Što je cilj?

Treća runda nuklearnih pregovora između Irana i Sjedinjenih Američkih Država počela je u subotu (26. travnja) u Muskatu, glavnom gradu Omana. Cilj je postići nekakav napredak, što bi imalo velike implikacije na regionalnu i globalnu sigurnost.

Uspješan sporazum mogao bi smanjiti rizik od novog sukoba na Bliskom istoku u kojem bi sudjelovali SAD, Izrael i Iran, ali i obuzdati nuklearne ambicije Teherana. Također bi potencijalno mogao ublažiti američke sankcije Iranu, možda transformirajući njegovo poljuljano gospodarstvo i preoblikujući njegov politički pejzaž.

Što se događa u aktualnim pregovorima?

U dvije dosadašnje runde razgovora, u Rimu i Omanu, dvije strane rekle su da će pregovori biti zasnovani na izgradnji povjerenja i pružanju jamstava u vezi s iranskim nuklearnim programom, u zamjenu za ukidanje sankcija.

Ova, treća runda, početak je prvih razgovora „na stručnoj razini“ između iranskog i američkog tima.

U petak je iranski ministar vanjskih poslova Abas Aragči stigao u Muskat na čelu visokorangirane diplomatske, tehničke i stručne delegacije. Glavni američki pregovarač Steve Witkoff sletio je u subotu, u pratnji tima koji predvodi visoki dužnosnik State Departmenta Michael Anton i stručnjaci iz Ministarstva financija.

Ovi razgovori fokusirat će se na tehnička pitanja, kao što su praćenje iranskih nuklearnih postrojenja, razine obogaćivanja urana, upravljanje zalihama obogaćenog urana i praktična pitanja oko ublažavanja američkih sankcija.

Što je u pitanju?

Prema podacima Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), do ožujka ove godine Iran je nagomilao više od sto kilograma urana obogaćenog do 60 posto čistoće, što je nešto malo manje od količine dovoljne za oružje. Za nuklearno oružje obično je potreban uran obogaćen do oko 90 posto. Ako se dodatno obogati, trenutne iranske zalihe mogle bi se iskoristiti za izradu nekoliko bombi.

Iran tvrdi da njegov nuklearni program nije namijenjen proizvodnji oružja. Posljednjih mjeseci je  Donald Trump više puta upozoravao da će Sjedinjene Države pokrenuti vojnu akciju protiv Irana ako pregovori ne dovedu do sporazuma.

Teheran je, sa svoje strane, zaprijetio žestokom odmazdom ukoliko bude napadnut i nagovijestio da bi se mogao povući iz Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (NPT). Ta najava pojačala je napetosti u regiji i potencijalno potaknula druge zemlje da nastave s programima za razvoj nuklearnog oružja.

Iran također kontrolira Ormuški tjesnac, kritičnu točku za globalne isporuke nafte. Također je vojno sposoban ciljati američke vojne baze u Zaljevu i ostatku regije – što su akcije koje bi mogle destabilizirati globalna energetska tržišta i dodatno poremetiti svjetsku trgovinu, ionako narušenu zbog Trumpovih carina.

Iako su Iran i njegovi saveznici pretrpjeli značajne poraze u Siriji, Libanonu i drugim dijelovima Bliskog istoka, Teheran zadržava sposobnost odgovora na vojne akcije, poteze koji bi mogli dodatno eskalirati sukob diljem regije.

Istovremeno, iransko gospodarstvo je pod teretom sankcija, korupcije i lošeg upravljanja, a mnogi Iranci koji se suočavaju s inflacijom i velikim teškoćama nadaju se sporazumu koji bi mogao donijeti ekonomsko olakšanje. U Iranu je posljednjih godina povremeno dolazilo do javnih nemira, a bez proboja u nuklearnim pregovorima moglo bi doći do daljnje političke nestabilnosti.

Kako se došlo do ovdje?

Godine 2015. Iran je postigao značajan nuklearni sporazum sa svjetskim silama, uključujući i Sjedinjene Države. Taj sporazum poznat je pod nazivom Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA). On je ograničio iranski nuklearni program i nametnuo strogi nadzor u zamjenu za ublažavanje sankcija.

Ali, Trump se povukao iz sporazuma 2018. godine tijekom svog prvog predsjedničkog mandata, kritizirajući ga zato što je privremen i zato što ne obuhvaća iranski program balističkih raketa. Trumpova administracija ponovno je uvela Iranu sveobuhvatne sankcije, poznate kao „kampanja maksimalnog pritiska“.

Teheran je uspio djelomično zaobići sankcije prodajom nafte i plina preko neformalnih tržišta zemljama kao što su Kina, Indija i Malezija. Međutim, njegovo gospodarstvo – posebno industrija i tvrtke izvan energetskog sektora – teško je pogođeno sankcijama i stavljanjem na crne liste svjetskih banaka.

Kao odgovor na to, Iran se postupno povlačio iz JCPOA, povećavajući obogaćivanje urana daleko iznad ograničenja od 3,67 posto utvrđenog sporazumom iz 2015.

Nedavni preliminarni razgovori u Omanu i Rimu opisani su kao konstruktivni, a Iran je signalizirao spremnost da se vrati na razine obogaćivanja u skladu s JCPOA-om.

Iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei, koji je ranije zabranio pregovore s Trumpovom administracijom, sada je razgovore odobrio i izrazio podršku pregovaračkom timu.

Ipak, duboko nepovjerenje i dalje postoji. Iranski pregovarači navodno su zahtijevali jamstva da Washington neće odustati od budućeg sporazuma, kao što je to učinio 2018. godine.

Koji su izazovi?

Proturječni signali američkih dužnosnika stvorili su neizvjesnost oko stava Washingtona. Neki američki pregovarači iznijeli su ideju da se Iranu dozvoli ograničeno obogaćivanje urana pod strogim međunarodnim nadzorom. Drugi, uključujući državnog tajnika Marca Rubia, zalažu se za to da Iran uvozi obogaćeni uran, a ne da ga proizvodi u svojoj zemlji.

Savjetnik za nacionalnu sigurnost Mike Waltz inzistirao je na potpunom demontiranju iranske nuklearne infrastrukture – zahtjev koji je Teheran odlučno odbio.

U neočekivanom potezu, nakon druge runde pregovora u Rimu, iranski ministar vanjskih poslova Aragči predložio je da se dopuste američke investicije u iranski civilni nuklearni energetski sektor, uključujući i izgradnju do 19 novih reaktora. To bi bila svojevrsna zaštitna mjera protiv naoružavanja.

Predsjednik Trump rekao je da svaki budući sporazum s Iranom „ne će biti kao sporazum iz 2015. godine“ i obećao da će biti „drugačiji, a možda i mnogo jači“. On će, međutim, morati balansirati: dovoljno pooštriti sporazum kako bi smirio kritičare, uključujući Izrael i države Perzijskog zaljeva, a pritom ne prekinuti pregovore.

Deutsche Welle