Frattinijevo upozorenje: Na kocki ulazak Srbije i Crne Gore u EU

U vanjskoj politici ministar vanjskih poslova Franco Frattini snažno zagovara veći angažman Europske unije na području Balkana uz poziv da se poticaj za proširenjem ne ugasi nakon pridruživanja Hrvatske. U unutarnjoj politici ostaje vjeran stranci Narod slobode (Pdl), kaže da je uvjeren da će vlada ostati do kraja mandata i da bi zamjena premijera u ovom trenutku bila uvreda za birače. Šef talijanske diplomacije ne želi ni čuti da ga se naziva Berlusconijevim odvjetnikom.

Počnimo s vanjskom politikom. Hoće li Hrvatska uspjeti zaključiti pristupne pregovore s EU-om do lipnja?

To smatramo ambicioznim ciljem i još uvijek mogućim. O tome sam razgovarao s ministrom vanjskih poslova Mađarske koja ovaj semestar predsjeda EU-om i on je potvrdio da je to njihov prioritet.

Što ako se to ne dogodi?

Ima nekih dijelova koji još nedostaju u pregovorima o preostalim poglavljima koji bi sve mogli odgoditi za početak poljskog predsjedanja. To ne bi utjecalo na stvarni datum pristupa, jer se potpisivanje pristupnog ugovora uvijek obavi nekoliko mjeseci ranije. Drugim riječima, početak 2012. ostat će u svakom slučaju trenutak stvarnog pristupa Hrvatske EU-u, bilo da ugovor potpišemo u lipnju ili u rujnu.

Hoće li biti problema među Dvadesetsedmoricom zbog ratifikacije pristupa Hrvatske?

Ne vjerujem. Osjetili smo da će, kad je riječ o Hrvatskoj, ratifikacija ugovora biti obavljena na vrijeme, Italija je obećala da će biti prva zemlja koja će ga ratificirati i to ćemo učiniti kako bismo odaslali signal prijateljima Hrvatima.

A nakon Hrvatske?

To je pitanje koje me brine jer je stvarna opasnost koja je pred nama ta da bi se ostalim zemljama Balkana, mislim na Srbiju i Crnu Goru, moglo dogoditi da zamor od proširenja neke zemlje nagna da kažu: „Nakon Hrvatske napravit ćemo kratku pauzu". Puno radim na tome da se to ne dogodi.

Kako ocjenjujete prosvjed 70 tisuća ljudi protiv vlade na Beogradskim trgovima?

Sreo sam se s predsjednikom Tadićem u Beogradu, razgovarali smo, vjerujem da bi Europa tu trebala biti manje sramežljiva nego što je bila. Tu imamo predsjednika proeuropske vlade, s druge strane imamo one koji ne žele Europu već žele nacionalistički sustav i zato Europa ne može stalno govoriti „Mi ne zauzimamo stav". Tu Europa mora zauzeti stav.

Kad je riječ o proširenju, u Bosni postoji veliki problem zbog trenutne političke i institucionalne blokade...

To je situacija koja me jako zabrinjava. Imamo jasan rezultat u Republici Srpskoj, postoji velika neizvjesnost u pregovorima između tri strane u Bosni i Hercegovini i opet se tu uključuje Europa. Bio sam u Sarajevu prije izbora i vidio sam kako funkcionira ured visokog predstavnika te vjerujem da bi, kako bi se dalo više poticaja rješavanju ove teške situacije, Sarajevu trebalo više Europe.

Drugim riječima?

Europa bi trebala razmisliti o modernizaciji Daytonskih sporazuma. Budući da su zastarjeli i potpisani u svijetu koji je bio potpuno drugačiji od današnjeg, potrebna im je politička modernizacija, a da bi se to učinilo, ured visokog predstavnika trebao bi se brzo pretvoriti u istinsku strukturu europskog predstavništva.

Zašto je to potrebno?

Jer bi to uvjerilo i naše prijatelje Amerikance da tamo ima više Europe i da mi ozbiljno radimo. To je politička poanta o Bosni.

Okrenimo se sad unutarnjoj politici. Zašto uvijek igrate ulogu Berlusconijevog odvjetnika?

Zato što ima neukih ljudi koji mi tu ulogu pripisuju. Ja uopće nisam Berlusconijev odvjetnik. Mislim da čak imam pravosudno-institucionalnu nadležnost koja mi omogućuje da kažem stvari koje drugi možda ne znaju. Iznenadilo me čuđenje koje je izazvala moja izjava da postoji sud u Strasbourgu koji se već više od deset godina bavi slučajevima povrede privatnosti. To je poznata stvar.

Postoji li danas alternativa Berlusconiju?

Jedina alternativa može biti da biračkom tijelu predstavimo kandidaturu koja, ukoliko bi se išlo na izbore u sljedećih par mjeseci, ne može biti niti jedna druga osim Berlusconijeve.

Zašto?

Zato što to prijevremeno izlaženje na izbore ne bi bilo zbog propasti vladinog programa već zbog pritiska koji ne možemo prihvatiti.

Hoće li ili neće biti potrebno opet izaći na izbore?

Vjerujem da neće i uvjeren sam da će se od sada do 2013. formirati vladajuća grupa u stranci Pdl u kojoj će se definirati izbor, smjer, kandidatura koja će na toj točci moći biti kandidatura za koju su Talijani glasovali. Ideja da se je glasovalo i da se bez raspisivanja novih izbora može odlučiti tko umjesto Berlusconija može biti premijer nešto je što se kosi s mojim osobnim stajalištem demokratskog opredjeljenja.

U posljednje vrijeme se ipak dosta govori o hipotezi Tremonti...

Sve hipoteze imaju smisla ako su popraćene podrškom birača. Sam Tremonti je izjavio kako ne može zamisliti promjenu usred trke koja bi nalikovala na manevar u sjedištu vlade. Bossi je, kao i uvijek, bio mnogo izravniji. Kad su mu rekli „Tremonti premijer", odgovor je bio: „Ali, Giulio uopće nije lud".

Galli della Loggia kaže da je zemlja talac ove situacije. Što Vi mislite o tome?

Zbog ovog ozračja uzajamne delegitimizacije zemlja je uistinu talac, to je situacija koju, u interesu zemlje, moramo razriješiti. Uvjeren sam da su pozivi na dijalog koje je uputio predsjednik Napolitano mudri i da će se uzeti u obzir.

Ali, nedavno glasovanje o federalizmu ne ide baš u tom smjeru...

Tijekom dva dodatna tjedna većina je nastojala izaći ususret zahtjevima općina i ljevice koji su taj postupak obogatili vrlo skupim mjerama, u iznosu od preko milijardu eura. Ali, odgovor je na kraju bio sljedeći: budući da provedbu federalizma predvodi Berlusconi kao premijer, mi glasamo protiv. Politička pogreška od strane ljevice i takozvanog Pola nacije.

Mauro Manzin
Il Piccolo