Gospodo predsjednici, nekima je mučnina!

 

Dokazivati danas hrvatskoj javnosti da je SUBNOR bio dosljedno protiv samostalnosti hrvatske države i to sve do posljednjih trenutaka konačnog raspada Jugoslavije, žalosno je već samo po sebi. Jednako je tako upravo smiješno dokazivati njegov gaziteljski odnos prema temeljnim ljudskim slobodama i pravima, kao što su pravo na vlastito političko promišljanje i političko udruživanje, slobodno prakticiranje vjerskoga uvjerenja bez obzira na društveni status i funkciju i dr. Žalosno je i istodobno smiješno zbog dva razloga: jer je to dokazivanje već dokazanog i jer je riječ o, nažalost, prilično uspješnom podmetanju (nekih) utjecajnih hrvatskih državnih dužnosnika, političara i znanstvenika hrvatskome javnom mnijenju. Oni, naime, uporno nastoje »udomaćiti« slavni sofizam, u antičkoj logici poznat kao »rogati«, koji otprilike glasi: »Što nisi izgubio imaš?« - »Da.« - »Rogove nisi izgubio?« - »Ne.« - »Dakle, imaš rogove.« Nadajući se, dakle, da je hrvatski narod izgubio povijesno pamćenje namjenjuju mu antifašističke »rogove« o tobožnjoj borbi SUBNOR-ovaca za samostalnu hrvatsku državu, ljudska prava i slobode. No, najbolje je ostaviti na miru antičku logiku i pogledati što o vjerskim slobodama, katolištvu i Katoličkoj Crkvi kažu sami SUBNOR-ovci. 

Odgajanje u vjerskome duhu je protuustavno!?

Vjerska je aktivnost za antifašiste bila protusocijalistička i uglavnom protudržavna djelatnost, kako je jasno rekao Branko Vičević na konferenciji komunista osnovnih škola Rijeke, što je boračko glasilo donijelo kao udarnu vijest: »Na Savezu komunista je da zadaće koje ima naše školstvo to potiču i da se bore da se naši mladi naraštaji odgajaju u duhu socijalizma, koristeći pri tome sve oblike i metode rada u odgoju, pogotovu danas kada se u ovim poteškoćama javljaju razni 'ideolozi' i samozvani historičari koji bacaju ljagu na naš društveni razvitak i našu revoluciju. Osim njih i dio katoličkog klera nastoji svojim utjecajem politički djelovati na slobodnu volju i opredjeljenje pojedinaca, pa i mladih, kako bi ih pridobili i odgojili u svom duhu, što je, naravno, u nas i protuustavno jer je slobodan izraz religioznih osjećaja stvar pojedinca a ne propagande i takvog djelovanja koje odvodi naše mlade u religioznost uz prisilu« (istaknuo T. V., kao i sve ostalo) (»Bilten«, 9/1984, str. 15).

U nabrajanju svih vrsta »vanjskih i unutarnjih neprijatelja« klerikalizam, klerofašizam i kleronacionalizam uvijek su imali »počasno« mjesto: »Prateći tu djelatnost, lako je uočiti da se ona odvija kroz pokušaje ideološko-političkih prodora u strukture našeg društva, nametanje programa i akcija koji vode slabljenju političkih i ekonomskih osnova socijalizma i samoupravljanja; izazivanja kriza u SFRJ ili pojedinim dijelovima naše zemlje (IB, liberalizam, razni nacionalizmi i njihova sprega s klerikalizmom, iridenta i dr.)« (»Bilten«, 7/1983, str. 1).

»Uvjereni smo da ne može biti ni jednog građanina koji smije ostati miran i ravnodušan prema ovim kleronacionalističkim i, sa punim značenjem tog pojma, pravim fašističkim divljanjima jer to smatramo najbrutalnijim napadom na našu slobodu, naše bratstvo i jedinstvo, demokratska prava ljudi u ovoj našoj zemlji pa i na njenu neovisnost... Borci imaju pravo i dužnost da u svoje ime i u ime svih poginulih drugova odgovore na sve ono što neprijatelj tako perfidno radi i to će borci činiti, i to borački, partizanski« (»Bilten«, 10/1985, str.3). Za ideološku čistoću SUBNOR-a utemeljenu na »znanstvenom marksizmu« brinuo se, dakako, Savez komunista čiji su predstavnici redovito sudjelovali na svim boračkim sastancima. Tako je i Josip Vrhovec, ondašnji tajnik Izvršnog komiteta Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske. održao na XI. plenumu republičkog odbora SUBNOR-a SR Hrvatske 30. svibnja 1972. središnje izlaganje »Prenositi na mladu generaciju obvezu ne samo čuvanja nego i razvijanja revolucije - primarna zadaća Saveza boraca«. U njemu su po tko zna koji put istaknute »napredne snage« za razliku, dakako, od onih »drugih«: »Mislim da je u okviru tih zadaća izvanredno važno ono što je drug Tito naročito naglašavao za Savez komunista. Ali ne samo za Savez komunista, jer mi nismo nikakva vjerska sekta koja postoji sama za sebe, već zaista sve napredne društvene snage, posebno snage organizirane u naše društveno-političke organizacije« (»Informator«, 1-2/1972, str. 3).

Fraze o nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti

U kontekstu jugoslavenštine i najmanje je isticanje nacionalne pripadnosti antifašistima predstavljalo »kost u grlu«, što je u svom govoru »Tamo gdje prestaje revolucionarni duh, počinje malograđanština« na savjetovanju o njegovanju revolucionarnih tradicija potvrdio i Vladimir Konestabo, jedan od urednika riječkoga »Informativnog biltena«: »Hoće da nam posvoje omladinu (Crkva, op. T. V.),... nude joj i serviraju svašta. Što joj to nude? Nasilno, najčešće nametljivo, zaslađeno atrakcijama i počesto zastavama, frazama o nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti« (»Bilten«, 9/1984, str. 7).

Stoga je posve razumljivo da je Katolička Crkva u Hrvatskoj od komunističkih vlasti i antifašističkih boraca bila stalno prozivana za nacionalizam (posebice nakon slamanja »maspoka«), što je u već spomenutom izlaganju ponovio Josip Vrhovec: »Vidite, ima ozbiljnih dokaza, ne samo indicija, da jedan dio katoličke crkve - jedan dio, naglašavam - pokušava preuzeti one zastave koje su pale iz ruku nacionalizma kada je dobio po glavi. Mi to vidimo i mi smo u tijeku toga. Kao što vidite, ne reagiramo ni nervozno, ni naglo, niti nekontrolirano... Mislim da bi i na terenu trebalo o tome voditi računa jer ne bi trebalo dizati galamu kod svake crkve koja se gradi... Sasvim je sigurno da će oni crkveni funkcionari koji se suprotstavljaju jednoj takvoj opasnoj politici dijela klera koji želi crkvu ponovno dovesti u sudar s ovim društvom i ovom državom, da će i s naše strane kao društvo, i mi to jasno kažemo, oni nailaziti na jedan drugačiji odjek i odaziv nego ovi drugi. A prema ovim drugima možda će ubrzo biti potrebna otvorena borba« (»Informator«, 1-2/1972, str. 7-8).

Antifašisti su uzimali za pravo da imaju »zadnju riječ« ne samo na političkoj, gospodarskoj, prosvjetnoj i svjetonazorskoj razini, nego i na medijskoj i kulturnoj: »Razna pisanja u tisku, na televiziji putem filmova i kazališnih predstava ne djeluju uvijek pozitivno na odgoj u duhu socijalizma već se nastoji reakcionarnim utjecajem razvijati i poseban klerikalizam, pa je stoga značajno kako nastupaju i čime odgajaju mladog čovjeka naši prosvjetni radnici... Da bi vam poziv bio što više usmjeren zadacima socijalističkog odgoja, vi biste bar morali biti potpuno odani ideji socijalizma te marksističko-znanstvenom pogledu na svijet. Morali biste izgrađivati i svoj stav na temeljima tekovina NOB-a... Sve drugo je samo dio one propagande koja danas nastoji skrenuti tijekove našeg puta k reakcionarnim i mračnim idejama nacionalizma a time i na takav razvitak mladih, koji ne može biti jamstvo bolje budućnosti svih nas« (»Bilten«, 9/1984, str. 15).

U takvom ideološko-totalitarističkom razmišljanju i Isus je prolazio prilično loše jer su npr. antifašisti u poglavlju »Revolucionarne tradicije« zahtijevali da se iz kinorepertoara izbaci određen broj onodobnih filmova, među kojima je i »Plastični Isus« (»7. kongres«, str. 35).

SUBNOR-ovci su se spustili na samo dno ljudske bijede kod »problemâ« nastalih prigodom sprovodâ, u kojima im uopće nije bilo bitno dostojanstvo pokojnika, pravo njegove obitelji na vjerski ukop i sl., nego im je najvažniji bio kruti ideološki puritanizam. O tome najbolje govori zapis sa sastanka riječkoga Predsjedništva općinskog odbora SUBNOR-a sa predstavnicima svih 52 udruženja boraca u općini: »Bilo je dosta primjedbi na organizaciju sprovoda boraca. Još uvijek nemamo svoj pravilnik i protokol o sprovodu boraca, pa se događa da se borci ukapaju, ne po jedinstvenim kriterijima, već po shvaćanju samih organizacija. Groblja nemaju razglas a i pitanje nošenja zastava u nazočnosti svećenika, također izaziva nedoumicu kod članova. Očigledno je da se tu sektaši i ne postupa pravilno« (»Bilten«, 1/1981, str. 11-12).

Čitateljima će Glasa Koncila vjerojatno biti zanimljivo čuti i kakav je »status« imalo njihovo glasilo kod antifašističkih boraca. Njihov »Informativni bilten« u rubrici »O čemu pišu« prenosi napis »Sumnjivo pismo o 'sumnjivom vjeronauku'« iz glasila Socijalističkog saveza omladine Hrvatske - Rijeka »Val« u br. 156-157: »'Glas Koncila' doista brine o tome da vjernici budu ugroženi - barem na stupcima 'Glasa Koncila'... Budući da u interpretaciji 'Glasa Koncila' gotovo u pravilu stoji znak jednakosti između vjernika (naravno katoličkih) i Hrvata, onda ispada da 'Glas Koncila' traži zaštitu za Hrvate. A nije nepoznato tko još želi 'štititi' i 'osloboditi' Hrvate od 'tiranije' u ovoj i ovakvoj Jugoslaviji« (»Bilten«, 7/1983, str. 23).  

Zločin s potpisom, mjestom i datumom

Hrvatski SUBNOR-ovci nisu vodili boj samo na ideološko-teorijskom planu, nego i u konkretnim, svagdašnjim i zamršenim životnim situacijama »na terenu«, gdje su puno puta odlučivali o sudbinama pojedinaca. U tom smislu vrijedi spomenuti primjer, koji je izvan svih dosada spomenutih historiografskih izvora a koji govori tek o jednom zločinu s imenom i prezimenom zločinca, njegovim potpisom, mjestom i datumom. To je samo kap u moru nekažnjenih i namjerno zabašurivanih antifašističkih zločina usprkos stalnim, već pomalo dosadnim izjavama hrvatskoga predsjedničkog trojca (Mesić-Sanader-Šeks) kako zločini ne zastarijevaju i kako je nužna individualizacija krivnje. Nije li krajnje vrijeme da se hrvatskome narodu otvoreno kaže - vrijedi li to za sve ili samo za neke? 

feljton_2006_04_25-01
»Općinski odbor Saveza boraca... donio je odluku da Vas se ne preuzme na stipendiranje, s obzirom na okolnosti da Vam je jedan brat otišao u vjersku školu i na okolnosti pod kojima treba da se školuje u dotičnoj školi... Ovaj odbor je mišljenja da Vi možete i sada na brata utjecati i istoga povratiti iz vjerske škole. U slučaju povraćanja brata iz dotične škole ovaj bi odbor zatražio od narodnog odbora općine da vas obadvojicu preuzme na stipendiranje.« 

Dakle, jedna je hrvatska majka, u mnoštvu sličnih, ostala g. 1945. sama s petero malodobne siročadi (muž joj nije bio, po boračkoj terminologiji, ni u kakvim »kvislinškim«, »okupatorskim«, »izdajničkim« i sličnim postrojbama već je poginuo kao civil). Jedan od sinova upisao se u Šumarsko-tehničku školu u Splitu, a ona je jadna, nemajući dovoljno ni za kruh da prehrani obitelj, napisala mjerodavnima zamolbu za stipendiju, kako bi on mogao prebivati u đačkome domu u splitskome Špinutu. No, antifašisti, koji su, očito, imali kontrolu nad svime (čak i dodjeli stipendijâ) i gospodarili ljudskim životima i sudbinama, pronašli su dovoljan razlog za negativan odgovor: »Općinski odbor Saveza boraca NOR-a, općina ..., PREDMET: Pitanje stipendiranja. U vezi s pismom Glavnog odbora Saveza boraca, a po Vašoj zamolbi za stipendiranje, izvješćujemo Vas sljedeće: Općinski odbor Saveza boraca... donio je odluku da Vas se ne preuzme na stipendiranje, s obzirom na okolnosti da Vam je jedan brat otišao u vjersku školu i na okolnosti pod kojima treba da se školuje u dotičnoj školi... Ovaj odbor je mišljenja da Vi možete i sada na brata utjecati i istoga povratiti iz vjerske škole. U slučaju povraćanja brata iz dotične škole ovaj bi odbor zatražio od narodnog odbora općine da vas obadvojicu preuzme na stipendiranje. U vezi s prednjim potrebno je da nas pismeno obavijestite što ste poduzeli po pitanju povraćanja brata, kako bi na idućoj sjednici ovaj odbor mogao zauzeti svoj stav u svezi s vašim stipendiranjem. Ovo smatrajte HITNIM! Uz drugarski pozdrav, smrt fašizmu, sloboda narodu! Predsjednik: Marko ...« Tako su antifašisti našem malom nesuđenom šumarskom tehničaru presudili ni krivom ni dužnom, samo zato što mu je brat odlučio postati svećenik. Tko zna koliko je takvih i sličnih zločina počinjeno nad hrvatskom sirotinjom? Pa, gospodo predsjednici, dok neki od vas s antifašistima budu pjevali »Po šumama i gorama«, neki se smiješili sa SUBNOR-ovcima pred novinarskim fotoaparatima i televizijskim kamerama, a neki im držali hvalospjeve, znajte da će nekima od toga biti mučnina. I nemojte se tome čuditi!

Tomislav Vuković
Glas Koncila

{mxc}

Pon, 6-07-2020, 14:02:52

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.