Plaćanje grčkoga duga

„Nešto će već iskrsnuti." Viktorijanski romanopisac Charles Dickens učinio je ovu rečenicu slavnom prije 160 godina kada ju je stavio u usta Wilkinsu Micawberu, vječnom optimistu iz Davida Copperfielda. Katkada se činilo da micawberizam određuje reakciju europskih političara na grčke dužničke nevolje. No nije iskrsnulo mnogo od svibnja 2010. kada su Europska unija i Međunarodni monetarni fond žurno organizirali trogodišnji zajam Grčkoj od 110 milijardi eura.

Nadali su se da će Grčka biti dovoljno jaka da se sljedeće godine vrati na tržište kapitala, no to se pokazalo potpuno pogrešnim. Zato je sada u tijeku još jedno skupo spašavanje najslabije karike u eurozoni. Nitko ne zna hoće li ono pomoći Grčkoj da obnovi gospodarski rast, postigne primarni proračunski suficit, izda obveznice po cijenama koje može platiti i izbjegne poziv za otpuštanje dugova. No europske vlade očito misle da je vrijedno pokušati.

Bojeći se utjecaja državnoga duga na svoje banke, a pogotovo na europsku monetarnu uniju, europski čelnici prošle su godine odlučili dijagnosticirati grčki problem kao problem likvidnosti, a ne slučaj neizlječive nesolventnosti. Čini se da sada sa zakašnjenjem izvlače logične zaključke toga koraka. Njemački prijedlog kako treba uvjeriti privatne vlasnike grčkih obveznica da iz zamijene obveznicama koje dolaze na naplatu kasnije u drugim glavnim gradovima EU-a gubi na uvjerljivosti. Nikada se ionako nije dopadao ECB-u ili Europskoj komisiji, najviše zato što bi Grčku bio doveo u stečaj i povisio opasnost da će se nemir proširiti na europska tržišta obveznica.

Umjesto toga europski čelnici vjerojatno će ustanoviti neku vrstu ECB-ove podrške dobrovoljnom refinanciranju duga koji će na naplatu stići od sada do ljeta 2014. Glavna prednost ovoga plana jest to da bi se tako mogla izbjeći objava stečaja i smanjiti zaraza na tržištu. No budući da se privatni vjerovnici nastavljaju rješavati grčkih obveznica, a desetci milijardi eura svježih EU-ovih i MMF-ovih financijskih sredstava kreću prema Grčkoj, stvarnost jest to da vlade EU-a velikom brzinom idu prema stanju u kojemu će one držati sav grčki dug.

U tome nema ničeg lošeg ako vlade uistinu vjeruju da će se Grčka držati njihovih naredbi i obnoviti svoju nekonkurentnu i često korumpiranu gospodarsku kulturu tako temeljito da će na kraju biti u stanju vratiti dugove. No druga je stvar je li ta vjera opravdana.

The Financial Times