Slovenski premijer Janez Janša izjavio je u četvrtak da će za mjesec dana održati novi sastanak s političkim strankama posvećen odnosima s Hrvatskom i najavio da bi arbitraža mogla biti jedini put za rješavanje otvorenih graničnih problema. Tom pitanju u Sloveniji se zadnjih dana opet pridaje neproporcionalno velika medijska pažnja, a Janša je nekim manjim strankama zamjerio da od toga rade glavnu temu uoči izbora. Naime, nacionalistički populizam u odnosima s Hrvatskom, koji prezentira Zmago Jelinčič, u vrijeme Janeza Drnovšeka bio je marginalna pojava, a u vrijeme premijera Janeza Janše postao je "mainstream" slovenske politike - tvrdi u komentaru od srijede ljubljansko "Delo", uoči sutrašnjeg sastanka Janše i predsjednika političkih stranaka na kojemu bi moralo doći do "objedinjavanja" političke strategije prema susjednoj državi. Zanimljiva je okolnost da se većina slovenskih političara (predvođenih Jelinčičem) konstantno izjašnjava kako Hrvatska zapravo danas provodi tvrdu nacionalnu politiku, poslijedice čega su aktualni međudržavni sporovi tih dviju zemalja, a takvo mišljenje dijeli i većina slovenskih građana. Poslijedica takve politike "pile naopako" nije samo ambicija da se Hrvatska diplomatskim putem stjera u kut i prisili na dodatne ustupke (iako je već na najboljem putu) nego i znakovito i sve izraženije međusobno zahlađenje odnosa među takozvanim "običnim" ljudima.(mmb)

 

 

Iz Hrvatskog slova donosimo komentar Mladena Pavkovića u kojem piše o ogromnoj ulozi i velikim žrtvama žena tijekom Domovinskoga rata. Među njima, posebice se ističe ime gospođe Mare Bareze koja je svojim trudom i požrtvovnošću postala jednom od osječkih ratnih legendi. "U najtežim trenucima za taj grad odvažno i neustrašivo bila je na čelu onih koji su činili sve da se Osijek nikada ne zove Ocek! Dobila je i brojna priznanja i zahvale, ali tko danas zna o njezinim podvizima osim građana Osijeka i Koprivnice? Za Slavoniju i Osijek bila je vezana poslom (direktorica je Belupova ureda u tom gradu), a u Koprivnici je rođena i u njoj živi. Od početka rata neprestano je na relaciji Koprivnica – Osijek. O onome što je činila ratnih godina djeca bi trebala učiti u školama, jer njezini podvizi nisu ništa drugo nego najljepši primjer kako se brani Domovina. Sjetimo se samo kako su novine na veliko i naširoko pisale kad bi netko prikupio kamion humanitarne pomoći i dostavio u neko ratom zahvaćeno područje. Kad je gospođa Bareza samo u Osijek 1991. i 1992. dopremila više od 200 (!) kamiona hrane, lijekova, stotine hrvatskih odora, različite vojne opreme i stotinu tona oružja i streljiva, sve ukupno vrijedno milijune njemačkih maraka, o tome se uglavnom šutjelo".

 

 

Iz Haaga dolazi novi kamen smutnje oko kojeg se ponovno sukobljavaju interesi Hrvatske, Srbije i BiH, ovoga puta oko toga u kojoj će od tih zemalja biti smještena cjelokupna arhiva koja se odnosi na rad Haaškoga suda. Zapravo, vijest i nije tako nova i na ovu temu već smo pisali na Portalu u članku "Nezavisno povjerenstvo" Haaškog suda. O zadnjem razvoju događaja piše Davor Ivanković u Večernjem listu, napominjući kako je kao i uvijek u svojim zahtjevima najglasnija i najrevnija Srbija. U BiH smatraju kako je najveća šansa da se dokumenti pohrane baš u Sarajevu – zbog najvećeg broja ratnih zločina koji su tamo počinjeni. A Hrvatska? Hrvatska je i ovoga puta negdje po strani, iako poznata po velikoj revnosti u smislu suradnje i opskrbe tribunala svakojakim važnim dokumentima i državnim tajnama, koje po riječima Ante Nazora, ravnatelja Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskoga centra, tamo nikada nisu ni smjele dospjeti. Postavlja se pitanje kako je uopće moguća ideja o stvaranju nekoga međunarodno-pravno potpuno nejasno definiranog arhiva, koji bi sadržavao dokumente koje su države poslale samo i isključivo za potrebe rada Međunarodnoga suda, a ne radi davanja na uvid ili deponiranja na nekoj trećoj lokaciji. Što drugovi hrvatski političari zapravo još uvijek čekaju i očekuju, kada se zna da ideja o stvaranju takvoga arhiva postoji već duže vrijeme i zašto nisu poduzeli baš ništa da se zaštite nacionalni interesi – ili ono što je od njih još uopće i ostalo nakon što je predsjednik Mesić ničim izazvan prema Haagu vodio politiku koja je rezultirala iskrcavanjem tona strogo povjerljivih dokumenata.(mmb)

 

 

Iz Hrvatskog slova donosimo komentar Zorana Vukmana koji se osvrnuo na mnoge nelogičnosti koje trenutno karakteriziraju hrvatsko društvo u cjelini. Između ostaloga, primjetio je tako da su upravo oni koji su najviše diskriminirani i obespravljeni istovremeno i mnogo mirniji i šutljiviji od onih koji o toj istoj diskriminaciji i Hrvatskoj kao o konzervativnoj i netolerantnoj državi na sva usta pričaju, a na svojoj je koži uopće ne osjećaju. "Paradoksalno, oni koji Hrvatsku proglašuju diskriminatorskom zemljom nisu nimalo diskriminirani. Još veći je paradoks da zemlju u čijem društvu vlada ozračje ultralijeve i anarholiberalne ideologije proglašavaju za nazadnu i konzervativnu, pod utjecajem Katoličke Crkve. A jedan od pokazatelja te shizofrene, prikrivene diskriminatorske ideologije su i mediji, točnije, odnos prema nepoćudnim listovima kao što je „Hrvatsko slovo“. Godinama se naš list nepravedno prešućuje i diskriminira, isključuje se iz elementarnog javnog dijaloga".

 

 

Sa internetskih stranica www.ika.hr, prenosimo najzanimljivije dijelove propovijedi biskupa Marina Srakića, sa uskrsnoga misnog slavlja održanog u nedjelju u katedrali Sv. Petra u Đakovu. Izdvajamo: "Upravo zato što vjerujemo da je Krist ne samo uskrsnuo i da je živ, nego je s nama 'snagom svog uskrsnuća', ne možemo biti pesimisti. Usprkos mračnosti i proturječnosti suvremene opće i nacionalne povijesti, usprkos razočaranju koje svaki dan doživljavamo, usprkos nesigurnosti za budućnost, mi imamo to pouzdanje: uvijek je moguće početi od početka naš život, našu zajednicu, naš svijet. Usprkos tome što nam se čini da sve ide protiv te pashalne sigurnosti, vjerujemo da budućnost može biti drugačija i da je čovjek još uvijek sposoban pisati nove stranice, vjerujemo da nijedan krug nije zatvoren zauvijek i da nijedna situacija nije bez horizonta; vjerujemo da je 'radikalno novo' i 'apsolutno novo' još moguće; vjerujemo u Božja iznenađenja, upravo jer je Krist uskrsli s nama i s nama je 'snaga njegova uskrsnuća'. Što više, moramo i drugima prenijeti to povjerenje, taj optimizam: biti službenici pouzdanja i širitelji optimizma u zajednici".

 

 

Iz Hrvatskog slova donosimo urednički komentar Nenada Piskača koji se u pomalo neobičnoj formi - u obliku pisma svojoj prabaki dotaknuo problematike ZERP-a. Izdvajamo: "Da ne duljim, ZERP Hrvatima predstavlja ono što praunuku predstavlja prabakina škrinja. Ako ju izjedu crvi – a oni ne priznaju granice, grickaju sve što ne zaštitiš - onda će crvi pojesti i fascikl sa ZERP-om. Kužiš? Zato se ne smijemo okretati prošlosti jučerašnjih izjava kamoli međunarodnom pravu, da ne prozremo logiku eurocrva i njihovih kmetova. Ako, međutim, spriječimo crve da pojedu tvoju škrinju, koja je sad, privremeno moja a u budućnosti bi trebala privremeno pripasti mojim praunucima, onda smo sačuvali i ZERP. Trenutno je situacija ovakva: Od 1. siječnja 2008. ZERP je na snazi bez primjene. Genijalno? Da, prvi smo izmislili okruglu kocku! Vjerojatno ti je jasno kako se naši legitimiteti mogu dogovoriti da su i pregovori i crvi iznad Hrvatskoga sabora, da je sve, pa i on, u „europskom duhu“ relativno. Crvljivo. I dalje moli za nas, naše u Haagu i naše škrinje. Bez njih postali bismo nepametni: Goli, bosi, gladni i izigrani, osuđeni skupo plaćati tuđu opravu, brašno, kruh i zerponosne plodove iz tuđih zglancanih škrinja punih crvljive praznine".

 

 

Zadarski nadbiskup msgr. Ivan Prenđa, koji je svojedobno dao svoje jamstvo Haaškom sudu za puštanje generala Ante Gotovine na slobodu do početka suđenja, obratio se hrvatskoj javnosti povodom početka suđenja hrvatskim generalima u Haagu. "Naši su generali sigurno u ozbiljnom psihičkom stanju, pod velikim pritiskom, daleko od svojih obitelji. Htio bih im reći da u takvim životnim prilikama treba imati povjerenja u istinu, u istinu koju su zastupali i što su činili. Treba imati povjerenja u ono što su učinili u najboljoj savjesti, za dobro domovine i naše slobode. I konačno, trebaju imati povjerenja da je zadnji sud Božji sud i da je savjest koju nosimo u sebi mjerilo onoga pred Bogom što smo učinili. Ljudima je mnogo nedostupno i nepoznato. Mnogi tendenciozno prosuđuju i mogu okrivljivati, ali čovjek pred Bogom zna što jest. Bog zna našu savjest i dubinu onog što nosimo u srcu. Htio bih potaknuti generale da budu hrabri, da će proći i to vrijeme neizvjesnosti i teškoća. Vjerujem da će se ipak pokazati da su ono što su činili zastupali na pravi način i da su i ovo što trpe sada iznova uložili u dobro domovine; da svoju čast i poštenje mogu sačuvati i biti ponosni na ono što su pretrpjeli i učinili. S druge strane, mislim da nisu sami i da je naša hrvatska javnost uz njih, jer smo svjesni da su zadužili svoju domovinu".

 

 

Premijer Sanader nakon pritisaka iz Europske unije odlučio je konačno odustati od ZERP-a, čime je nesumnjivo zadao težak udarac naciji koja se htjela i nadala se drugom rješenju. Štoviše, padom ZERP-a postalo je svima bjelodano jasno kako Hrvatska u pregovorima s Europskom unijom obična igračka s kojom se svatko poigrava kako hoće. I dok je sam predsjednik Vlade svojim izjavama poručio da je morao birati između dvaju nacionalnih interesa, ZERP-a i EU, Tihomir Dujmović u Večernjem listu napisao je kako je pred Hrvatsku bila postavljena zapravo jedna druga dvojba, ZERP ili zapadni Balkan. "Da bismo odgovorili na pitanje ZERP ili Unija, valja znati što slijedi ako je odgovor ZERP! Odgovor je dan isti dan: Unija je već završila planove o zapadnom Balkanu! To je alternativa! ZERP ili zapadni Balkan!". Komentar na kraju sugerira da bi neodustajanjem od ZERP-a Hrvatska ostala vjerojatno i bez NATO članstva, čime bi nas, nema dvojbi, još lakše bilo pospremiti na zapadni Balkan. "Misli li netko da je realno da bi Ljubljana i Rim potvrdili naš ulazak u NATO? Ne znam, razmislimo..." Pa, evo, razmislimo. Ali, dodajmo, da isto tako vrijedi razmisliti kako smo došli do ovako katastrofalne situacije.(mm)