Globopolis

Svijet koji nestaje

 

U današnji svijet mladih provalili su neki čudni ideolozi, novi komesari, tužitelji i arbitri koji naše živote odvode u nepoznato, koji osiromašuju duh, kradu sjećanja, diktiraju povijest, napadaju savjesti i orobljuju srca.

Rolling Stonesi u Beogradu, Carla del Ponte na Brijunima. To bi bio nekakav sažetak aktualnih zbivanja „na ovim prostorima“, dakako, ne bez ironije. U ovim sparnim danima, dok pustinjska žega guši, možda uistinu nije trenutak za „teške“ teme. Treba se odmoriti i od Briona, i od svih aktera hrvatske politike koji nas umaraju i deprimiraju tijekom čitave godine. Ali ni stari magarci poput Jaggera, Richardsa ili Wattsa nisu mi više neka tema za razonodu. Činjenica je da ti ljudi koji izgledaju poput hodajućih poluraspadnutih ili napola mumificiranih leševa, još uvijek mogu okupiti šezdeset tisuća ljudi na svom koncertu. Stari i ružni, dio su memorije i mog naraštaja rođenog sredinom šezdesetih. No kad vidim neke ostarjele rock-fanove i nedozrele zakašnjele adolescente, sjetim se one poznate Churchilove izreke, po sjećanju je parafraziram, smisao je otprilike ovakav: tko u mladosti nije bio revolucionaran a u zreloj dobi konzervativan, s njim nešto nije u redu. Churchill kao Churchill, dosjetljiv i ekscentričan, nije daleko od istine. Mislim da živimo u vremenu koje obiluje upravo nezrelim ljudima u dobi koja bi trebala donijeti određenu zrelost i smirenje.

Što je ostalo od Hrvatske, veliko je pitanje. Čak je i Rolling Stonesi zaobilaze

 

Stonesi su u svakom slučaju fenomen koji nešto govori o duhu vremena. Bandić ih je pokušao dovesti u Zagreb, ali nije uspio. Pritom se stvarala fama kao da je riječ o projektu važnom za razvoj grada ili natjecanju za dobivanje domaćinstva Olimpijade. Kao da je pitanje planetarnog prestiža u tome hoće li netko dovesti Jaggera u Zagreb, i kao da su Srbi i Crnogorci ostvarili projekt kojim su nadmašili susjede. Zato susjedi njih nadmašuju u suradnji s Haagom i u revnom sudovanju protiv vlastitih generala. Hrvatska je ostvarila neslavni rekord: nijedna država u povijesti nije imala toliko vlastitih generala na optuženičkoj klupi, osim nacističke Njemačke. Ako netko ima podatak kojim bi me demantirao, rado bih ga volio saznati. Iz ove činjenice može se izvući samo jedan zaključak, pa neka ga oni koji misle izvlače sami, a oni koji ne misle, njima je ionako svejedno.

Opet ja o „teškim“ temama, a htio sam o Stonesima. Samo da ne bih o Brionima, i sastancima na tom tajanstvenom otočju gdje žive Titovi mufloni, paunovi, zebre i sve te egzotične životinje koje bi mogle nadopuniti galeriju likova iz Orwellove \ivotinjske farme. Orwell je vrlo aktualan u našoj stvarnosti, ma koliko se činila idiličnom. Hrvatska je zemlja aktualizirane brionske tradicije i zaboravljene golootočke baštine. Za manjinu uvijek raj na zemlji, a za ostale nedosanjani san koji se lako pretvori u moru ili gorčinu izgubljenih iluzija. Što je ostalo od Hrvatske, veliko je pitanje. Čak je i Rolling Stonesi zaobilaze, ali je nikako ne će zaobići ni kadija ni sudija.

Što je ostalo i od naših sjećanja i od naših snova? Moj naraštaj je u odnosu na ove današnje bio gotovo romantičarski, onda kad je slušao na neki drukčiji način Stonese, Doorse, Pink Floyde ili Led Zepellin. Robert Plant koji je nekidan gostovao u Splitu samo je jedan od dokaza da i ostarjele rockere gazi vrijeme, i da ispadaju smiješni u svojem staračkom kvazibuntovništvu. Sve je to samo očajnički pokušaj da se zaustavi vrijeme i da se zahvati iluzija. Zato ne volim ni stare rockere koji nemaju ironičan odmak prema sebi samima. Časna iznimka je jedan od najgenijalnijih i meni dan danas najdražih: Bob Dylan. U srednjoj školi i kao maturant slušao sam i volio najviše Dylana, Joan Baez, Claptona, Stonese, i Doorse i Pink Floyde, kasnije na studiju uglavnom Nick Cavea i Leonarda Cohena, crnački blues, pomalo i klasiku, da bih danas u sebi pronalazio jedino neku čudnovatu ravnodušnost prema rock nostalgiji i uspomenama. Sve mi se to čini kao dio jednog mladenačkog naivnog svijeta koji se bunio protiv prolaznosti i praznine koja je nadirala i gutala cijelu jednu epohu. U ovim mojim godinama ne nalazim više razloga da bih slušao grupe poput Stonesa ili Doorsa, čudim se vršnjacima koji se još na to „pale“, na glazbu za pubertetlije i za one koji nisu nikada izišli iz puberteta. Ostao mi je jedino respekt prema veličinama poput Dylana čiji su stihovi i glazba bili dio i moga odrastanja i sazrijevanja, i ništa više. Ali jednako tako dio mog sazrijevanja i mnogih iz mog naraštaja bili su i stihovi Matoša i Ujevića. A tko njih danas još spominje? Gdje je danas nestao negdašnji poetski senzibiliet? U današnji svijet mladih provalili su neki čudni ideolozi, novi komesari, tužitelji i arbitri koji naše živote odvode u nepoznato, koji osiromašuju duh, kradu sjećanja, diktiraju povijest, napadaju savijesti, orobljuju srca. To je svijet u kojima ni Stonesi više ništa ne znače, i koji su u njemu samo jedna atrakcija, groteskna i zabavna koliko i mumije koje hodaju.

Zoran Vukman
Hrvatsko slovo

{mxc}

Sub, 31-10-2020, 17:34:40

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.