Ivo Josipović za "Novosti": Novi odnosi se sporo izgrađuju

Na Pantovčaku 241, zagrebačkoj adresi Ureda predsjednika Hrvatske, prostranom kompleksu u bujnom zelenilu, građenom za Tita, vladala je proteklog tjedna primjetna užurbanost. Dva za Hrvatsku važna događaja preklopila su se - čelnici država Europske unije donijeli su odluku da je ova zemlja uspješno okončala pregovore s Bruxellesom, a proslavlja se i dva desetljeća otkako je Sabor izglasovao napuštanje Jugoslavije.

Predsjednik Ivo Josipović, u razgovoru za "Novosti", kaže da se Hrvatska jako izmijenila od kada se, prije desetak godina, počela približavati Uniji.

Veliki napredakPromijenili smo se nabolje, to se posebno odnosi na poštovanje ljudskih prava, na funkcioniranje pojedinih institucija, ali i na stavove građana, koji su sada apsolutno proeuropskiPromijenili smo se nabolje. I dalje imamo mnogobrojne probleme, ali hrvatsko društvo je danas značajno drugačije. To se posebno odnosi na poštovanje ljudskih prava, na funkcioniranje pojedinih institucija, ali i na stavove građana, koji su sada apsolutno proeuropski.

Primjećujete li, u kontaktima s europskim državnicima, iskrenu volju da Europska unija nastavi proširenje na zapadni Balkan?

Najbolje političko raspoloženje, dominantno u Europi, pokazuje izjava njemačkog predsjednika Wulffa. On je rekao: "Želim putovati bez putovnice od Berlina do Atene."

Ima raznih putova...

Mislio je na najkraći. To podrazumijeva da cijela jugoistočna Europa pripada zajednici europskih naroda. Uostalom, i Hrvatska je jugoistočna Europa, i naš strateški interes je da sve zemlje regije budu u Europskoj uniji. To nam otvara i nove aspekte zajedničke sigurnosti, trgovine, napretka, suradnje... Prema tome, na putu prema Europskoj uniji svi naši susjedi imat će našu podršku.

Kancelarka Merkel davala je drugačije izjave u vezi s daljnjim proširenjem Unije...

Pa, dobro, naravno da se uvijek razglaba o tome idu li okolnosti nekim željama na ruku ili ne. Ali, evo, razgovor koji vode vlasti u Srbiji s predstavnicima Europske unije očito govori u prilog želje da se Srbija uputi prema Europi.

Hrvatska je morala ispuniti teže uvjete za prijam nego države koje su ranije primljene. Kakvim se dodatnim uvjetima, onda, mogu nadati države koje tek počinju pregovore?

To ne mogu reći, ali sigurno da kriteriji ne će biti lakši. Na kraju tog puta, međutim, i vi u Srbiji ćete sigurno reći: Evo, isplatilo se, danas smo bolji nego što smo bili jučer. Mi to u Hrvatskoj kažemo.

Izjavili ste da zajednički život naroda susjednih zemalja nema alternativu. Ima li sada tog zajedničkog života? Tim prije što između Srba i Hrvata nema suglasja o ključnim trenucima iz prošlosti, nema značajnijeg povratka izbjeglica, nema obimnije ekonomske ili bar trgovinske suradnje...

Pomaci se, ipak, vide. Prvo, ljudi imaju kontakte, turisti iz Srbije dolaze u Hrvatsku, znam da mnogi naši mladi ljudi preko vikenda idu u Beograd provesti se... I sam sam sudjelovao, prije nego što sam postao predsjednik, u zajedničkim sveučilišnim, obrazovnim projektima. Kao direktor Bijenala zvao sam muzičare iz Srbije... Presporo zajedništvoVeć u sljedećem periodu, kad završimo priču oko pregovora s EU, vrijeme je da jače prionemo na razvijanje suradnje - ona je u interesu naših građanaPrema tome, polako se događaju neke stvari, istina, za moj ukus presporo.

Zašto presporo?

Jedan dio politike ima strah kako će biti prihvaćeni novi odnosi. Ipak je do jučer bio rat, mnogi su izgubili živote, stradali su, mnogi domovi su srušeni, i očito još postoji računica u dijelu politike je li suradnja popularna, poželjna u širem auditoriju. Ali, već u sljedećem periodu, kad završimo priču oko pregovora s EU, vrijeme je da jače prionemo na razvijanje suradnje. Ona je u našem interesu, ona je u interesu naših građana. Kao i u interesu Srbije i njenih građana.

Na koji, čiji dio politike mislite kad govorite o bojazni od suradnje?

Ja govorim o hrvatskom dijelu politike. Vi u Srbiji vidite kako je kod vas.

Mislite li da je možda trenutak za neku novu regionalnu inicijativu koja bi objedinila sada poprilično rascjepkane interese država zapadnog Balkana?

Različiti interesi su normalna stvar. Moramo pronaći način kako da ih usklađujemo, kako da prihvatimo drugačije interese naših susjeda. Nova generacija političara, ova koja je sada, a posebno ona koja dolazi, može i mora imati taj senzibilitet.

S predsjednikom Tadićem izgradili ste vrlo dobre odnose...

Točno. Predsjednik Tadić, naravno, zastupa interese Srbije, ja interese Hrvatske, ali i naš primjer pokazuje da ti interesi ne moraju biti suprotstavljeni, Mnogo zajedničkogPredsjednik Tadić zastupa interese Srbije, ja interese Hrvatske, ali i naš primjer pokazuje da ti interesi ne moraju biti suprotstavljeni, da ima mnogo toga zajedničkog na čemu možemo raditida ima mnogo toga zajedničkog na čemu možemo raditi.

Ipak se niste sreli dosta dugo...

Nismo se vidjeli jedno vrijeme, ali čuli smo se prije petnaestak dana.

Nekim konkretnim povodom?

Pa, neki put ne mora biti konkretan povod.

Planirate li uskoro novi susret?

Možda je prilika, mada ne znam hoće li predsjednik Tadić doći, jer uglavnom dolaze premijeri, Croatia samit u Dubrovniku. Vrlo zanimljiv, kvalitetan skup na kojem sudjeluju države jugoistočne Europe.

Pozvali ste predsjednika Tadića na svečanost u Zagrebu povodom dva desetljeća od kada je Hrvatska proglasila nezavisnost. Zaista ste očekivali da se odazove pozivu?

Imao sam namjeru da svi predsjednici jugoistočne Europe dođu u Zagreb na ovaj dan. Mislim da bi to bila važna politička poruka. Ali, eto, nije se posrećilo, mnogi nisu mogli doći iz ovih ili onih razloga, rekao bih opravdanih.Povoljni rezultatiIma i povoljnih rezultata, spomenut ću borbu protiv organiziranog kriminala, pa suradnju na progonu ratnih zločina, koja je u velikoj mjeri uznapredovala, a, što je mnoge začudilo, imamo i sporazum o vojnoj suradnji Zato nismo ni išli na taj koncept, ali bit će prilike.

Umjesto rivaliteta, uvijek naglašavate potrebu za partnerstvom država na ovim prostorima.

Tako je.

U čemu se ono može ogledati, posebno što će nas, kada Hrvatska uđe u Uniju, dijeliti i dodatna, EU granica?

Dobro, ali ostat će zajednički problemi koje moramo rješavati. Treba ojačati suradnju na nalaženju nestalih osoba, možemo pronaći način da se konačno odredi granica na Dunavu, jer imamo mnogo zajedničkih privrednih projekata upravo u toj, dunavskoj regiji. Treba privesti kraju i pitanje sukcesije... Ima i povoljnih rezultata, spomenut ću borbu protiv organiziranog kriminala, pa suradnju na progonu ratnih zločina, koja je u velikoj mjeri uznapredovala, a, što je mnoge začudilo, imamo i sporazum o vojnoj suradnji - to je najbolji primjer kako se neke stare traume mogu ostaviti iza sebe.

Niste spomenuli problem izbjeglica.

Svakako, tu je i pitanje izbjeglica, omogućavanja svima koji žele da se vrate u Hrvatsku. Tu više nema političkih prepreka. Prvi je problem obnova porušenih objekata, ali to nije dovoljno, od kuće se ne živi. Povratnici imaju iste probleme koje imaju i drugi naši građani, ekonomska je kriza, nema posla... Povijesno netočnoNe prihvaćam globalne političke zaključke iz haaške presude da je Hrvatska vodila nepravedan rat i da je cijeli rat vođen da bi se iz Hrvatske protjeralo srpsko stanovništvo - to ni povijesno nije točnoDakle, treba razgraničiti probleme koje smo nekada imali, političke i sigurnosne prirode, od ovih sadašnjih, koji su primarno financijski, privredni. Mislim da je održiv model koji je načelno politički prihvaćen - da se ide na međunarodnu donatorsku konferenciju gdje bi se, s jedne strane, omogućio povratak, odmah, svima koji to žele, a onima koji svoj život žele dalje organizirati u Srbiji da se pomogne da se tamo skuče. Napominjem, ima i mnogo Hrvata koji još nisu riješili svoj status.

Nekad su bili politički, sad su ekonomski problemi, ali rješavanje problema izbjeglica, od statusnih do imovinskih, ide više nego sporo.

Da, vrlo sporo. A ja bih najviše volio da se svaki Srbin koji je otišao iz Hrvatske vrati. Povratak svome domu želim i svim Hrvatima, Bošnjacima, svakom čovjeku, bez obzira na to odakle je i koje je nacije.

Bliži se godišnjica vojne akcije "Oluja". Ove godine donesena je prvostupanjska osuđujuća presuda generalima Gotovini i Markaču. Osim pravnog, vidite li u njoj i drugi značaj, pogotovo jer se zasniva na ocjeni o zajedničkom zločinačkom pothvatu političkog i vojnog vrha Hrvatske?

To je pravni koncept koji nije uvijek razumljiv, koji ne postoji ni u jednom meni poznatom pravnom sustavu. Bez obzira na to, svjesni smo da je zločina bilo. Naravno, uvijek se pitamo jesu li prave osobe pozvane na odgovornost, ali presude Haaškog suda apsolutno poštujemo, bez obzira na to sviđaju li nam se ili ne. S druge strane, svijest o tome da je bilo zločina s hrvatske strane jest civilizacijski napredak u našem razumijevanju onoga što se događalo. Bez obzira na to, za nas će domovinski rat ostati obrambeni, njime smo izborili nezavisnost i cjelovitost koje su bile ugrožene i izvana i iznutra.

U reagiranju na ovu presudu izjavili ste da "poštivanje pravnih aspekata rada suda ne znači prihvaćanje političkih i povijesnih aspekata presude". Kako je to moguće odvojiti?

Moguće je zato što je konkretni zločin činjenično dokaziv i onaj tko je kriv treba odgovarati. Ne prihvaćam, međutim, globalne političke zaključke iz te presude, što neki čine, da je Hrvatska vodila nepravedan rat i da je cijeli rat vođen da bi se iz Hrvatske protjeralo srpsko stanovništvo. To ni povijesno nije točno, a i ne piše u presudi. U presudi piše i da je "Oluja" bila dio međunarodnog oružanog sukoba, dakle, da je Srbija bila uključena u rat u Hrvatskoj.

"Oluji" je prethodila politička odluka hrvatskog vrha...

Sigurno, samo je pitanje je li politička odluka sadržavala i sve ove aspekte koji uključuju zločine.

Javnost protiv povlačenja tužbi

Beograd predlaže da se povuku tužbe koje su Hrvatska i Srbija podnijele jedna protiv druge pred Međunarodnim sudom pravde. Očekujete li da će se to i dogoditi?

U Hrvatskoj o tome odlučuje Vlada. Više puta sam govorio da treba razmisliti o svrsishodnosti ovih tužbi, posebno ako se već nekim drugim načinima ostvaruju ciljevi koje smo željeli. Međutim, vidite i sami, i politička i opća javnost nisu još skloni takvom rješenju. Nadam se da će razvoj događaja navesti vlade da razmišljaju mogu li se odnosi urediti i drugačije. A ako bi se postupak i nastavio i bila donesena neka presuda, ne vjerujem da bi to značajnije utjecalo na međusobne odnose. Pri čemu su, naravno, odnosi između susjeda uvijek bolji ako se ne rješavaju sudom nego dogovorom.

Čekaju li se za povlačenje tužbe parlamentarni izbori u Hrvatskoj, krajem godine?

Ne mogu nagađati o tome, ne znam uopće kako će se izbori završiti, a posebno ne kako će neka buduća vlada izgledati i kako će razmišljati o tome.

Čvrste veze s Beogradom

Ivu Josipovića (54) za Beograd vezuje dosta toga. Služio je ovdje vojsku, gardu, ima tu mnogo prijatelja... Sa skladateljicom Ivanom Stefanović održao je zajednički koncert na Kolarcu, snimio s njom CD.

Punica mu je rodom iz Beograda. Obožava njenu sarmu. Iako su mu omiljeno jelo špageti.

Predsjednika Tadića upoznao je prije nego što je izabran za prvog čovjeka Hrvatske, dvije godine ranije. Držao je predavanje o ratnim zločinima na beogradskom Fakultetu političkih znanosti, to je saznao Tadić, pozvao ga na kavu i tada su se upoznali.

Priznaje: „U jednom ste neusporedivo bolji od nas - splavovima, životu na rijekama..."

Zoran Miljatović
Večernje novosti