Operacija Afganistan

Takve riječi teško su se mogle čuti i od najvećih kritičara međunarodne misije u Afganistanu u svih 20 godina dok je ona trajala: "To je bila glupost držati taj smjer. Ne vjerujem da se uopće može stvoriti neko civilno društvo po nekakvom receptu." Ali pred istražnim povjerenstvom njemačkog Bundestaga o misiji u Afganistanu to nije izjavio nekakav mirovni aktivist, nego Stefano Pontecorvo, sve do vrtoglavog povlačenja iz Afganistana civilni predstavnik Sjevernoatlantskog obrambenog saveza u toj zemlji.

U saslušanju koje je potrajalo pet sati i on je bio upravo brutalno iskren u svojoj ocjeni i sažetku te misije: Zapad je pun samohvale o njenim idealima demokracije i ljudskih prava, ali sve te predodžbe mnogim Afganistancima ne znače ništa. Dugo je govorio i o "mjehuru od sapunice koji smo stvorili" - a to je bio Kabul. U glavnom gradu Afganistana bila je urbana elita "kojoj je dobro išlo jer smo mi bili tamo". Ali 60% stanovništva Afganistana živi na selu, mnogi daleko od bilo kakvih stečevina civilizacije. "A njima je potpuno svejedno, tko je na vlasti", kaže ovaj Talijan. Civilnog predstavnika NATO-a u Afganistanu zato ni najmanje ne čudi što se čitava ta kula od karata srušila u trenu nakon što je sredinom kolovoza 2021. posljednji predsjednik izabran pod skrbništvom zapadnih saveznika, Ašraf Ghani pobjegao u Ujedinjene Arapske Emirate.

Gdje je tu kakav plan?

Nije mnogo drukčije ni mišljenje bivšeg tajnika NATO-a za vojne operacije, Johna Manzea. Njemačko parlamentarno povjerenstvo podsjetio je kako je on već 2001. upozorio saveznike kako se kreće u misiju u Afganistan s lošom strategijom, a sve što se dogodilo samo je potvrdilo njegova strahovanja. Za njega je najveći problem bio "što smo djelomično bili zaslijepljeni našom vlastitom kulturnom baštinom". Bivši časnik američkih marinaca misiju u Afganistanu vidi i kao dobru pouku kako se uvijek mora dobro paziti da "međunarodna misija, korak po korak ne promjeni svoj karakter". Kratko rečeno, njegov sažetak jest kako se ne može promijeniti čitavo društvo ako nema i političke volje za promjenu.

Vrhunac čitave serije pogrješaka počinjenih u Afganistanu ovaj američki časnik vidi u takozvanom sporazumu iz Dohe koji je američka vlada predsjednika Trumpa sklopila s talibanima Afganistana: "Taj sporazum bio je iznimno slab", čuli su članovi povjerenstva Bundestaga. Trump se tim sporazumom htio hvaliti kako je "donio mir u Afganistan", ali nije ništa ni pitao svoje saveznike na Zapadu i što je još gore, praktično je priznao kako je tadašnji predsjednik Afganistana tek marioneta Washingtona.

Naša nabusitost i licemjerje

Lijepih riječi o međunarodnoj misiji u Afganistanu ne zna naći ni John Sopko. On je bio glavni inspektor posebnog povjerenstva za obnovu Afganistana (SIGAR) i oni su od 2008. marljivo pisali godišnja izvješća o razvoju stanja u Afganistanu. Redovito bi javljali o sve većim problemima, a to je onda bio razlog slati nove milijarde i milijarde dolara za razvoj institucija civilnog društva kao što je školstvo i zdravstvo. "No sve to nikad nije dovelo do nekakve iskrene podrške stanovništva vladi u Afganistanu", sažima Sopko.

Dapače, njegovo mišljenje jest da je novca - bilo previše i kako je neminovno to još samo ubrzalo korupciju i podmićivanje. Čak i ako je bilo poštenih službenika tadašnje vlade Afganistana u borbi protiv korupcije, oni su bili nemoćni pred tom rijekom novca koja se slijeva u zemlju. Što je najveća pogrješka međunarodnih institucija u misiji u Afganistanu? Sopko je okrutno jasan: "Precijenjena vlastita uloga i licemjerje."

Njegov kolega iz SIGAR-a David Young dodaje i nekoliko detalja kako je sve to izgledalo: jedva da je itko nešto znao, a mišljenje stručnjaka nije nitko ni tražio. U Afganistan su se i na odgovorne dužnosti u pravilu slali ljudi koji jedva da su imali kakvo obrazovanje, a čitava logistika opskrbe od vojne opreme do hrane i rezervnih dijelova išla je ili preko službenih američkih kanala, ili preko privatnih tvrtki koje su radile za Washington.

Tu moramo nešto naučiti

Tako je i vojska Afganistana bila tigar od papira: "Kako je uopće moguće da 20 godina stvarate nečije oružane snage, a da su one i do posljednjeg dana potpuno ovisne o američkim isporukama?" Tu Younga dopunjava i Sopko: "Tamo smo stvorili modernu vojsku i opremili je oružjem visoke tehnologije. Ali kad je završena potpora iz inozemstva, Afganistanci nisu mogli održavati te sustave."

Obojica stručnjaka potpuno su suglasni kako ne bi bilo boljeg kraja za vojnu misiju i čitav Afganistan čak i kad bi međunarodne snage tamo ostale dulje. Ne bez gorčine, njihov je zaključak: "Mi zapravo uopće nismo imali razumijevanja za okoliš u kojem smo djelovali."

I za Jörga Nürnbergera, glasnogovornika frakcije njemačkih socijaldemokrata u ovom parlamentarnom povjerenstvu,  lekcija je jasna: najveća je pogrješka bila da se nisu razumjele okolnosti Afganistana i uopće nije postojala strategija koja bi mogla potrajati. Njegov zaključak: "Međunarodni saveznici i osobito Njemačka je morala biti mnogo tjesnije uključena u proces odlučivanja. Iz toga moramo izvući pouku za buduće misije i bolje se sporazumijevati s našim partnerima."

Marcel Fürstenau
Deutsche Welle