novineNenad Piskač u svom se uredničkom komentaru u Hrvatskom slovu osvrnuo na vanjskopolitički smjer kojim je Hrvatska nakon izbora 2000. godine krenula, a Sanaderova vlada nastavila, svesrdno «potpomognuta» utjecajem vanjskih čimbenika i određenih medija. Komentira način na koji je primjerice Jutarnji list od samog početka Sanaderove vlasti pokušavao sudjelovati i krojiti politiku – od načina na koji je trebalo sastaviti koaliciju, do odnosa prema haaškom sudu. "Dodajmo tomu da se isti list cijeli protekli mandat dosljedno i jednoumno trudi dokazati kako je za Hrvatsku najbolje: Bezuvjetna suradnja s Haaškim sudom, povratak Srba u neželjenu im hrvatsku državu i jačanje balkanske politike regionalne suradnje. Nemoguće je ne primijetiti kako je sve ispite Jutarnjeg lista aktualna koalicijska vlada položila, jer da nije JUL bi je već smijenio. I na kraju, je li Sanader svojim govorom u UN-u ispunio očekivanja i naputke JUL-a ili hrvatske većine?" Dovoljno je usporediti neke od njihovih tekstova s njegovim govorom, a zatim sve to s tri zbornika HKV-a – Haaški sud – zajednički zločinački pothvat – Što je to?.
Add a comment        
 

 
majka i dijeteIz Hrvatskog slova donosimo komentar Zorana Vukmana u kojem piše o problematici natalitetne politike kako u Hrvatskoj, tako i općenito. Zaključuje kako je teško braniti stavove koji su sami po sebi sirovi i neinteligentni, poput onog nedavno izrečenog od HDZ-ove zastupnice Ivane Sušec Trakoštanec kako svaka žena vrijedi onoliko koliko ima djece. S druge je strane, teško braniti i stavove koji odlaze u drugu krajnost te negiraju svako majčinstvo i vrijednost rađanja kao darivanja novoga života. Vukman smatra da je rješenje tog problema zapravo u otkrivanju same biti rađanja i majčinstva, a to je ljubav. «I jedan i drugi radikalizam na rađanje gleda samo kao na biološki kontrapunkt vlastitih ideoloških sučeljavanja. Kad apstrahiramo svu onu bol i muku koju žena podnese dok rađa, a koju radost rođenja djeteta vrlo brzo gurne u zaborav, darivanje života novome biću, dolazak na svijet novoga stvorenja, duboko je mistični čin ukoliko je čin ž|eljenosti, ljubavi, pripadanja, jer svaka žena koja trudnoću dublje proživljava svjesna je toga da između nje i djeteta postoji jedan neponovljivi emotivni i duhovni rast koji je iznad svake biologije i gole naturalnosti. Zato bih parafrazirao tu nezgodnu izjavu i rekao: Svaka žena, kao i svaki čovjek, vrijedi onoliko koliko istinski ljubi. To je duboko kršćanski aksiom, kristovski, koji bi svaki kršćanin trebao iznova promisliti i aktualizirati u svom životu».
Add a comment        
 

 
MesićMilanovićPusićU Večernjem listu Tihomir Dujmović donosi nekoliko pojedinosti, bolje rečeno misli iz knjige prof. Tomca «Tuđmanizam i mesićizam» koja će uskoro biti predstavljena hrvatskoj javnosti. Kako piše Dujmović, Tomac upozorava na opasnosti i posljedice koje bi za Lijepu Našu imala eventualna pobjeda «trijumvirata» Mesić-Milanović-Pusić. Koje su to posljedice? «Nastavak radikalne detuđmanizacije Hrvatske s ciljem da se Tuđman i njegovo djelo ne samo izbriše iz povijesnog pamćenja Hrvata nego i da se do do kraja obezvrijedi i kriminalizira kako bi se Mesić nametnuo kao spasitelj koji je u savezu sa SDP-om i HNS-om izveo hrvatski narod iz Tuđmanove “pustinje”. Prihvatile bi se u slučaju njihove pobjede, navodi Tomac, krivotvorine iz optužnica, a onda i presuda Haaga, kojima se Hrvatska optužuje kao dvostruku agresor na Srbe u Hrvatskoj i na Muslimane u BiH kao navodna istina. Nastavili bi se, kaže Tomac, a i proširili sudski procesi protiv branitelja uz daljnje amnestiranje srpskih zločina! Nastavila bi se, obnova titoizma (Tito, a ne Tuđman!) te bi se umjesto Domovinskog rata kao temelj ove Hrvatske pokušao nametnuti komunistički antifašizam i titoizam».
Add a comment        
 

 
Ivan MiklenićIvan Miklenić u novom se broju Glasa Koncila osvrnuo  na primitivni ispad predsjednika Sabora Vladimira Šeksa, koji je njegova razmišljanja o radu proteklog saziva sabora iz prošlog broja Glasa Koncila nazvao «bezobraznim političkim pamfletom» što su naravno prenijeli i svi hrvatski mediji. Podsjećamo, Miklenić je tada ustvrdio sljedeće :"I peti saziv Hrvatskog sabora, kao i svi prethodni, trpio je od manjka unutarnje slobode, hrabrosti i vjernosti savjesti i istodobno je tolerirao višak stranačke poslušnosti i moralno-političke podobnosti. Takvo, upravo ponižavajuće stanje posljedica je postavaka u izbornom zakonodavstvu koje sve zastupnike, osim neovisnih, u samom startu degradira na poslušnike, puke izvršitelje, mašineriju za glasovanje...". U novom broju spomenutog lista, Miklenić Šeksove riječi definira kao očiti primjer odmaka od istine i činjenica, što je već postalo uobičajeno za izjave koje političari i većina javnih osoba bez imalo obzira serviraju javnosti putem pisanih i elektroničkih medija: "Može se otvoreno reći da se u hrvatskoj javnosti od trenutka same smjene bivše socijalističke i nove demokratski izabrane vlasti sustavno stvara kaos, da se koriste predmetu ili sadržaju neprimjereni slike, usporedbe i izričaji, da se upravo propagandistički ističu, tj. napuhuju pojedine pojave, osobe, organizacije ili sadržaji, da se istodobno potpuno ignorira mnoge vrijedne i za hrvatsku javnost važne i zanimljive stvarnosti. Možda nije suvišno podsjetiti da je prije preuzimanja vlasti prve demokratski izabrane stranke u Hrvatskoj postojala službena, diktirana i potpuno kontrolirana javnost i ona druga neslužbena ali stvarna javnost koju su tvorili građani koji su znali da onome službenom uglavnom ne mogu vjerovati, a da pravu istinu nemaju gdje niti izraziti niti naći izraženu. Sasvim je razumljivo da su iz takve višedesetljetne stvarnosti poniknuli mnogi političari, javni djelatnici i osobito medijski djelatnici koji se ponašaju kao gospodari istine pa su spremni bez ikakve grižnje savjesti interpretirati, konstruirati i manipulirati pojedine sadržaje ili pojave kako to odgovara njihovim političkim, ideološkim, materijalnim ili nekim drugim interesima".(mmb)
Add a comment        
 

 
korupcijaZoran Vukman u prošlom broju Hrvatskog slova piše o zamoru poštenih, pozitivnih ljudi u hrvatskom društvu u kojem na žalost prevladava korupcija i zakon jačeg. Na koji način uopće potaknuti ljude da razmišljaju kako se ispravnim putem, odnosno naobrazbom, radom i poštenjem može u životu nešto steći i postići kad svuda oko sebe vidimo primjere koji nas ne samo demantiraju već i utječu da je danas veliki broj ljudi zapravo u stanju posvemašnje rezignacije. «Još uvijek smo društvo u kojemu obrazovanje, kompetencija, stručnost i kultura ne znače ništa u općim probicima. Jedan agresivan i polupismeni, pokvareni primitivac, s dobrim klanskim političkim i gospodarskim vezama može činiti što ga volja, može se obogatiti preko noći, može odlučivati o lokalnoj politici, poslovima i urbanom planiranju, a da mu nitko ništa ne može. Mnogi takvi tipovi obično služe kao paravan određenim skupinama nataloženim oko velikih projekata i poslova koji su danas najveći u građevinarstvu i trgovini. Sve drugo kao da je podređeno toj društvenoj pohlepi i trčanju za velikim profitima».
Add a comment        
 

 
Suradnja s HaagomIz Hrvatskog slova prenosimo urednički komentar Nenada Piskača, koji u njemu iznosi nekoliko očitih posljedica koje je politika Haaškog suda ostavila s obzirom na Domovinski rat i sliku o njemu. Iz sveg «učinjenog» zaključiti se može sljedeće: Srpske agresije nije ni bilo, na ovim se prostorima vodio građanski rat. U tom istom ratu dogodili su se neki, sudeći po izrečenim presudama, ali i reakcijama hrvatskih političara – zanemarivi zločini (čitaj Ovčara) .Hrvatska pozicija i najveći dio opozicije jasno se izjasnila da bez obzira na sramotnu presudu vukovarskim krvnicima i dalje misle provoditi pro-haašku politiku. Autor zaključuje: «Poraz prohaaške politike više je nego očit. Haag je taj poraz planirao, poticao i izvršio – o čemu svjedoče i bivši djelatnici Suda i Tužiteljstva. Pomagači u Srbiji slave. U Hrvatskoj su trenutno "ogorčeni". Haagu je preostao samo zajednički zločinački pothvat hrvatske obrane protiv srpskog agresora. Šešelj mu služi kao ukras i nadomjestak za Mladića i Karadžića, Kadijevića i Adžića, Miloševića i Ćosića, SPC i SANU – kompletnu zločinačku organizaciju koja je uz potporu tzv. međunarodne zajednice izvršila agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Haag je mirnodopska proteza svesrpske agresije pomoću koje je amnestirano preseljena u 21. stoljeće».
Add a comment        
 

 
otvorene očiMilan Ivkošić u svojoj kolumni u Večernjem listu komentira stanje opće nezainteresiranosti velikog dijela hrvatske javnosti za pregovore s EU. Tu se naime, ne radi samo i isključivo o pregovaranju već i o mnogim drugim stvarima koje su usko vezane za tu tematiku, a izazivaju slabu ili nikakvu reakciju u Hrvatskoj (prisjetimo se presude vukovarskoj trojci, ili posljednje u nizu parade oko proglašenjsa ZERP-a). Postavlja se pitanje zašto je to tako? Zašto je na sramotnu presudu iz Haaga reagirao javno tako mali broj građana, a činjenica da će taj sud sada i tužiti državu Hrvatsku, širu javnost ostavlja hladnom? Vjerojatno se radi o letargiji koja je obuzela narod kao posljedica nemoći da se bilo što od toga promjeni. I to je zapravo od svih udaraca pristiglih iz Europe - onaj najgori. Zastrašujuća je pomisao da su ljudi zbog servilnosti politike koja se već duži niz godina vodi na ovim prostorima otupjeli na bogohulne i nevjerojatne zahtjeve i ustupke koji se od njih i njihove države traže. Politika i političari se mjenjaju, no ako narod nije motiviran i nema snage ni volje da se nešto promijeni tko će to učiniti? Sve dok većina ne shvati samu bit demokracije, a to je upravo mogućnost promjene onog što evidentno nije dobro, dok u svojim glavama ne napuste na žalost duboko ukorjenjeno shvaćanje i odanost jednoj stranci kroz čitav život, bez obzira kako i koliko ona svoju politiku promijenila - ne će biti dobro.(mmb)
Add a comment        
 

 
OvčaraIz Glasa Koncila prenosimo osvrt Ivana Miklenića na stanje u kojem mnoge hrvatske žrtve pale u Domovinskom ratu, a i u prijašnjim ratovima, izgledaju uzaludnima. "Kako odgovorni u Hrvatskoj mogu očekivati da će netko izvan Hrvatske poštivati hrvatske žrtve - pogotovo kad se to kosi s legitimnim političkim interesima velikih sila i njihovih partnera - kad sama službena Hrvatska i njezini utjecajni faktori ne cijene hrvatske žrtve? Zar nije Hrvatska dosad sasvim jasno pred čitavom svjetskom javnošću očitovala svoju nedosljednost i neprincipijelnost svojim odnosom prema hrvatskim žrtvama u drugome svjetskom ratu, poraću i komunizmu? Zar Hrvatska ne pokazuje svoj neprincipijelni stav prema hrvatskim žrtvama u velikosrpskoj agresiji, prema svojim legitimnim vojnim akcijama, prema braniteljima? Zar su hrvatski političari toliko naivni ili toliko podložni skrivenim centrima moći da nisu svjesni da politikom više od 5-godišnjeg odlaganja procesuiranja vodećih ljudi bivše JNA na najgori način vrijeđaju istinu i dostojanstvo hrvatskih žrtava?" Odgovorimo ovdje na zadnje pitanje - hrvatski političari nisu toliko naivni.
Add a comment        
 

 
KaradžićIz Jutarnjeg lista prenosimo komentar Branimira Pofuka koji konstatira sljedeće: «Knjigu Radovana Karadžića pod naslovom “Čudesna hronika noći” objavila je beogradska nakladnička kuća Igam 2004. godine. Karadžićev pouzdanik i nakladnik Miroslav Toholj, u maniri nekadašnjeg ministra informiranja Republike Srpske, knjizi je odmah odredio mjesto “u istoriji moderne srpske književnosti”. Toholj bi, naravno, i Udruzi branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke, koja je prekjučer objelodanila svoju zgroženost otkrićem da se Karadžićeva knjiga prodaje i u Zagrebu, poručio da knjigu najprije pročitaju, pa tek onda protestiraju. No, sve da i jest riječ o romanu za Nobela, već sam Karadžićev portret na polici dovoljan je da u čovjeku izazove osupnutost i zgražanje.» Što reći? Komentar iznesenog nije ni potreban. Kako uopće možemo od nekakvog stranog suda očekivati da nam donese pravdu, kad na ovaj sramotan način, dopuštajući knjizi jednoj od najvećih srpskih zločinaca, dopuštamo da viri iz izloga knjižara hrvatske metropole? Kako je to moguće nakon sveg proživljenog i kakva se poruka time šalje? Ne možemo očekivati pravdu od Europe ako nismo pravedni prema vlastitim žrtvama. Sramota!(mmb)
Add a comment        
Sub, 24-10-2020, 03:13:24

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.