Vodik – energent budućnosti?

Posljednjih nekoliko godina svjedoci smo velikih prijepora oko izgradnje Sjevernog toka 2 koji plin treba transportirati od Rusije preko Baltičkog mora do Njemačke. Sjeverni tok 2 nalazi se pod američkim sankcijama, a izaziva velike prijepore između Njemačke i Sjedinjenih Američkih Država. Američki predsjednik Donald Trump neumorno ponavlja: energetska ovisnost stvara i političku ovisnost. Dakako, nakon što je ostala najveći svjetski proizvođač nafte i plina i sama Amerika je zainteresirana za prodaju ukapljenog plina Europi, pa je jasno da sj tokosim geopolitičkih motiva u korijenju američkog protivljenja Washingtona Sjevernom toku 2 imamo i geoekonomske motive.

I dok još nije izgrađen niti Sjeverni tok 2 – kako piše Sputnik – govori se i o izgradnji Sjevernog toka 3. Ta bi cijev transportirala vodik u Europu. Riječ je o ključnome elementu energetske tranzicije. Plan je da Europa u roku trideset godina potpuno prijeđe na vodik. Za transport plavoga i tirkiznog vodika moći će se koristiti i prva dva plinovoda, ali je plan, ističe zamjenik direktora Instituta Europe Ruske akademije znanosti Vladislav Belov, da se za tu svrhu izgradi Sjeverni tok 3.

Ove planove, dodaje se iz Sputnika „podupiru dugoročni planovi EU-a. Europa radi planove o tome u potpunosti prijeđe na zeleni vodik do 2050. godine. Međutim, ona to ne će moći učiniti, pa će morati kupovati plavi tirkizni vodik iz Rusije“, ističe Belov.

„On se može pumpati kroz postojeće ruske plinovode i morat će se izgraditi novi. Ukrajinski plinsko-transportni sustav vjerojatno ne će biti uključen. Kao prvo, tamo gdje Ukrajina pronađe vodik, ne će ga imati od čega proizvesti. Kijev ima nuklearne elektrane, ali on će za desetak godina morati biti izbačen iz službe, ističe ekspert Financijskog univerziteta pri vladi Rusije i Fonda za nacionalnu energetsku sigurnost Stanislav Mitrahovič. Kao drugo, ukrajinski plinsko-transportni sustav je veoma star i teško da su njegove cijevi pogodne za transport vodika. Ukrajini će biti potrebna velika ulaganja u infrastrukturu, ističe ekspert. Bit će lakše izgraditi novi plinovoddirektno iz Rusije.

„Zbog svog stanja, ukrajinska cijev definitivno se ne će moći koristiti za transport vodika. Suvremenijim ruskim cijevima vjerojatno će biti potreban veći pritisak, dok će gubitci tijekom transporta biti znatno veći od gubitaka tijekom pumpanja metana (plinovoda). Ipak, najpoželjnija metoda cjevovodnog prijenosa vodika bit će potrebna izgradnja posebnog cjevovoda s novim ventilima kako bi se spriječio gubitak plina tijekom transporta“, rekao je Maksim Hudalov, viši direktor Grupe za procjenu rizika održivog razvoja 'AKRA'“.

Simbioza plina i vodika

„Za Rusiju, vodik je tema za koju se treba uhvatiti. Nije logično suprotstavljati plin i vodik, već naprotiv, koristiti njihovu simbiozu. Mi možemo kombinirati priče o plinu i vodiku. Ako to uspije, bit će dobro“, rekao je Mitrahovič.

Međutim, važno pitanje je hoće li EU imati potrebu za plavim ili tirkiznim vodikom. Plan Europe koji je predstavljen Hidrogenljetos, podrazumijeva potpuno odustajanje ugljikovodika i prelazak do 2050. godine na zeleni vodik, koji ona sama želi proizvoditi. EU namjerava godišnje prodavati vodik za 630 milijardi eura i otvoriti oko milijun radnih mjesta. Izračunali su da bi stvaranje infrastrukture unutar EU-a koštalo od 27 do 64 milijarde eura. „U Europi se razmatraju ambiciozni planovi za formiranje tržišta vodika s formiranjem cijena na burzi, i za to se koristi postojeća infrastruktura za prirodni plin“, rekao je stariji analitičar „BKS svijet investicija“ Vitalij Gromadin.

Za „Gazprom“, koji inače prodaje oko 200 milijardi kubnih metara, ovo je krajnje neugodan plan. Pored preorijentacije na prodaju plinaa Kini, čime se „Gazprom“ aktivno bavi, tamo se provode i istraživanja vodika.

Problem je u tome što Evropa želi proizvoditi i uvoziti isključivo zeleni vodik, a Rusija joj namjerava ponuditi vodik druge boje.

Treba objasniti razlike u vrstama goriva. Zeleni vodik se dobiva uz pomoć elektrolize iz obnovljivih izvora energije. Dok se plavi i tirkizni dobivaju iz gasa. „Plavi vodik je parna prerada metana, koja koristi metan kao sirovinu i opremljena je sustavom za prikupljanje i skladištenje CO2. Tirkizni vodik se također dobiva iz metana, ali u procesu pirolize, dok se ugljen dobiva odmah u čvrstom stanju, što čini emisiju CO2 minimalnom“, pojašnjava Maksim Hudalov, viši direktor Grupe za procjenu rizika održivog razvoja „AKRA“. Postoji još i žuti vodik, kojim se bavi Rosatom, jer je to vodik zasnovan na atomskoj energiji.

Proizvodnja vodika ekonomičnija

„Pitanje je hoće li EU kupovati vodik drugih boja od Rusije. Sve će ovisiti od pregovora s europskim potrošačima“, rekao je Mitrahovič. Pored toga, proizvodnja plavog vodika (time se u Rusiji bave „Gasprom“ i „Novatek“) ekonomičnija H2je od proizvodnje zelenog vodika, za kojim Europa ludi. Za masovnu zamjenu fosilnih goriva na zeleni vodik bili bi potrebni previsoki proizvodni kapaciteti zbog niske efikasnosti procesa elektrolize, istakao je Vitalij Gromadin.

Zapravo, većina vodika se sada proizvodi iz prirodnog plina. „Industrija plina već aktivno sdujelujeu razvoju energije vodika. Trenutno se 76 76 posto svjetskog vodika proizvodi iz prirodnog plina. Istovremeno, potrošnja plina kao sirovine za proizvodnju ove količine vodika iznosi 205 milijardi kubnih metara“, rekao je zamjenik predsjedavajućeg upravnog odbora „Gasproma“ Oleg Aksjutin.

Na primjer, u Saudijskoj Arabiji postoji provedeni projekt plavog vodika, u okviru kojeg se vodik miješa sa azotom i transportira u Aziju u obliku amonijaka; u nizu zemalja postoji cilj dodavati oko 10 posto vodika u prirodni plin, ističe Gromadin.

„Ako je Europa spremna platiti skuplje, ali istovremeno čistije gorivo s ekološkog stanovišta, onda Rusija izgleda kao logičan partner za saradnju. Infrastruktura za prirodni plin omogućava prelazak na vodik, koji je, međutim, manje gust i poželjno je da se transportira u obliku amonijaka. Da bi se išlo u korak sa Saudijskom Arabijom, već sada se mogu realizirati zasebni projekti za proizvodnju plavog vodika, tako da bi, u slučaju zahtjeva iz Evrope, bilo moguće relativno brzo povećati obujam proizvodnje po već utvrđenom putu“, rekao je Gromadin.

Sada se u svetiju proizvodi oko 120 milijuna tona vodika, ali već za 30 godina ta količina se može povećati pet puta. Naravno, Amerikanci će postati lideri energije vodika do 2050. godine. Međutim, Rusija se neće odreći ovog tržišta bez borbe.

Nova energetska strategija

U novoj energetskoj strategiji koju je Rusija usvojila u travnju ove godine, razvoj energije vodika naveden je kao prioritetno područje. Prema planu za njen razvoj u Rusiji za period od 2020. do 2024. godine, već od 2021. godine planirano je izgraditi reputaciju Rusije kao dobavljača vodika kao alternative tradicionalnim izvorima energije. „Gazprom“ i „Rosatom“ trebalo bi početi s proizvodnjom vodika već 2024. godine, a do 2035. godine Rusija bi trebalo da dostigne cifru od dva milijna tona godišnje izvoznih zaliha vodika, navedeno je u strategiji.

Međutim, Maksim Hudalov je skeptičan: „Problemi sa transportom vodika korištenjem vodika čine perspektivnom njegovu proizvodnju upravo na mjestima potrošnje. Mislim da će obnovljivi izvori energije, vodikovi elementi, a najvjerojatnije i metan, otići u Europu i na licu mjesta se transformirati u vodik uz pomoć plave ili tirkizne tehnologije. Istovremeno, dobavljači će plaćati troškove za izdvajanje vodika i skladištenje CO2“. Prema njegovom mišljenju, Europljani će pokušati da troškove za izdvajanje vodika prebace na dobavljače plina, pa bi ruske plionske kompanije trebale pričekati smanjenje marži.

Priredio: Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

Čet, 26-11-2020, 07:14:05

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.