Američka "supermoć"
Najzanimljiviji ishod trodnevnog susreta između Vladimira Putina i Xija Jinpinga dobio je relativno ograničenu pozornost u medijima. Opisujući njihove razgovore, Putin je izjavio: „Podržavamo korištenje kineskog juana za financijska namirenja između Rusije i zemalja Azije, Afrike i Latinske Amerike“. Dakle, druga najveća svjetska ekonomija i njen najveći izvoznik energije aktivno rade na potkopavanju dominacije dolara kao stupa međunarodnog financijskog sustava. Hoće li će uspjeti?
Dolar je američka supermoć. On predstavlja washingtonski ekonomski i politički mišić bez premca. Sjedinjene Američke Države mogu drugim državama uvoditi sankcije unilateralno, praktično ih isključujući iz velikog djela svjetske ekonomije. Osim toga, dok slobodno troši dolare, Washington može biti siguran da će ostatak svijeta kupovati njegov dug, uglavnom u obliku blagajničkih zapisa (Treasury Bills ili blagajnički zapisi su instrumenti kratkoročnog zaduživanja američke vlade za koje garantira Ministarstvo financija s rokom dospijeća od godinu dana ili manje; uglavnom se prodaju u apoenima od po tisuću dolara; prim. Prev).
Opasne okolnosti
Sankcije uvedene Rusiji zbog invazije na Ukrajinu kombinirane sa sve agresivnijim pristupom Washingtona prema Kini, stvorili su rijetko opasan splet okolnosti u kojima Rusija i Kina ubrzavaju napore da se udalje od dolara. Njihove središnje banke drže sve manje svojih rezervi u dolarima, i veliki dio trgovine među njima podmiruje se juanima. Osim toga one, kako je Putin istaknuo, ulažu napore da privole i druge države da im se pridruže.
Bidenova administracija vodi ekonomski rat protiv Rusije izuzetno efikasno tako što je izgradila koaliciju podrške Ukrajini u koju su uključene gotovo sve bogate svjetske ekonomije. Upravo ovo čini bijeg iz dolarske trgovine ka drugim visoko vrijednim i stabilnim valutama, kao što su euro, funta ili kanadski dolar, za Rusiju vrlo teškim zadatkom, jer je riječ o zemljama koje su također uvele sankcije Rusiji.
Ono što je moglo dovesti do oštrijeg razilaženja s ulogom dolara svakako je bila odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa iz svibnja 2018. da se povuče iz nuklearnog dogovora s Iranom i da uvede sankcije [ovoj zemlji].
Europska unija, koja se snažno protivila ovom potezu, gledala je kako uslijed dolarske dominacije Iran momentalno biva isključen iz velikog dijela svjetske ekonomije, uključujući i s trgovinskim partnerima iz Europe. Jean-Claude Juncker, koji je tada predsjedavao Europskom komisijom, predložio je jačanje međunarodne pozicije eura kako bi zaštitio Europu od „sebičnog unilateralizma“. Komisija je izgradila nacrt puta ka ovom cilju.
To se, međutim, nije dogodilo; i dalje opstaju mnoge temeljne sumnje oko budućnosti samog eura. Dominacija dolara je čvrsto utemeljena, iz mnogo dobrih razloga. Globaliziranoj ekonomiji potrebna je jedinstvena valuta za laku i efikasnu razmjenu. Dolar je stabilan; možete ga kupiti i prodati u bilo koje vrijeme, i njegovu vrijednost velikim dijelom određuje tržište, a ne raspoloženje vlade. To je razlog zašto kinesko nastojanje za proširenjem međunarodne uloge juana nije dalo rezultate. Ironično, ako bi Xi želio izazvati najveću moguću štetu za SAD, morao bi liberalizirati svoj financijski sektor, čime bi juan pretvorio u istinskog suparnika dolaru, ali bi time prihvatio i principe tržišne ekonomije i ekonomske otvorenosti koji su u suprotnosti s njegovim unutarpolitičkim ciljevima.
Alternative na vidiku
No ipak, washingtonsko korištenje dolara kao geopolitičkog oruđa tijekom prethodnog desetljeća, navelo je mnoge važne zemlje da tragaju za načinima kako bi izbjegli sudbinu Rusije. Udio dolara u ukupnim rezervama središnjih banaka pao je s otprilike sedamdeset posto koliko je činio prije dvadeset godina, na 60 posto danas, a i dalje postojano pada. Europljani i Kinezi pokušavaju izgraditi međunarodni sustav plaćanja izvan sistema SWIFT kojim dominira dolar. Saudijska Arabija koketira s idejom da cijenu nafte iskazuje u juanima. Indija većinu svoje nafte koju kupuje od Rusije namiruje u nedolarskim valutama.
Digitalne valute, koje ispituje većina država, mogle bi biti naredna alternativa; zapravo, kineska središnja banka je napravila jednu takvu valutu. Sve ove alternative dodaju nove troškove, ali prethodnih nekoliko godina nas je trebalo naučiti kako su države sve spremnije trpjeti dodatne troškove kako bi postigle političke ciljeve.
Nastavlja se traganje za jedinstvenom zamjenom za dolar, ali nje neće biti. Međutim može li se dogoditi da dolar bude srušen s tisuću malih uboda? To djeluje kao vjerojatniji scenarij. Autor i investitor Ruchir Sharma ističe: „Sada, po prvi put u mom sjećanju, imamo međunarodnu financijsku krizu u kojoj dolar slabi umjesto da jača. Pitam se je li ovo nagovještaj stvari koje dolaze.“
Ako jest, Amerikanci bi trebali biti zabrinuti. Prošlog sam tjedna pisao o lošoj geopolitičkoj navici koju je Washington razvio zbog svog unipolarnog statusa bez pravih takmaca. Ovaj pristup još više vrijedi u ekonomiji. Američki političari su se navikli na trošenje bez ikakvih briga o deficitu – javni dug se gotovo upeterostručio, s otprilike 6,5 bilijuna dolara prije dvadeset godina na 31,5 bilijuna danas. Federalne rezerve razriješile su niz financijskih krahova masivnim uvećanjem svog bilanca stanja, i to dvanaestostruko, s oko 730 milijardi prije dvadeset godina na oko 8,7 bilijuna danas. Sve ovo funkcionira zahvaljujući jedinstvenom statusu dolara. Ako on nestane, Amerika će se suočiti s izazovom kao nikada ranije.