Hollandeov opasan san o posebnosti

Detalji

Objavljeno Subota, 05 svibnja 2012 18:00

Hoće li francuska posebnost preživjeti 6. svibnja?

Francois Hollande jasan je favorit na predsjedničkim izborima u Francuskoj, što loše izgleda svima osim novim keynesijancima i starim socijalistima. Hoće li, ako pobijedi, biti drugi Francois Mitterrand koji je u Elizejsku palaču došao s istim programom poreza i potrošnje? Ili će se pokoriti Angeli Merkel i njezinom programu fiskalne discipline? Ne bi smio ni jedno ni drugo. Umjesto toga trebao bi preuzeti vodstvo od svog kolege socijaldemokrata Gerharda Schrödera.

Zašto od bivšeg njemačkog kancelara? Zato što se ovaj usudio reći biračima ono što ni on ni Sarkozy ne bi bili izustili ni na mukama. Prije devet godina Schröder je upozorio svoju zemlju: Smanjite socijalna davanja, olakšajte propise na tržištu rada i prihvatite individualnu odgovornost – inače... A zatim je nastavio s provođenjem svoje „Agende 2010". I gle, Njemačka je s nule došla na 3-postotni rastFrancuski pacijentBi li Sarkozy izliječio francuskog pacijenta? On barem povremeno govori tako, ali prije drugog kruga izbora jakom dozom antitržišnih i antiimigrantskih stavova marljivo je udvarao glasačima koji kažu „non" gorkom lijeku reformi dvije godine prije sloma – i natrag na 3 posto nakon njega.

Njemačka formula

U Francuskoj takve agende nažalost nema. Kako je u televizijskoj raspravi s Hollandeom u srijedu navečer istaknuo Sarkozy, predsjednički je kandidat odbio zamisao o uvođenju mnogih reformi koje su stvorile njemački rast. Ako mu je za vjerovati, Hollande će zapravo opozvati sramežljive reforme koje je progurao Sarkozy. Dob za umirovljenje za neke bi opet bila 60 godina, a ne više 62, minimalna plaća bila bi 1700 eura mjesečno, deset tisuća novih učitelja kao tableta za smirenje moćnih sindikata bez jasnog objašnjenja kako će ih se plaćati i trunčica klasne borbe, na primjer novi 75-postotni porez na bogatstvo za milijunaše.

Zaboravite dakle umornu raspravu Paula Krugmana i jastrebova stroge štednje. Važna je mikroekonomija. Uostalom, što je to „stroga štednja" o kojoj se govori? Francuski deficit veći je od 5 posto; Francuska stenje pod javnim dugom od 56 posto BDP-a, najvišim u eurolandu. Ali to je Francuska.

Pogledajte kako je trijumfirala Marine Le Pen u prvom izbornom krugu i poslušajte šefa njezine kampanje Floriana Filippota. Njezinih 18 posto on objašnjava ovako: „Ljudi žele promjenu, protekcionizam i socijalno gospodarstvo." Dešifrirano: „Žele iznova podići zidove nacionalne države koje su poravnale globalizacija i europska integracija, i osobito euro."

Žele zauzdati useljavanje, kapitalizam i diktat financijskih tržišta. Tome treba dodati prosvjedno glasanje za „Lijevu frontu", 11 posto. Poruka je bila ista, premda bez ksenofobije jer pravi ljevičar ne bi govorio protiv „stranaca" – neprijatelji su „premještanje proizvodnje" i „krađa radnih mjesta". Tako smo došli na skoro 30 posto u korist države zaštitnice. Sada uračunamo 29 posto za Hollandea, koji zagovara blažu verziju Utopije. Kad se sve zbroji, skoro tri petine glasačkoga tijela sanja o novoj Maginotovoj crti protiv stvarnosti.

Francuska posebnost

Bi li Sarkozy izliječio francuskog pacijenta? On barem povremeno govori tako, ali prije drugog kruga izbora jakom dozom antitržišnih i antiimigrantskih stavova marljivo je udvarao glasačima koji kažu „non" gorkom lijeku reformi. Konačno, geslo Francuske revolucije nije bila „sreća" pojedinca nego „sloboda, jednakost, bratstvo", koje još krasi ustav Pete Republike. Suvremenim riječima: „solidarnost" i „socijalna pravda" jači su od rizika i prigode.

Hoće li dakle francuska posebnost preživjeti 6. svibnja? Evo scenarija za slučaj Hollandeove pobjede. Kao mlad namještenik u Mitterrandovu timu vidio je što je njegov mentor radio. Ostvarujući predizborna obećanja, Mitterrand je nacionalizirao tvrtke, povisio minimalnu plaću, skratio radni tjedan, pojačao socijalnu skrb, a bogatima nametnuo „porez solidarnosti". Cijena koja se mogla predvidjeti bila je bijeg kapitala, devalvacija i nezaposlenost.

Dvije godine kasnije valjalo se „pokajati". Natrag disciplini i tržištima. Sada bi se to dogodilo mnogo brže, ako nakon nedjelje uistinu dođe Mitterrand 2.0. Prvo, svi vide gubitak francuske konkurentnosti – lani je imala rekordni trgovački deficit od 70 milijardi eura. Drugo, integracija tržišta ubrzala se od početka 1980-ih. Tržišta će se osvetiti brže i okrutnije.

„Bog živi u Francuskoj," kaže stara izreka. Više ne: Danas on putuje između Šangaja i Silikonske doline, a zaustavlja se u Frankfurtu. Sljedeći predsjednik morat će ga namamiti natrag. Tada bi trebao dovesti Schrödera za konzultanta.

Josef Joffe
The Financial Times