Hrvatski mainstream mediji obilato u službi Srpskog sveta

Što se skriva iza riječi Labrador i Opera trebali bi znati svi u Hrvatskoj, ali naravno ne znaju. Početkom hrvatske borbe za samostalnost beogradske tajne službe organizirale su niz akcija kao bi se Hrvatska i Hrvati kao narod prikazali u što crnjem svjetlu. Tako je, primjerice, podmetnuta 1991. bomba u Židovskoj općini ne bi li se novu demokratsku hrvatsku državu optužilo za antisemitizam.

U novije vrijeme, kao jedan od spektakularnijih uspjeha, nacrtan je kukasti križ na Poljudu neposredno prije utakmice Hrvatske nogometne reprezentacije. Čak je bivša predsjednica bila obećala da će se počinitelji toga djela otkriti. No od tog obećanja nije bilo ništa, kao što nije bilo ništa ni od drugih brojnih hrvatskih predsjednika vlada i njihovih ministara. Tako nema ništa ni od otkrivanja posmrtnih ostataka brojnih nestalih, a da o progonu brojnih zločina počinjenih od strane agresora na području Republike Hrvatske i njihovih naredbodavaca ni ne govorimo.

U susjednoj Crnoj Gori danas gledamo kako se u režiji Srpske pravoslavne crkve izvozi novi Srpski svet i kako Porfirije pravim helikopterskim desantom usred Cetinja provodi političke ciljeve Velike Srbije. Da, to je onaj isti Porfirije koji je pjevao četničke pjesme, što je u Hrvatskoj praktički bilo zabranjeno reći radi nekakve nove jugo-političke korektnosti.

Ništa se dakle nije promijenilo do današnjih dana, osim što malim svakodnevnim labradorićima obilato asistiraju tzv. hrvatski mainstream mediji. Kako - o tome je nešto više danas napisala saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto na Facebooku.

Objava saborske zastupnice Karoline Vidović Krišto na Facebooku

U Hrvatskoj se medijski konstantno kreiraju događaji kojima se pridaje nerazmjerna važnost, a te napuhane i ponekad u potpunosti izmišljene slučajeve većina medija prikazuju na gotovo identičan način. Prosječni građanin ima dojam kao da postoji zajedničko uredništvo svih mainstream medija, kao nekakav centralni uređivački komitet, primjećuje u svojoj objavi saborska zastupnica.

Tako grafit na zadnjoj banderi u Gospiću dobije veću važnost nego vijest da u zdravstvu ponovno fali 3 milijarde kuna, ili da je ministar Marić ponovno dodijelio kredit HBOR-a na netransparentan način, s visokom mogućnošću da je u pitanju i korupcija. Ali te životno važne teme, to jest pitanje poštivanja zakona od strane najviših državnih dužnosnika, medijima nisu bitni.

Hrvatski mediji imaju jedan fetiš, on se zove tražiti 'genetsku grešku u Hrvatu'. Jer, ako se negdje pojavi grafit onda po našim medijima ne treba utvrditi tko ga je napisao ili zaslužuje li uopće javni spomen. Za pojedine medije odgovor je uvijek isti, a on se zove: Hrvati su nacionalisti i ugrožavaju slabije. Ponekad je ugrožen Pupovac, ponekad, Mesić, Ponekad Račan, ponekad Sanader ili Plenković.

Evo nekoliko primjera tog medijskog izluđivanja hrvatske javnosti:

- grafit u Gospiću prije dva dana,

- verbalno dovikivanje na Banovini u prosincu prošle godine,

- svastika na stadionu Poljud i

- bomba na Mirogoju 2000. godine.

Moj kolega Milan Vrkljan, piše dalje saborska zastupnica, prije dva dana je uputio pismo premijeru Andreju Plenkoviću, u kojemu je dokumentirano u potpunosti razotkrio zlouporabe koje čine Plenković, Branko Bačić i Milorad Pupovac. Jednostavno je profesorski nabrojao svu štetu koju navedena gospoda čine hrvatskim građanima, njihovo kršenje zakona te Europskih načela.

Samo nekoliko sati od objave Vrkljanovog pisma, Jutarnji list objavljuje 'dramatičnu vijest' da je u Gospiću, inače rodnom mjestu dr. Vrkljana, osvanuo strašni grafit protiv Pupovca. U slučajnost ovog događaja vjeruju možda vrapci u Švedskoj.

Na dan potresa na Banovini krajem prosinca prošle godine objavljeno je da se Pupovac javio Beogradskim medijima te da je poginuloj djevojčici u Petrinji doslovno brojao krvna zrnca, navodeći da je stradala djevojčica iz miješanog hrvatsko-srpskog braka. Kakove veze ima nacionalnost roditelja sa smrću djeteta od 15 godina? Pupovac je naravno samo pokazao svoje stvarno brutalno i šovinističko lice, i naravno ne prvi puta.

Samo par sati od te objave, kada su već počele reakcije na tu nevjerojatnu Pupovčevu izjavu, Jutarnji list objavljuje dramatičnu vijest 'da je zastupnik Pupovac napadnut'.

Ispostavilo se da je jedan mladić s poprilične udaljenosti dobacio vulgarne rečenice u smjeru Pupovca. Nikakvog fizičkog nasrtaja nije bilo, ali je to medijski prikazano kao da je izvršen atentat na Pupovca, podsjeća Karolina Vidović Krišto

Tko je nacrtao svastiku na Poljudu? Sigurna sam da je to organizirana provokacija koja nema veze s običnim građaninom. Jednostavno, takav pothvat na objektu pred samu utakmicu nije moguće izvesti bez da se ne bude primijećen, i to od niza sudionika organizacije utakmice. To je moguće samo ako je crtač imao službenu asistenciju. A tko tu asistenciju može dati? Logika nalaže da to može samo nekakva organizacija. U svakom slučaju, to nije djelo nekakvog amaterskog aktivizma, već organizirana provokacija s jednim, jedinim ciljem - nanošenja štete Hrvatskoj.

Sjetimo se samo kada je u vremenu smjene hrvatskih generala 2000. godine bačena bomba na spomenik narodnim herojima na zagrebačkom Mirogoju. Nikada nitko nije uhićen i nitko više ne spominje taj čin. Ali su tadašnji 'račanovski' mediji jednoglasno zagrmili: hrvatski nacionalizam! Ovo je inače udžbenička provokacija koje su koristile komunističke strukture kada im je trebao povod za primjenu represije prema građanima.

Nisu li svi ovi slučajevi, klasični primjeri djelovanja po modelu bivše UDBE? Kada treba interes javnosti usmjeriti od neugodnih događanja i poteza koje čini vlast, onda se diže panika i stvara se izvanredna situacija. Metode su uvijek iste: Kontrolirani mediji koriste taj izmanipulirani događaj kako bi se Hrvate optužilo za nacionalizam, ili tomu slično, napisala je Karolina Vidović Krišto.

***

Dakle, zaključimo na kraju, svi involvirani zapravo sve znaju, i nitko, ako hoće, ne može biti toliko naivan među političarima da ne bi shvaćao o čemu je riječ.

(hkv)