Detalji

Objavljeno: 17. listopada 2007.

Zoran Vukman u prošlom broju Hrvatskog slova piše o zamoru poštenih, pozitivnih ljudi u hrvatskom društvu u kojem na žalost prevladava korupcija i zakon jačeg. Na koji način uopće potaknuti ljude da razmišljaju kako se ispravnim putem, odnosno naobrazbom, radom i poštenjem može u životu nešto steći i postići kad svuda oko sebe vidimo primjere koji nas ne samo demantiraju već i utječu da je danas veliki broj ljudi zapravo u stanju posvemašnje rezignacije. «Još uvijek smo društvo u kojemu obrazovanje, kompetencija, stručnost i kultura ne znače ništa u općim probicima. Jedan agresivan i polupismeni, pokvareni primitivac, s dobrim klanskim političkim i gospodarskim vezama može činiti što ga volja, može se obogatiti preko noći, može odlučivati o lokalnoj politici, poslovima i urbanom planiranju, a da mu nitko ništa ne može. Mnogi takvi tipovi obično služe kao paravan određenim skupinama nataloženim oko velikih projekata i poslova koji su danas najveći u građevinarstvu i trgovini. Sve drugo kao da je podređeno toj društvenoj pohlepi i trčanju za velikim profitima».

Detalji

Objavljeno: 09. listopada 2007.

Iz Hrvatskog slova prenosimo urednički komentar Nenada Piskača, koji u njemu iznosi nekoliko očitih posljedica koje je politika Haaškog suda ostavila s obzirom na Domovinski rat i sliku o njemu. Iz sveg «učinjenog» zaključiti se može sljedeće: Srpske agresije nije ni bilo, na ovim se prostorima vodio građanski rat. U tom istom ratu dogodili su se neki, sudeći po izrečenim presudama, ali i reakcijama hrvatskih političara – zanemarivi zločini (čitaj Ovčara) .Hrvatska pozicija i najveći dio opozicije jasno se izjasnila da bez obzira na sramotnu presudu vukovarskim krvnicima i dalje misle provoditi pro-haašku politiku. Autor zaključuje: «Poraz prohaaške politike više je nego očit. Haag je taj poraz planirao, poticao i izvršio – o čemu svjedoče i bivši djelatnici Suda i Tužiteljstva. Pomagači u Srbiji slave. U Hrvatskoj su trenutno "ogorčeni". Haagu je preostao samo zajednički zločinački pothvat hrvatske obrane protiv srpskog agresora. Šešelj mu služi kao ukras i nadomjestak za Mladića i Karadžića, Kadijevića i Adžića, Miloševića i Ćosića, SPC i SANU – kompletnu zločinačku organizaciju koja je uz potporu tzv. međunarodne zajednice izvršila agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Haag je mirnodopska proteza svesrpske agresije pomoću koje je amnestirano preseljena u 21. stoljeće».

Detalji

Objavljeno: 08. listopada 2007.

Milan Ivkošić u svojoj kolumni u Večernjem listu komentira stanje opće nezainteresiranosti velikog dijela hrvatske javnosti za pregovore s EU. Tu se naime, ne radi samo i isključivo o pregovaranju već i o mnogim drugim stvarima koje su usko vezane za tu tematiku, a izazivaju slabu ili nikakvu reakciju u Hrvatskoj (prisjetimo se presude vukovarskoj trojci, ili posljednje u nizu parade oko proglašenjsa ZERP-a). Postavlja se pitanje zašto je to tako? Zašto je na sramotnu presudu iz Haaga reagirao javno tako mali broj građana, a činjenica da će taj sud sada i tužiti državu Hrvatsku, širu javnost ostavlja hladnom? Vjerojatno se radi o letargiji koja je obuzela narod kao posljedica nemoći da se bilo što od toga promjeni. I to je zapravo od svih udaraca pristiglih iz Europe - onaj najgori. Zastrašujuća je pomisao da su ljudi zbog servilnosti politike koja se već duži niz godina vodi na ovim prostorima otupjeli na bogohulne i nevjerojatne zahtjeve i ustupke koji se od njih i njihove države traže. Politika i političari se mjenjaju, no ako narod nije motiviran i nema snage ni volje da se nešto promijeni tko će to učiniti? Sve dok većina ne shvati samu bit demokracije, a to je upravo mogućnost promjene onog što evidentno nije dobro, dok u svojim glavama ne napuste na žalost duboko ukorjenjeno shvaćanje i odanost jednoj stranci kroz čitav život, bez obzira kako i koliko ona svoju politiku promijenila - ne će biti dobro.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 06. listopada 2007.

Iz Glasa Koncila prenosimo osvrt Ivana Miklenića na stanje u kojem mnoge hrvatske žrtve pale u Domovinskom ratu, a i u prijašnjim ratovima, izgledaju uzaludnima. "Kako odgovorni u Hrvatskoj mogu očekivati da će netko izvan Hrvatske poštivati hrvatske žrtve - pogotovo kad se to kosi s legitimnim političkim interesima velikih sila i njihovih partnera - kad sama službena Hrvatska i njezini utjecajni faktori ne cijene hrvatske žrtve? Zar nije Hrvatska dosad sasvim jasno pred čitavom svjetskom javnošću očitovala svoju nedosljednost i neprincipijelnost svojim odnosom prema hrvatskim žrtvama u drugome svjetskom ratu, poraću i komunizmu? Zar Hrvatska ne pokazuje svoj neprincipijelni stav prema hrvatskim žrtvama u velikosrpskoj agresiji, prema svojim legitimnim vojnim akcijama, prema braniteljima? Zar su hrvatski političari toliko naivni ili toliko podložni skrivenim centrima moći da nisu svjesni da politikom više od 5-godišnjeg odlaganja procesuiranja vodećih ljudi bivše JNA na najgori način vrijeđaju istinu i dostojanstvo hrvatskih žrtava?" Odgovorimo ovdje na zadnje pitanje - hrvatski političari nisu toliko naivni.

Detalji

Objavljeno: 04. listopada 2007.

Iz Jutarnjeg lista prenosimo komentar Branimira Pofuka koji konstatira sljedeće: «Knjigu Radovana Karadžića pod naslovom “Čudesna hronika noći” objavila je beogradska nakladnička kuća Igam 2004. godine. Karadžićev pouzdanik i nakladnik Miroslav Toholj, u maniri nekadašnjeg ministra informiranja Republike Srpske, knjizi je odmah odredio mjesto “u istoriji moderne srpske književnosti”. Toholj bi, naravno, i Udruzi branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke, koja je prekjučer objelodanila svoju zgroženost otkrićem da se Karadžićeva knjiga prodaje i u Zagrebu, poručio da knjigu najprije pročitaju, pa tek onda protestiraju. No, sve da i jest riječ o romanu za Nobela, već sam Karadžićev portret na polici dovoljan je da u čovjeku izazove osupnutost i zgražanje.» Što reći? Komentar iznesenog nije ni potreban. Kako uopće možemo od nekakvog stranog suda očekivati da nam donese pravdu, kad na ovaj sramotan način, dopuštajući knjizi jednoj od najvećih srpskih zločinaca, dopuštamo da viri iz izloga knjižara hrvatske metropole? Kako je to moguće nakon sveg proživljenog i kakva se poruka time šalje? Ne možemo očekivati pravdu od Europe ako nismo pravedni prema vlastitim žrtvama. Sramota!(mmb)

Detalji

Objavljeno: 02. listopada 2007.

S portala Hrvati AMAC donosimo komentar u kojem autor, u ovo vrijeme u godini u kojem nas očekuje još jedna godišnjica pada Vukovara, iznosi svoja razmišljanja vezano uz presudu trojci s Ovčare, knjizi Florence Hartmann te radu Haaškog suda općenito. Tako autor smatra da je sama knjiga zapravo bila uvod koji će pripremiti hrvatsku javnost na presudu koja je usljedila samo dva tjedna nakon toga, s ciljem da se njen bijes preusmjeri s leđa del Ponte na neke tamo svjetske sile, koje jadnoj tužiteljici nisu dopuštale raditi njen posao. "CdP je vrlo dobro znala kakvu je optužnicu pripremila i napisala pa je shodno tome dobro znala kako će ta optužnica proći na samom procesu. Pogledajmo: del Ponte je tu optužnicu (koja je prošla nekoliko modifikacija) koncentrirala na ubijanje 190 civila iz vukovarske bolnice iako su se zapravo radilo o 264 osobe, u najvećem broju branitelja Vukovara. Ti branitelji po logici suca koji je vodio proces nisu bili civili već vojna lica te se za ubijanje tih osoba nije moglo suditi jer se radilo o krivoj kvalifikaciji zločina!" U nastavku također komentira ulogu određenih hrvatskih političara, koji su svojim "preposlušnim" odnosom prema sudu uvelike doprinjeli da se dogodi ovakva politička manipulacija i modifikacija istine o Domovinskom ratu:"Međutim, ovdje, iznutra, za sve što nam se događa krivi su oni koju vode ovu državu ali su to oni za koje sami glasujemo. Krivci su Mesić, Račan i Sanader i politika koju su ustoličili kao jedinu šansu ove sve veće šale od države. Krivi su jer su agenti ne ovog naroda koji ih je izabrao već su agenti stranih interesa, zaduženi da nas utjeraju u tor iz kojeg nema izlaza. Toga svega trebamo svi biti svjesni kad u studenom budemo izlazili na izbore".

Detalji

Objavljeno: 29. rujna 2007.

"U pet godina rata na Balkanu, među zemljama nastalim raspadom Jugoslavije, došlo je do međusobnih sukoba različitih etničkih skupina, u kojima su sve počinile brojne ratne zločine... rat je započeo zbog separatističkih ideja Hrvata i Bošnjaka, a ugroženi “lokalni” Srbi reagirali su otporom, osnivanjem posebnih srpskih nacionalnih paradržava, protjerivanjem nesrpskog stanovništva. Pri tome su počinili zločine u Srebrenici i Vukovaru. Bivša savezna vlada u Beogradu i JNA nisu odgovorne za te zločine." Kako Davor Ivanković dobro primjećuje, tako bi trebala i bude izgledala naša nedavna povijest koju za sva vremena i za cijeli planet piše Haaški sud. Tko je tome kriv? Samo strani čimbenici koji su nas "prevarili"? Neće biti baš tako.(mm)

Detalji

Objavljeno: 21. rujna 2007.

Iz Hrvatskog slova prenosimo članak Nenada Piskača u kojem autor konstatira kako su se pojavile prve nazanake eventualnog utvrđivanja jasnih parametara zločina počinjenih za vrijeme Titovog komunizma. U tom smislu spominje najavu podizanja prvog spomenika žrtvama komunizma od strane ogranka Matice Hrvatske u Zaboku, kao i nedavno održano predavanje u Mariboru na temu masovne grobnice u Teznom - oboje događaji vijesti o kojima je nacionalna televizija zamrznula prije udarnog dnevnika u 19.30 sati.  U nastavku teksta Piskač također ističe: "Ako zaboravimo prošlost, odričemo se svojega identiteta. Ako smo okrenuti samo budućnosti, onda lebdeći ne priznajemo linearni tijek i stvaramo pretpostavke za horoskopski kružni tijek vremena i povijesti. Ako se odreknemo rodobljubnog nacionalizma, onda nećemo biti sposobni djelatno voljeti i braniti domovinu, niti prepoznavati njezine razgraditelje. Sa stajališta većinske kršćanske Hrvatske oba proklamirana i javno izrečena aksioma hrvatskih politelita ne izdržavaju probu u realnom vremenu. Oba vode u virtualnu stvarnost u kojoj je osobi s imenom i prezimenom, s identitetom – osobnim, obiteljskim, nacionalnim i vjerskim, namijenjena uloga objekta. Stvoriti, dakle, bezglavca, klimavca, amenuša kojim se može manipulirati i ostvarivati ciljeve koje središta moći planiraju daleko od očiju javnosti. Jedan od tih ciljeva u Hrvatskoj jest i neprestano zamrzavanje istine o žrtvama totalitarnog komunističkog režima".