Iz Hrvatskog lista donosimo komentar o promjenama politike predsjednika Stjepana Mesića prema SAD-u kroz posljednjih nekoliko godina. Naime, Mesić je u nekoliko navrata čak i uvredljivim tonovima popraćao određene Busheve poteze, da bi se danas on, kao i njegovi savjetnici ipak primirili i uspješno odradili svoju ulogu odbora za doček prilikom nedavnog Busheva posjeta Hrvatskoj. Izdvajamo: "Najniža točka odnosa SAD i Hrvatske bila je kada je Mesić uz Račanovo i Milanovćevo savjetovanje odbio traženje SAD-a za prelijetanje hrvatskoga teritorija. Tada je Mesić dao skandaloznu i za Sjedinjene Američke Države strašno uvrjedljivu izjavu da on nije američka pudlica koja će izvršavati Bushove zapovijedi. Za Washington su također bili uvrjedljivi Mesićevi argumenti da Sjedinjene Američke Države nemaju odobrenje UN-a za svoje operacije. Američka kritika imala je tada na umu da je Mesić zaboravio u kojim je uvjetima Hrvatska izvela svoje oslobodilačke operacije u zaštićenim područjima UN-a. Bi li, naime, u Vijeću sigurnosti Rusija i Kina digle ruke za takve odluke? I još, predsjednik Mesić je, prema američkim izvorima, zaboravio da se Hrvatska naoružala unatoč rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a o embargu".

 

 

Vezano uz Dragu Hedla, jednog od dva kandidata između kojih se trebao birati novinar godine u organizaciji Hrvatskoga novinarskog društva, prenosimo komentar koji je 2006. napisao kolumnist Glasa Slavonije Ivica Šola. U komentaru je Šola opisao podrobnije na koji je način njegovog sugrađanin i kolega novinar izvijestio o temama vezanim uz Požešku biskupiju dva puta u razmaku od 25 godina. Izdvajamo: "Službene crkvene vlasti u Požeškoj biskupiji prošlog tjedna ostale su, najblaže rečeno, šokirane i u nevjerici nakon što ih je osječki novinar Drago Hedl u međunarodnoj javnosti oklevetao, uvukavši ih kao sukrivce za nedavnu antisemitsku neukusnu internetsku "šalu" u Požegi... Valjda ironijom sudbine, ovaj klevetnički napad na Požešku biskupiju u međunarodnoj javnosti dogodio se točno na 25. "obljetnicu" Hedlovog napada na vjernike i kler Požeštine, kada je u vrijeme komunizma objavio u "Glasu Slavonije" članak pod naslovom "Šarada u mozaiku" (3. listopada 1981.), u kojem napada župljane i župnika sela Stražeman jer su na mozaik u Crkvi koji je radio poznati akademski kipar Ante Starčević uvrstili i lik kardinala Stepinca. U spomenutom članku Stepinca se u maniri najneukusnije komunističke propagande naziva "krvnikom među svecima”, a u isti "krvnički" kontekst stavljen je i bl. Ivan Merz (!?) koji je, nota bene, umro još 1928. godine, pa ni teorijski nije mogao imati veze ni s "ustašama ni partizanima".

 

 

Iz Hrvatskog slova donosimo urednički komentar Nenada Piskača koji se osvrnuo na trenutno postojeće četiri linije zapovjedanja koje egzistiraju u Hrvatskoj: tu je hrvatska linija, zatim paralelna jugoslavenska, haaška i najnovija koja je formirana nedavno kada je hrvatska uz Albaniju dobila pozivnicu za ulazak u NATO. Izdvajamo: "Četvrta, natovska crta zapovijedanja tek se formira. Mogli bismo reći kako je i glede zapovijedanja „stanje složeno“. Ako je suditi po dosadašnjem tijeku hrvatske „tranzicije“ mogla bi nam se dogoditi loša „asimetrična koalicija“ četiri crta zapovijedanja, skrojena po modelu: četiri minus jedan. U koaliciju bi, dakle, ušle sve četiri crte zapovijedanja, koje će potom zaključiti da ona prva crta zapovijedanja više ne postoji (osim u neizbježnom prigodničarenju u povodu obljetnica iz dana ponosa i slave), i proglasiti će, ispod stola, dakako, savez triju crta zapovijedanja. Prvu su jugoslavenska i haaška crta zapovijedanja locirali, uhitili i spremili u ropotarnicu. Hoće li pod svoju kapu staviti i četvrtu? Između jugoslavenske, haaške i natovske u nastajanju, najprihvatljivija je buduća natovska, ali samo u koaliciji s hrvatskom".

 

 

Iz tjednika Fokus donosimo komentar autora Jadranka Bandova o moliškim Hrvatima koji u Italiji nemaju položaj nacionalne nego samo jezične manjine, te su iz tog razloga pristupili Savezu hrvatskih zajednica što bi im trebalo osigurati bar malo izdašnija financijska sredstva za rad na očuvanju vlastite kulturne baštine. Izdvajamo: "Na kulturnom planu nastoje se organizirati koliko mogu. Iznimno puno im znači tiskanje knjige «Hrvati u Trstu» na talijanskom jeziku, kako bi Talijanima neposrednije predstavili hrvatsku nazočnost. Naime, Hrvati kao autohtona skupina u Trstu žive duže od trista godina i to se mora respektirati. Isto tako u Rimu imamo Hrvatsku zajednicu Svetoga Jeronima čiji su korijeni stari preko pet stotina godina, a slično je i u Padovi. Dubravka Čolak je predsjednica Hrvatske zajednice u Venetu, najmlađe hrvatske udruge u Italiji koja se odnedavno priključila Savezu hrvatskih zajednica. Dakle, tršćanska je situacija slična onoj moliškoj, što se tiče autohtonosti, iako je nastala u drugim povijesnim uvjetima, potvrđujući kako su Hrvati tamo od davnina, a ta je tematika dokumentirana upravo u izašloj prvoj monografiji na talijanskome jeziku".

 

 

Iz Hrvatskog slova donosimo komentar Zorana Vukmana koji je u njemu iznio svoja razmišljanja o neobičnosti proturječnih rezultata raznoraznih anketa kojima se ispitivalo javno mijenje u svezi dolaska američkoga predsjednika Busha u Hrvatsku. Izdvajamo: "Rezultati dovode do kontraditornih zaključaka: ako većina ispitanika drži da smo u odnosu s SAD-om podređeni, i da je američka politika vrlo negativna, ako je trećina neodlučna i nezainteresirana, a tek njih 12 do 18 posto ima o svemu tome pozitivno mišljenje, kako je moguće da većina građana podržava dolazak G. Busha!? Što to govori o našim građanima nego da su vrlo neprincipjelni, da su odlučili prikloniti se sili iako o njoj imaju negativan stav? Zar su toliko fatalistični ili apatični pa misle da se ništa ne može učiniti, ili se drže gole pragmatike pa misle da će to za Hrvatsku biti korisno, makar i s đavlom tikve sadili?"

 

 

Slovenski premijer Janša ne isključuje da će Slovenci na referendumu odlučivati o potvrdi, odnosno ratifikaciji sporazuma o pristupanje Hrvatske u EU, osobito ako do tada ne budu riješena otvorena granična pitanja. Spomenuta mogućnost referenduma, najbolji je pokazatelj koji su zapravo glavni i pravi ciljevi slovenske politike, zamaskirani ispod priča o ZERP-u i tri slovenske ribarske koče, iako je svima i malo upućenijima u čitavu problematiku cijela pozadina slučaja već odavno poznata. No, ako se ubzir uzmu posljednji (ali i mnogi prethodni) potezi hrvatske političke elite u smislu nikakve ili nedostatne angažiranosti po pitanju zaštite nacionalnih interesa, postavlja se pitanje zašto se na kraju krajeva Slovenci i ne bi ponašali upravo ovako kako se ponašaju. Jer, koje su to poruke koje povlačenjem svojih defanzivnih i pretjerano pomirljivih poteza, hrvatska Vlada svim svojim susjedima, a ne samo Slovencima zapravo šalje? Poruka je jasna. Tražite i dati će vam se! Na žalost, većina pripadnika hrvatske političke pozicije i opozicije ne pokazuje i ne obećava da su sposobni za velike odluke i uspostavu bilo kakvoga reda u vlastitom dvorištu. Podsjećaju zapravo na bijesne mačke koje su previše zauzete vlastitim okršajima, a da bi primjetile što se oko njih događa. A dok mačke spavaju, miševi kolo vode.(mmb)

 

 

Švicarska vlada zabranila je Carli del Ponte da u nedjelju u Milanu predstavi svoju kontroverznu knjigu «Lov, ja i ratni zločinci», u kojoj govori o svojem radu na dužnosti glavne tužiteljice na Međunarodnome kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju! U spomenutoj knjizi del Ponte je kao u svojevrsnom nastavku svojega «rada» na ICTY-u, iznijela niz neistina i dvojbenih, paušalnih i spornih ocjena o Domovinskome ratu, čime je nastavljen opći trend ne samo pokušaja da se izjednače agresor i žrtva, već korak dalje, odnosno, pretvaranje žrtve u agresora. Očito je zaključila kako se i ova spomenuta optužnica, kao i mnoge prije nje koje su podignute protiv hrvatskih branitelja temelji na tolikom broju iskonstruiranih, neistinitih elemenata i podvala, da joj treba «vanjska pomoć» u svakom obliku. A da je tome tako, najbolje pokazuju i jučerašnji izvještaji sa sudskog procesa u Haagu, gdje je Gotovinina obrana, predvođena Mišetićem, u dugotrajnoj, ali preciznoj prezentaciji sudskom vijeću, rabeći originalni i nemontirani materijal od kojega je nastao film “Oj Krajino” Zastava-filma, pokazala kako je tvorac filma manipulirao i namontirao ovaj “dokazni” materijal tužiteljstva. Zato, prvenstveno njima možemo uputiti svoju zahvalnost na naporima i profesionalizmu koje ulažu kako bi se svaki svjedok tužiteljstva i njihovi zlonamjerni iskazi razbili u komadiće. No, ovoga puta, čestitke ćemo uputiti i švicarskoj vladi koja bi svojim potezom prema vlastitoj veleposlanici del Ponte, kojim joj je zapravo upućena i opomena pred isključenje, trebala postati i biti primjerom mnogim svjetskim vladama i dužnosnicima o tome kako se i na koji način vodi pravedna i neutralna međunarodna politika.(mmb)

 

 

Iz Hrvatskog slova donosimo urednički komentar Nenada Piskača na temu nedavno obnovljene Titove galerije na Brijunima, kao jasnog znaka nedopustive sinergije komunizma i liberalizma koji vlada u Hrvatskoj. Izdvajamo: "Titoistička izložba je „otvorena u svibnju 1984.“, kad je vrijedila totalitarna komunistička parola „i poslije Tita – Tito“. Da je riječ o nečemu navodno kulturološki nezaobilaznom i civilizacijski pozitivnom, govori i ovaj citat: „Jer, kako je prije godinu i pol rekao autor teksta u svojevrsnom vodiču kroz izložbu, danas pokojni Anton Vitasović, 'doći na Brijune, a ne vidjeti fotoizložbu o Titu isto je kao doći u Rim, a ne vidjeti Papu'“! Prisjetimo se o trećoj obljetnici smrti da je papa Ivan Pavao II u odnosu na Tita daleko zaslužniji za međunarodno priznanje države Hrvatske (i Slovenije i BiH), ali nijedna se hrvatska javna ustanova nije odvažila izdvojiti pola milijuna kuna za galeriju i fotoizložbu o pet papinih pastoralnih pohoda hrvatskim katolicima, tri u Hrvatskoj i dva u Bosni i Hercegovini".