“
Upravo tome se ja i protivim: osvrtanju na nekoliko pitanja. Trenutno je samo jedno pitanje presedansko, a to je ubojstvo-počini telj: župnik!
"Nesretni slučaj koji se spominje bit će napuhavan od strane UDBA-ških 'Plavih Jahačica' i inih neprijatelja Hrvatske koji žele ocrniti i diskreditirati Katoličku crkvu jer ona koliko toliko pomaže narodu da se zna prava istina."
a) Govoriti o nesretnom slučaju kao kvalifikaciji djela je prejudiciranje presude. Ako ga Vi osobno smatrate samo nesretnim slučajem onda je to nedopustivo umanjivanje.
b) A čemu Vam služi paljba po udbašima i plavim jahačicama, valjda ima ljudi koji misle svojom glavom, a da nisu udbaši. Ili svi moramo misliti isto. Ili sam i ja udbaš?
c) Neprijatelji Hrvatske: identifikacija države s Crkvom je promašena, Katolička crkva je važna sastavnica ali prešućivanjem ubojstva samo se otežava njezin položaj… netočno je da ju se time brani.
"To je zlonamjerno napuhavanje od strane onih kojima nije ni na kraj pameti napuhavati jugotitoističke zločine."
Ispada kao da ste rekli kako i Katolička crkva ima zločina?? ( pa ih uspoređujete po napuhivanju-ne napuhivanju).
Hrvatska nema problem s napuhivanjem partizanskih, antifašističkih i komunističkih zločina oni su jezivi i strahovito brojni. Uljudbena Hrvatska pa ako hoćete i buduća članica ima problem s neistraživanjem tih zločina, s nepoštovanjem EU konvencija, sa zaostajanjem u odnosu na Sloveniju koja zabranjuje svaki totalitarizam.
„To je ''produbljivanj e jaza'' kao što reče Velečasni.“
Jaz se može produbljivati i prešućivanjem. Jaz se može povećavati i inzistiranjem na trajnoj nedužnosti Katoličke crkve. Jaz se može povećavati i govorom mržnje prema svima koji ne misle kao uvodničar, a istovremenim zaklinjanjem i na vrijednost vjere i na pripadnost Crkvi.
U omjer 1 : 10 ili 1 : 100 stavlja branitelje. Branitelje izjednačuje s partizanima. Kao Srbi su činili odmazdu po tom ključu 1 : 10 ili 12 : 100. Velikosrbima nije trebala odmazda. Dovoljna im je bila ideja velike Srbije.
Veli da sam opet pobrkao članke. Članke sam svjesno zanemario, ali je komentar bio dobro usmjeren : u J....... u.
Sada mogu raspravljati o njoj, ali ne s njome.
P. S. Koliko se sjećam omjer za odmazdu je u Sloveniji bio 1 : 10, a u Srbiji 1 : 100. To nije spriječilo da slovenske i srbijanske komunisti ( Tito, Kardelj, Kidrič, Ranković i brojni drugi) izlože narod okupatorskoj represiji. Ovo našoj Plavojki još nije doprlo do mozga da i okupatora treba poštivati. Dok mu se ne stane za vrat .
Nemojte se smijati, ali ja u svojim podmaklim godinama proživljavam svoju novu intelektualnu mladost. U onoj prvoj mladosti ništa nisam znao, ništa mi nije bilo dostupno, ni s kim se nisam družio. Sve što sam slučajno napabirčio kojekuda, to sam uporno negdje u zadnjem dijelu mozga sačuvao i ponekad mi bljesne to davno sjećanje. I trebalo mi je doista dugo vremena, da napravim neku križaljku i te sve stvari porazmjestim na njihovo pravo mjesto. S ADSL pristupom internetu pred pet, šest godina, svijet mi se je širom otvorio.
Problem je u sljedećem: snaga bez cilja ne vrijedi ni za što. A moja malenkost drži da su drugi pozvaniji rješavati stvari kojima se bavim - iz osobne zanimacije.
To je to ! Nema simbola palac gore. Inače bih ga prilijepio.
Obratite pozornost na Ecce Homovu pohvalu Vesni Pusić iz ovog komentara:
Citat Ecce Homo:
Usporedite to sa navodom iz nedavnog komentara Plave Jahačice:
Citat Plava Jahačica:
Uz malo truda moguće je pronaći još sličnih primjera.
Puno manje me raduje činjenica da vi, kao i još desetak komentatora, što je pravilno primijetio gosp. javornov, uglavnom ***Admin, što vas onemogućava da se posvetite temama članaka i eventualnom opovrgavanju mojih komentara. Osjećam se gotovo uvredljivo zanemarenom ***Admin
RSS