BleiburgS Portala Hrvati AMAC prenosimo članak koji se po svojoj tematici nadovezuje na jučerašnji komentar našeg portala - U Sloveniji se otkriva grobnica za grobnicom. Autor naime, pokušava rasvijetliti određene okolnosti i pritom barem djelomično odgovoriti na pitanje koje se na ovaj ili onaj način samo po sebi nameće: "Kako je i zašto odjednom ova priča o žrtvama i pokolju Hrvata u Sloveniji dospjela u javnost u ovoj mjeri? Da li samo zbog dvadesetak tisuća kostura o tobože novootkrivenom tenkovskom rovu? Nevjerojatno je ali razlog za podizanje ove teme iznad razine šuma u medijima jest vrlo pažljivo i diskretno djelovanje Europske pučke stranke koja je doslovno 'izvana' potakla neke krugove u Sloveniji i Hrvatskoj da se o ovome počne raspravljati. I opet, zašto? Jedino razumno objašnjenje jest da se želi sve moguće tenzije i prepucavanja između Hrvatske i Slovenije 'potrošiti' prije hrvatskog ulaska u Europsku uniju. U tom elitnom društvu naime, o ovakvim temama ne raspravlja se..." Treba ovdje ipak primijetiti da je na raspravu unutar Hrvatske o pokoljima nakon 2. svjetskog rata  zasigurno bitno utjecala propovijed kardinala Bozanića u Bleiburgu

 

Tezno i još neke male tajne

U svijesti Hrvata (barem dobre većine njih) tragični događaji s kraja 1945 urezani su neizbrisivo. I dan danas, od deset ljudi za stolom, kad otpočne razgovor, barem sedam ili osam prije ili kasnije spomenut će nekoga u obitelji koji je zaglavio ili čudom preživio Titove koljačke progone Hrvata krajem rata. Pravo je čudo koliko je dugo svijest o ovim događajima izdržala u podzemlju odnosno koliko je uspješno represivni aparat Jugoslavije sprječavao bilo kakvu manifestaciju spoznaje o tome. Spominjanje Bleiburga u javnosti bilo je potpuno nemoguće i graničilo je s ludošću. U svijesti neupućenih u događaje, dakle generacija rođenih poslije rata) Bleiburg je bila nekakva nejasna bitka gdje su Ustaše dobili što su tražili... naravno, bez navođenje brojeva ili bilo kakvih drugih detalja.

Jasenovački mit koji se pretvarao u galaksiju hrvatskih zločina zapravo je bio srpski plan 'za svaki slučaj'; kondicioniranje poslijeratnih generacija koje su imale biti kondicionirane kako bi na pokolje iz svibnja 1945 gledale kao na 'ravnotežu zločina'. U srpskim glavama pak, napuhavanje jasenovačkih žrtava do apsurda i sprječavanje bilo kakvog komentiranja tih kriminalno besmislenih brojeva stvaralo je psihološko olakšanje u životu u kojem se nije moglo pobjeći od vlastite savjesti. Naravno, samo u onim srpskim glavama koje bi se mogle nazvati 'normalnima' a takvih kako znamo nije bilo a niti ih ima previše, o čemu najbolje svjedoči bliska hrvatska povijest.

Nakon 1990, malo po malo, Bleiburg je postao tema, pisale su se knjige, organizirali simpoziji, podizali spomenici na bleiburškom polju pa potom mijenjali prema potrebama dnevne politike, KOS-ovci su se natezali s 'našima' oko toga što će pisati na spomeniku, brojali su se ljudi u crnim košuljama i uveseljavala javnost 'nikad umrlim duhom ustaštva'... U svemu tome bilo je nejasno samo to da Hrvatska nikad službeno nije učinila ništa kako bi definirala broj žrtava, položaj i broj gubilišta i na neki način i službeno politički zatvorila ovu stranicu hrvatske prošlosti.

Kako je i zašto odjednom ova priča o žrtvama i pokolju Hrvata u Sloveniji dospjela u javnost u ovoj mjeri? Da li samo zbog dvadesetak tisuća kostura o tobože novootkrivenom tenkovskom rovu? Nevjerojatno je ali razlog za podizanje ove teme iznad razine šuma u medijima jest vrlo pažljivo i diskretno djelovanje Europske pučke stranke koja je doslovno 'izvana' potakla neke krugove u Sloveniji i Hrvatskoj da se o ovome počne raspravljati. I opet, zašto? Jedino razumno objašnjenje jest da se želi sve moguće tenzije i prepucavanja između Hrvatske i Slovenije 'potrošiti' prije hrvatskog ulaska u Europsku uniju. U tom elitnom društvu naime, o ovakvim temama ne raspravlja se...

No, od činjenice da je Bleiburg postao tema za raščišćavanja između Hrvatske i Slovenije mnogo je čudnije opće mrtvilo koje u Hrvatskoj vlada glede užasa pri pomisli da negdje pod poljima i u šumama, samo sat od Zagreba, leži stotinjak tisuća kostura koji bi što se tiče reakcija hrvatske vlade i cijele političke elite mogli biti i kosturi dinosaurusa. Opća ravnodušnost i nezainteresiranost za Bleiburg zaštitini su znak svih vlada nakon 2000 godine. I to je ono o čemu ovom prilikom treba jasno reći: ako išta govori o moralnoj šupljini dviju najvećih hrvatskih stranaka onda je to šutnja o Bleiburgu. Službeni mediji ovo ignoriranje zovu 'šutnjom' koja implicira mogućnost da se ispod razine dnevne politike ipak nešto zbiva... No na žalost, ne zbiva se ništa.

SDP kao povijesni nasljednik KPH, danas je nekakva socijaldemokratska stranka u kojoj sjede i neki ultrarigidni ljevičari kojima na godišnjicu Titove smrti izlaze suze na oči i u čijoj svijesti Bleiburg ne predstavlja ništa. Nezamislivo je da bi SDP Ivice Račana ušao u pregovore sa Slovenijom oko toga što učiniti s tim bezbrojnim stratištima jer bavljenje tom temom u mnogih SDP-ovaca i danas remeti san... Sojaldemokratski SDP ne treba povezivati s Bleiburgom pa ni u slučaju da je jedina veza proizašla iz činjenice da je ta stranka na vlasti i prema tome logično zadužena za 'predmet'. Zato je najbolje bilo odšutjeti cijelu stvar i nadati se da nitko neće 'čačkati mečku'. Eh, da nije Europske pučke stranke...

A državotvorni HDZ i njegov energični predsjednik? Zašto pak oni šute? Šute zato, i to treba reći sasvim jasno i glasno, jer je nemoguće baviti se Bleiburgom a ne podizati nacionalne osjećaje i tenzije – nacija je naime proskribirana u Europi i neželjena Hrvatska sa svojim primitivnim nacionalizmom remeti mir korporacije Europe. Hrvate je HDZ disciplinirao, uz ljevicu na koju su ionako navikli, imaju desnicu koja se resi demokršćanstvom a zapravo je paravan za euro-birokraciju u nastajanju među kojom nacija kao pojam ne postoji. I imaju Stipu Mesića, koji kao capo di capi svih moralnih konvertita i razbojnika u hrvatskoj politici sjedi na Pantovčaku i pokušava dokazati da nije fikus. I dokazuje to uspješno, demonstrirajući svu umješnost tipičnog KOS-ovskog agenta koji svoju nostalgiju za partizanštinom prazni puneći hrvatsku vanjsku politiku jugoslavenskim diplomatima ili šaljući jedan jedini hrvatski vojni brod na proslavu dana Jugoslavenske mornarice u Podgoru....

Može li se (ili je li se moglo) dakle od tih kreatura, od Mesića do Sanadera pa sve preko mrtvog Račana očekivati da će pokušati Bleiburšku tragediju konačno završiti? Prije će svi ti mrtvi ustati iz jama u kojima su ih gazili tenkovima nego će se dogoditi nešto slično. Jadni Slovenci, sa svim tim grobištima čiji je direktni inicijator a usto i izvoditelj pomoćnik načelnika OZN-e za Sloveniju Mitja Ribičić, nemaju previše moralnih problema. Njihov je problem više praktične naravi – kako naime sagraditi cestu preko dvadeset tisuća kostura dok njihov 'vlasnik' ne kaže što želi s njima? Nije baš red, ako ništa drugo.... a protiv čiča Mitje optužnica je ionako povučena.

Prije samo nekoliko godina u Sloveniji je lociran jedan od bivših pomoćnika Mitje Ribičića koji je direktno rukovodio pokoljem s kojim su usporedivi samo najgori pogromi bliže povijesti. Od krtice unutar slovenske policije dobio je mig i nestao je. Nije da ga Slovenci nisu tražili; tražili su ga. Pronašla ga je njemačka obavještajna služba na području bivše Istočne Njemačke... i to je bio kraj; za njega se više nije čulo niti je vraćen u Sloveniju. Englezi naime čuvaju svoje bivše agente dok god ovi mogu postati nezgodni.

Ni Slovenci ni Hrvati ne dižu optužnice protiv vlastitih krvnika iako nema zakona koji bi ih u tome sprječavao. Sprječava ih međutim činjenica da je nemoguće podići optužnice a istovremeno sprječiti pitanje: tko je dosad čekao i zašto? Jer odgovor na to pitanje jednostavan je. U Hrvatskoj danas su na vlasti iste one sile, i fizičke ali još više moralne, isti oni mentalni sklopovi koji su vladali Jugoslavijom do 1990.

I ako što nema nikoga tko će sam sebi otkinuti ruku (osim ako baš nije potpuni luđak) jednako tako rješavanje Bleiburga kroz sporazum sa Slovenijom predstavlja za većinu 'hrvatskih' političara tabu; incest s vlastitom prošlošću. Optužbe za genocid ne vrijede međutim za onu generaciju koja ih je stavila u moralni kodeks za buduća stoljeća ili pokoljenja... Jedino tako moguće je objasniti ovu šutnju. I jedino tako je moguće objasniti hrvatskom puku tko zapravo njime vlada.

AB
Portal - Hrvati AMAC

{mxc}


Sub, 4-04-2020, 20:42:16

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.