Detalji

Objavljeno: 06. listopada 2007.

Iz Glasa Koncila prenosimo osvrt Ivana Miklenića na stanje u kojem mnoge hrvatske žrtve pale u Domovinskom ratu, a i u prijašnjim ratovima, izgledaju uzaludnima. "Kako odgovorni u Hrvatskoj mogu očekivati da će netko izvan Hrvatske poštivati hrvatske žrtve - pogotovo kad se to kosi s legitimnim političkim interesima velikih sila i njihovih partnera - kad sama službena Hrvatska i njezini utjecajni faktori ne cijene hrvatske žrtve? Zar nije Hrvatska dosad sasvim jasno pred čitavom svjetskom javnošću očitovala svoju nedosljednost i neprincipijelnost svojim odnosom prema hrvatskim žrtvama u drugome svjetskom ratu, poraću i komunizmu? Zar Hrvatska ne pokazuje svoj neprincipijelni stav prema hrvatskim žrtvama u velikosrpskoj agresiji, prema svojim legitimnim vojnim akcijama, prema braniteljima? Zar su hrvatski političari toliko naivni ili toliko podložni skrivenim centrima moći da nisu svjesni da politikom više od 5-godišnjeg odlaganja procesuiranja vodećih ljudi bivše JNA na najgori način vrijeđaju istinu i dostojanstvo hrvatskih žrtava?" Odgovorimo ovdje na zadnje pitanje - hrvatski političari nisu toliko naivni.

Detalji

Objavljeno: 04. listopada 2007.

Iz Jutarnjeg lista prenosimo komentar Branimira Pofuka koji konstatira sljedeće: «Knjigu Radovana Karadžića pod naslovom “Čudesna hronika noći” objavila je beogradska nakladnička kuća Igam 2004. godine. Karadžićev pouzdanik i nakladnik Miroslav Toholj, u maniri nekadašnjeg ministra informiranja Republike Srpske, knjizi je odmah odredio mjesto “u istoriji moderne srpske književnosti”. Toholj bi, naravno, i Udruzi branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke, koja je prekjučer objelodanila svoju zgroženost otkrićem da se Karadžićeva knjiga prodaje i u Zagrebu, poručio da knjigu najprije pročitaju, pa tek onda protestiraju. No, sve da i jest riječ o romanu za Nobela, već sam Karadžićev portret na polici dovoljan je da u čovjeku izazove osupnutost i zgražanje.» Što reći? Komentar iznesenog nije ni potreban. Kako uopće možemo od nekakvog stranog suda očekivati da nam donese pravdu, kad na ovaj sramotan način, dopuštajući knjizi jednoj od najvećih srpskih zločinaca, dopuštamo da viri iz izloga knjižara hrvatske metropole? Kako je to moguće nakon sveg proživljenog i kakva se poruka time šalje? Ne možemo očekivati pravdu od Europe ako nismo pravedni prema vlastitim žrtvama. Sramota!(mmb)

Detalji

Objavljeno: 02. listopada 2007.

S portala Hrvati AMAC donosimo komentar u kojem autor, u ovo vrijeme u godini u kojem nas očekuje još jedna godišnjica pada Vukovara, iznosi svoja razmišljanja vezano uz presudu trojci s Ovčare, knjizi Florence Hartmann te radu Haaškog suda općenito. Tako autor smatra da je sama knjiga zapravo bila uvod koji će pripremiti hrvatsku javnost na presudu koja je usljedila samo dva tjedna nakon toga, s ciljem da se njen bijes preusmjeri s leđa del Ponte na neke tamo svjetske sile, koje jadnoj tužiteljici nisu dopuštale raditi njen posao. "CdP je vrlo dobro znala kakvu je optužnicu pripremila i napisala pa je shodno tome dobro znala kako će ta optužnica proći na samom procesu. Pogledajmo: del Ponte je tu optužnicu (koja je prošla nekoliko modifikacija) koncentrirala na ubijanje 190 civila iz vukovarske bolnice iako su se zapravo radilo o 264 osobe, u najvećem broju branitelja Vukovara. Ti branitelji po logici suca koji je vodio proces nisu bili civili već vojna lica te se za ubijanje tih osoba nije moglo suditi jer se radilo o krivoj kvalifikaciji zločina!" U nastavku također komentira ulogu određenih hrvatskih političara, koji su svojim "preposlušnim" odnosom prema sudu uvelike doprinjeli da se dogodi ovakva politička manipulacija i modifikacija istine o Domovinskom ratu:"Međutim, ovdje, iznutra, za sve što nam se događa krivi su oni koju vode ovu državu ali su to oni za koje sami glasujemo. Krivci su Mesić, Račan i Sanader i politika koju su ustoličili kao jedinu šansu ove sve veće šale od države. Krivi su jer su agenti ne ovog naroda koji ih je izabrao već su agenti stranih interesa, zaduženi da nas utjeraju u tor iz kojeg nema izlaza. Toga svega trebamo svi biti svjesni kad u studenom budemo izlazili na izbore".

Detalji

Objavljeno: 29. rujna 2007.

"U pet godina rata na Balkanu, među zemljama nastalim raspadom Jugoslavije, došlo je do međusobnih sukoba različitih etničkih skupina, u kojima su sve počinile brojne ratne zločine... rat je započeo zbog separatističkih ideja Hrvata i Bošnjaka, a ugroženi “lokalni” Srbi reagirali su otporom, osnivanjem posebnih srpskih nacionalnih paradržava, protjerivanjem nesrpskog stanovništva. Pri tome su počinili zločine u Srebrenici i Vukovaru. Bivša savezna vlada u Beogradu i JNA nisu odgovorne za te zločine." Kako Davor Ivanković dobro primjećuje, tako bi trebala i bude izgledala naša nedavna povijest koju za sva vremena i za cijeli planet piše Haaški sud. Tko je tome kriv? Samo strani čimbenici koji su nas "prevarili"? Neće biti baš tako.(mm)

Detalji

Objavljeno: 21. rujna 2007.

Iz Hrvatskog slova prenosimo članak Nenada Piskača u kojem autor konstatira kako su se pojavile prve nazanake eventualnog utvrđivanja jasnih parametara zločina počinjenih za vrijeme Titovog komunizma. U tom smislu spominje najavu podizanja prvog spomenika žrtvama komunizma od strane ogranka Matice Hrvatske u Zaboku, kao i nedavno održano predavanje u Mariboru na temu masovne grobnice u Teznom - oboje događaji vijesti o kojima je nacionalna televizija zamrznula prije udarnog dnevnika u 19.30 sati.  U nastavku teksta Piskač također ističe: "Ako zaboravimo prošlost, odričemo se svojega identiteta. Ako smo okrenuti samo budućnosti, onda lebdeći ne priznajemo linearni tijek i stvaramo pretpostavke za horoskopski kružni tijek vremena i povijesti. Ako se odreknemo rodobljubnog nacionalizma, onda nećemo biti sposobni djelatno voljeti i braniti domovinu, niti prepoznavati njezine razgraditelje. Sa stajališta većinske kršćanske Hrvatske oba proklamirana i javno izrečena aksioma hrvatskih politelita ne izdržavaju probu u realnom vremenu. Oba vode u virtualnu stvarnost u kojoj je osobi s imenom i prezimenom, s identitetom – osobnim, obiteljskim, nacionalnim i vjerskim, namijenjena uloga objekta. Stvoriti, dakle, bezglavca, klimavca, amenuša kojim se može manipulirati i ostvarivati ciljeve koje središta moći planiraju daleko od očiju javnosti. Jedan od tih ciljeva u Hrvatskoj jest i neprestano zamrzavanje istine o žrtvama totalitarnog komunističkog režima".

Detalji

Objavljeno: 15. lipnja 2007.

Nakon dužeg vremena ponovo prenosimo inventuru tjedna koju Milan Ivkošić redovito piše u Večernjem listu. Ovaj put je bilo posebno teško izabrati što izdvojiti u ovom uvodu, budući da je više tema zaslužilo posebnu pažnju. Dvojeći posebno između haaške teme i komentara o Ivici Mudriniću, koji je "iz Kanade je došao s tobožnjim vrijednim patentima, koje nikad nitko nije vidio", a sada za 4 milijuna kuna godišnje služi Nijemcima u T-Com-u, izabrali smo ipak ovu prvu mučniju. "Tronuti su, rezignirani ili blago razočarani. Srozavanje Haaškog suda bolno je za podosta onih u Hrvatskoj kojima je donedavno bio nepovrediv. Dok se u medijima povremeno javljao londonski povjesničar Attila Hoare, koji je radio u tužiteljskoj ekipi Carle del Ponte, i Carlu optuživao da je spriječila podizanje opužnice protiv Kadijevića, Adžića i još nekih srpskih ratnih zločinaca, nije to još bilo dovoljno uvjerljivo. Potom su se sa sličnim optužbama o pogodovanju Srbima (izostavljanjem dokumenata) oglasili neki svjetski mediji i Geoffrey Nice, koji je zastupao optužnicu protiv Miloševića. Posljednji udarac: bivša Carlina glasnogovornica Florence Hartmann u knjizi “Mir i kazna” dokazuje kako se na Haaškom sudu ne kroji pravda nego preko njega svoje interese kroje velike sile – SAD, Britanija i Francuska! Kad su nedužni hrvatski generali optuživani i hapšeni, mnogi su hrvatski novinari, političari, pravni stručnjaci i drugi pravdoljupci trijumfirali. Kako su Haag doživljavali kao obitelj, sad su neki u koroti kao da im je poumirala najbliža rodbina! A hrvatski državni vrh? Dobit će zasluženo mjesto u povijesti, jer je za tu sprdačinu od pravde – svjedočio i hapsio!"

Detalji

Objavljeno: 20. rujna 2007.

Iz tjednika Fokus donosimo komentar Jadranka Bandova o nedavno održanoj proslavi 60. obljetnice Pariške mirovne konferencije odnosno skupu antifašista u Puli kojem je među ostalima nazočio i predsjednik Mesić. Upravo se najveći dio autorova osvrta odnosi na predsjednikov govor, te se na temelju njega zapitao: "Kojoj to demokratskoj Hrvatskoj, na koju se tako olako poziva, predsjednik Mesić nameće Josipa Broza i njegove komunističko-socijalističke trabante kada iz nekakvog naftalina izvlači kojekakve NOB-ove, JRM-ove, ZAVNOH-e i SRP-ove, kada znamo da je upravo J. B. Tito i njegova Jugoslavija upravo hrvatskom narodu i hrvatskoj državi nanijela neusporedivo najviše štete i zla od bilo kojega drugog osvajača i okupatora na ovim prostorima. Čemu prizivanje “balkanskog krvnika”, kako ga je već okarakterizirala znanstvena svjetska literatura, ako ne uznemiravanju duhova i unošenju nemira u doista krhko nacionalno tkivo koje se tek treba etablirati na razini ravnopravnih i suverenih europskih naroda i džava?"

Detalji

Objavljeno: 18. rujna 2007.

S Portala Hrvati AMAC donosimo komentar koji ukazuje na mnoštvo zanimljivih momenata u smislu rješavanja problematike zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa odnosno pregovora Republike Hrvatske sa Italijom i Slovenijom oko spomenutog pitanja. Kako se pregovori vode u tajnosti svaki podatak koji na ovaj ili onaj način postane dostupan izaziva znatiželju javnosti. Tako je Hrvatski radio objavio da će talijanski ribari moći neometano loviti sve do udaljenosti 12 milja od hrvatske obale! Vezano uz to autor teksta ističe: «2003. godine u Saboru je izglasano proširenje jurisdikcije na Jadranu kojim se izvan granica teritorijalnog mora uspostavlja zaštićeni ekološko-ribolovni pojas. Vladin je prijedlog pred zastupnicima branio i zamjenik ministra vanjskih poslova Ivan Šimonović, ustvrdivši kako će proglašenjem ekološko-ribolovne zone Hrvatska dobiti identičan stupanj pravne zaštite na moru kao i ako proglasi isključivi gospodarski pojas. Na žalost, Ivan Šimonović nije objasnio nikome da se ovdje ne radi o pravnoj zaštiti već o gospodarenju ribljim fondom a tu je između gospodarskog pojasa i ekološko ribolovnog pojasa razlika kao između neba i zemlje». Tom se prijedlogu oštro usprotivio i današnji premijer Sanader istaknuvši : «Nedopustiv je način da nas on drži za budale, tvrdeći da je gospodarski i ribolovni pojas jedna te ista stvar!» Kako je moguće da danas upravo njegova Vlada radi istu stvar samo na obrnut način? Naime, sada će se pojas zvati gospodarski, ali će pravo Hrvatske u raspolaganju morskim dobrima unutar njega biti ograničeno – činjenica koja je sama po sebi presedan par exellance u međunarodnom pravu! Tko koga sad drži za budale gospodine premijeru?(mmb)