Dijalog Srbija - Kosovo

Velik broj nedoumica prati dijalog Beograda i Prištine, ali uoči susreta u Bruxellesu u ponedjeljak (27. veljače) primjetna je nešto veća doza optimizma kod europskih čelnika.

Iako i dalje nije poznato kako će izgledati konačni tekst tzv. njemačko-francuskog plana, europski diplomati stidljivo najavljuju da će obje strane potpisati spomenuti prijedlog. I prijete da bi ona strana koja koči mogla biti međunarodno izolirana.

To praktično znači da će Priština prihvatiti i formiranje Zajednice srpskih općina (ZSO), koja je do sada bila glavni kamen spoticanja. Mnogi diplomati navode da bi parafom Srbija na neki način prihvatila realnost neovisnosti Kosova, ali se Beograd službeno i dalje drži svojih „crvenih linija".

Te „crvene linije" ne zvuče previše uvjerljivo dijelu srpske opozicije, koja smatra da bi vlasti potpisivanjem francusko-njemačkog plana omogućile secesiju Kosova i stvaranje Velike Albanije. Kao ključni problem opozicija vidi točku sporazuma koja bi u perspektivi Kosovu omogućilo članstvo u Ujedinjenim narodima (UN).

(Ne)bitne crvene linije

Novinar Đorđe Vlajić za DW nabraja da su srpske vlasti kao „crvene linije", osim eksplicitnog priznanja neovisnosti, navodile članstvo Prištine u UN-u, kao i organizacijama poput Interpola i Unesca, a kao uvjet svih uvjeta formiranje ZSO-a. „Nisam siguran u čvrstinu tih crvenih linija obje strane, i mislim da će se na kraju morati prihvatiti ono što nametnu Bruxelles i Washington“, kaže Vlajić.

„Optimizam europskih čelnika oko prihvaćanja plana nije bez temelja", ističe za DW pravnik i aktivist za ljudska prava Milan Antonijević.

„Mislim da je u proteklom razdoblju provođen dovoljno veliki pritisak na Prištinu, i da se u ponedjeljak može očekivati daleko konstruktivniji stav Prištine. Očekujem stoga da će se pristati na ZSO, i da neće biti nikakvih kontra-prijedloga u vezi s tom obvezom", kaže on. „Ako se tako dogodi, mislim da nema nikakvog razloga da Beograd ne prihvati taj plan", ocjenjuje Antonijević.

Pregovori neće propasti

No očekivanja od susreta u Bruxellesu su podijeljena. U srpskim medijima se špekulira da će sastanak u Bruxellesu biti prekretnica, točnije da će se prihvatiti neka vrsta prve faze sporazuma. Ili da će pak uslijediti potpuni krah pregovora Beograda i Prištine.

Đorđe Vlajić primjećuje da „Aleksandar Vučić priča različite priče, ali sve vrijeme inzistira da je kooperativan".

„Taj papir, ako bude potpisan, ispunit će neke zahtjeve međunarodne zajednice, ali će ostaviti obje strane kratkih rukava. Pregovori svakako neće propasti jer to nije ni u čijem interesu“, napominje naš sugovornik.

Milan Antonijević smatra da je realnija varijanta potpisivanja predloženog plana, jer si Srbija i Kosovo „ne mogu priuštiti luksuz" da prekinu pregovore: „To se neće dogoditi prije svega zbog međunarodnog ugleda i svih gorućih pitanja koja su se otvorila nakon rata u Ukrajini. Mislim da se ovakva perspektiva za zapadni Balkan ne otvara previše često. Očekujem da će Srbija nastaviti biti konstruktivna, a što se tiče Kosova mislim da je vjerojatno trenutak da čujemo nešto što će biti ohrabrujuće za mir i normalizaciju odnosa“, kaže Antonijević.

Uzaludan manevar Prištine

Beogradu nije promakla činjenica da je Priština uoči ovog susreta pokušala odložiti osnivanje Zajednice srpskih općina, ali su Bruxelles i Washington nakon toga jasno dali do znanja da se sve potpisane obveze moraju ispuniti.

„Pokušalo se u Prištini da se formiranje ZSO poveže s konačnim sporazumom nakon kojeg bi uslijedilo međusobno priznanje“, kaže Đorđe Vlajić, i dodaje kako bi „bilo kakav pristanak i potpis Albina Kurtija za njega bio političko samoubojstvo."

„S druge strane je već dobio jasnu poruku da to što želi nije prihvatljivo. Vjerojatno se već traži neka alternativa Albinu Kurtiju. Prošlog puta je dobro odigrao na političku kartu smjene Vlade pod američkim pritiskom kako bi se vratio još jači nakon sljedećih izbora. Taj scenarij se ovog puta ne može ostvariti", uvjeren je Vlajić.

Deutsche Welle