David Goldman: Ovo sramotno ismijavanje holokausta mora odmah prestati

Kada je vrućega i ugodnoga lipanjskog vikenda 2018. dr. Ivo Goldstein gostovao u popularnoj televizijskoj emisiji Nedjeljom u 2 govoreći o sve većim prijeporima oko koncentracijskog logora Jasenovca, nije ni znao koliko će prašine podignuti. Otprilike u 28. minuti razgovora, voditelj je Goldsteina upitao: „Mnogi su komentirali nedostatak bilo kakvih forenzičkih dokaza iz ovog logora. Možete li objasniti zašto je to tako?“

Tada je Goldstein, jedan od najcjenjenijih povjesničara na Balkanu, ispalio: „To je zato što je u travnju 1945. Hitler poslao posebne strojeve u Jasenovac. Ti su strojevi korišteni kako bi rastvorili kosti koje su ondje ostale…“

U vremenu kad je antisemitizam u eksponencijalnom rastu, kad svaki četvrti američki milenijalac misli da je holokaust lažiran, kad više od polovice Nijemaca smatra da Židovi pretjeruju oko holokausta, Goldsteinova tvrdnja da je, dok je Berlin ruskim topništvom pretvaran u prašinu, Adolf Hitler našao vremena slati na Balkan dosad nepoznat stroj kojim bi se rastvarale ljudske kosti ne samo da pripada ludim teorijama zavjere nego je to posljednja stvar koja je Židovima trenutačno potrebna.

Što je još važnije, zašto dopustiti kontaminaciju povijesti holokausta mjestom koje ne može pružiti nikakve neovisne forenzičke dokaze o tisućama žrtava, i čak se povećava popis žrtava – uključujući i 2021. – za koji je više puta dokazano da je bio namještan.

Nadalje, zašto su skupine poput Yad Vashema i američkog Muzeja holokausta desetljećima okretale glavu od toga što je spomen-područje Jasenovac ukralo slike iz Treblinke, Ukrajine, Poljske i s drugih mjesta kako bi potkrijepilo svoje napuhane tvrdnje? I zašto te organizacije do danas nastavljaju podržavati tvrdnje bivše Jugoslavije o astronomskom broju poginulih u Drugom svjetskom ratu, unatoč tomu što tri njihova službena popisa stanovništva pokazuju drukčije?

Smješten u Hrvatskoj, oko 100 kilometara južno od glavnog grada Zagreba, Jasenovac su osnovali kolaboracionisti ustaše u kolovozu 1941. Prema većini izvora, oko 85 % zatvorenika bili su Srbi, Romi, Bošnjaci i Hrvati, a preostalih 15 % Židovi. Jugoslavensko forenzičko ispitivanje logora i okolnoga područja pokazalo je da je u logoru ukupno ubijeno između 2500 i 4500 osoba.

Godine 1980. bankrotirana Jugoslavija preimenovala je Jasenovac u „Auschwitz na Balkanu“, u ciničnom pokušaju da preko logora iznudi novac od Zapadne Njemačke, pri čemu je broj poginulih u logoru poslije povećan na 59.000, zatim 72.000, 77.000, 99.000, 250.000 i sve do 800.000 žrtava, poput neke jezive igre „genocidnog binga“.

Međutim, ne samo da Beograd nije mogao pružiti nikakve fizičke dokaze koji bi potvrdili te nove napuhane brojke nego je sramotno objavio da je logor s manje od 4500 dokazanih (uglavnom nežidovskih) žrtava sada jednak Auschwitzu, mjestu stravičnog ubojstva gotovo 1,5 milijuna ljudi, većinom Židova.

Ako je ikada postojao jasan slučaj antisemitizma i samomržnje, posebno onih židovskih povjesničara koji su dopustili da se otme povijest holokausta zbog onoga što je zapravo teritorijalni sukob na Balkanu - to je primjer toga.

Podrazumijeva se da rastuće legije poricatelja holokausta diljem svijeta ne bi ništa više voljele nego pomoć u svojem naumu dovođenja u pitanje istinitosti najtragičnijega i najgorega događaja 20. stoljeća.

Povjesničari često primjećuju kako prema Zapadu Srbija promiče Jasenovac kao dio židovskoga holokausta, ali na Balkanu su Židovi potpuno izrezani iz holokausta i zamijenjeni Srbima.

Kao što je dr. Lea David, profesorica Studija holokausta na Sveučilištu u Haifi, primijetila: „Srpska politička elita tada je otela slike i simbole holokausta kako bi izjednačila srpske žrtve sa židovskima i u cijelom svijetu promicala trajno srpsko mučeništvo, kao tijekom ratova 1990-ih.

„Postavivši Srbe kao žrtve holokausta, srpske su vlasti onda usporedno sa srpskim komunističkim partizanima rehabilitirale kvislinške četnike i druge desno orijentirane osobe“, kaže ona.

Kao što je David McDonald sa Sveučilišta u Otagu u Globalizaciji holokausta također primijetio o židovskoj „upotrebljivoj prošlosti“ u srpskom nacionalizmu: „Slike holokausta opasno su pomaknule granice prihvatljivoga, omogućavajući srpskim nacionalističkim ciljevima da dobiju širi, univerzalni utjecaj. To je imalo odjek među domaćim Srbima i onima u dijaspori, kao i među Židovima i nežidovima... tako da su se mitovi o srpskoj isprepleli sa židovskom patnjom, omogućivši novi niz nacionalnih mitova.“

Što se tiče američkog Muzeja holokausta, on na svojim mrežnim stranicama priznaje: „Određivanje broja žrtava ... za Jasenovac je iznimno problematično, zbog uništenja mnogih relevantnih dokumenata, dugotrajne nedostupnosti neovisnim znanstvenicima onih dokumenata koji su preostali...“

Pa zašto citirati brojke ako su „iznimno problematične“, posebno imajući u vidu da je muzej svjestan da je Yad Vashem tijekom 1990-ih u više navrata pokušavao nabaviti izvorne jasenovačke dokumente iz Srbije, ali je to do danas bez ustezanja odbijano? Jednako je zbunjujuća bila jugoslavenska desetljećima stara tvrdnja da će se „pronaći još posmrtnih ostataka žrtava“, budući da se tijekom 47-godišnjega upravljanja tim mjestom Jugoslavija nikad nije potrudila pronaći te misteriozne „nestale“ posmrtne ostatke.

Oni koji su jedini ratni koncentracijski logor bez ikakvih provjerljivih podataka povezali sa znanstveno dokazanim činjenicama holokausta, nanijeli su nemjerljivu štetu židovskoj povijesti.

U ovom dobu povećanoga antisemitizma i sve veće mržnje u svijetu prema svemu židovskomu, krajnje je vrijeme da svi, a osobito Židovi, prestanu surađivati sa zlonamjernim osobama koje se rugaju holokaustu.

David Goldman, Jerusalem Post

Autor je australski književnik i slobodni novinar te urednik mrežne stranice thegoldmanreport.org, posvećene razotkrivanju nacističkih suradnika i neonacista koji žive u Australiji.

Povezano: D. Goldman: Brisanje povijesti holokausta