Rješavanje hrvatskih granica arbitražom

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović, koji je kao zastupnik SDP-a bio protiv Sporazuma o arbitraži sa Slovenijom, predložio je da bi se Hrvatska bilateralno dogovorila i sa Srbijom i s BiH o arbitraži za rješavanje sporova o granici.

Iako je Josipović prijedlog neslužbeno predstavio na nedavnom trostranom susretu sa šefovima BiH i Srbije na Jahorini, Beograd i Sarajevo na taj prijedlog još nisu reagirali.

Ivo Josipović kazao je da treba Bez reakcijaIako je Josipović prijedlog neslužbeno predstavio na nedavnom trostranom susretu sa šefovima BiH i Srbije na Jahorini, Beograd i Sarajevo na taj prijedlog još nisu reagiraliproći još neko vrijeme za bilateralno uređenje sporova o granici između Hrvatske i Srbije odnosno BiH. Ako se u bilateralnim pregovorima ne bi postiglo odgovarajuće rješenje, isti je predložio da bi bilo dobro se dogovoriti sa susjedama o arbitražnom postupku. Hrvatski Predsjednik, koji je kao zastupnik SDP-a bio protiv Sporazuma o arbitraži sa Slovenijom jer je ocijenio da nije najbolje ono što je Hrvatska postigla, smatra da bi bilo potrebno bilateralno se dogovoriti u neposrednim razgovorima, bez posredovanja treće strane.

Josipović je još ocijenio da bi se na taj način smanjili troškovi i ubrzao postupak arbitraže u usporedbi s arbitražnim postupkom za uređenje pitanja granice sa Slovenijom te također u odnosu na vjerojatnu arbitražu s Crnom Gorom zbog granice na poluotoku Prevlaci. Prema njegovu prijedlogu mogli bismo se dogovoriti da svaka država predloži po dva arbitra, a petoga bismo izabrali suglasno te bismo se također obvezali da ćemo prihvatiti svaku odluku Arbitražnog suda. Njegov prijedlog očito podržavaju hrvatski mediji koji su upozorili da su se Hrvatska i Slovenija uz suradnju s Europskom unijom dogovorili o arbitražnom postupku nakon dva desetljeća neuspješnih pregovora o granici i nakon dvogodišnje slovenske blokade hrvatskih pregovora s EU.

Bolje je ako je susjedu gore

Hrvatska i Crna Gora su se 2002. dogovorile o privremenom režimu za sporno područje kod Prevlake koji djeluje bez problema, iste pak nisu postigle dogovor o načinu za postizanje trajnoga rješenja. Za privremeni režim koji je omogućio uspostavljanje demilitarizirane zone u Kotorskom zaljevu između rta Konfin i Oštro države su se dogovorile kada je na Prevlaci završen mandat promatračke misije Ujedinjenih naroda. Države su se također dogovorile za privremenu graničnu crtu na moru. Iste su se dogovorile za privremenu crtu na moru, tim asimetričnim rješenjem, koje su već 1998. predstavile Vijeću sigurnosti UN veći dio Kotorskog zaljeva pripada Crnoj Gori. Glavna zapreka za konačno određenje granice između Hrvatske i Novi problemiHrvatska i BiH su sklopile Ugovor o državnoj granici još 1999. godine, koji Hrvatski Sabor nije ratificirao. Zahtijevali su ponovne pregovore zbog dva otočića kod Neuma, koji bi trebali pripadati BiH. Do dodatnih zapleta je došlo kada je dio političara BiH počeo tvrditi da BiH, zbog vlasništva nad otočićima Veliki i Mali Škoj, ima pravo na izlaz na otvoreno more, što Hrvatska ne priznajeSrbije je granica na Dunavu, na njoj je državama dosad uspjelo uspostaviti samo malogranični režim koji je vlasnicima omogućio pristup njihovoj imovini na spornom području. Zagreb bi želio da se granična crta potegne na temelju katastarskih općina kojih Hrvatska na srbijanskoj strani rijeke ima osjetno više, nego što ih ima srbijanska na hrvatskoj strani. Srbija se zauzima za granicu po sredini Dunava, po mišljenju srbijanskog premijera Mirka Cvetkovića, države pak moraju pokazati političku zrelost i granično pitanje riješiti prije ulaska u EU.

Predsjednik Odbora za vanjsku politiku srbijanske Skupštine Dragoljub Mičunović je glede pitanja granice na Dunavu objasnio da je Srbija spremna to pitanje prepustiti međunarodnoj zajednici na rješavanje, a Hrvatska se zalaže za katastarski pristup, koji im ne ide u korist, kako je istaknuo, jer su se protivili takvom rješenju kada je bila riječ o „slovenskom pitanju". Kod toga je još istaknuo da je Hrvatska istaknula da se prema Srbiji neće ponašati tako kako se Slovenija ponašala prema njima i da neće uvjetovati ulazak Srbije u Uniju. Ili kako se izrazio sada već bivši hrvatski premijer Ivo Sanader Hrvatska neće biti Srbiji ono što je Slovenija Hrvatskoj jer neće postupati po pravilu nama je bolje ako je susjedu gore.

Veliki i Mali Škoj

Hrvatska i BiH su sklopile Ugovor o državnoj granici još 1999. godine, koji Hrvatski Sabor nije ratificirao. Zahtijevali su ponovne pregovore zbog dva otočića kod Neuma, koji bi trebali pripadati BiH. Do dodatnih zapleta je došlo kada je dio političara BiH počeo tvrditi da BiH, zbog vlasništva nad otočićima Veliki i Mali Škoj, ima pravo na izlaz na otvoreno more, što Hrvatska ne priznaje. Države su unatoč tome prihvatile pet sporazuma o graničnim prijelazima, a na temelju Ugovora o zajedničkim lokacijama na graničnim prijelazima države su također riješile i pogranični spor u vezi s teritorijem u Hrvatskoj Kostajnici. I dalje su zapleti kod sporazuma o luci Ploče, koji su države potpisale 1998. godine. Sporazum BiH omogućava slobodan tranzit kroz hrvatski teritorij do luke Ploče, a Hrvatskoj slobodan tranzit kroz teritorij BiH u Neumu. Kamen spoticanja osobito je članak o upravljanju lukom Ploče u kojem je Međunarodnom sudu za pomorsko pravo u sporu dana uloga arbitra, što Hrvatska smatra kao međunarodni protektorat na vlastitom teritoriju.

Vili Einspieler
Delo

Hoće li arbitraža utvrditi gdje je granica na Dunavu?

Otvoreno pitanje granice između Srbije i Hrvatske na Dunavu trebalo bi riješiti što je moguće prije. Ne samo radi uspostavljanja dobrosusjedskih odnosa i pokazivanja Europi kako ovdje postoji dobra regionalna suradnja, već, na što ukazuju politički analitičari, i zbog stvaranja što boljih pretpostavki za razgovore o međusobnom povlačenju tužbe za genocid.

Nedavno je iz hrvatskog vrha upućen poziv Srbiji, ali i BiH, za postizanje dogovora o granicama. Prvo je predsjednik Ivo Josipović predložio, ukoliko sporna pitanja ne budu riješena u bilateralnim pregovorima, da se dogovori arbitraža, tako što bi svaka zemlja predložila po dvojicu arbitražnih sudaca, a da se o petom sucu strane zajednički dogovore. Ubrzo, zatim, hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić izjavila je da je arbitraža uvijek moguća, ali da su najbolja ona rješenja koja sama po sebiMilenko KrećaTreba li ići na arbitražu ili ne, prema riječima Milenka Kreće, profesora međunarodnog prava sa Pravnog fakulteta u Beogradu, i nije neka dvojba. „Jer, ako se spor ne može riješiti diplomatskim putem, nema trećeg načina, osim da se ide na sudsko rješavanje. poboljšavaju prekogranične odnose.

Hrvatska trenutačno, u suradnji s EU, arbitražom rješava problem granice sa Slovenijom, a očekuje se slično rješenje i s Crnom Gorom oko sporne granice kod Prevlake gdje je od 2002. na snazi privremeni režim.

Podsjetivši da je problem granica u regiji prvo eksplodirao u odnosima Hrvatske sa Slovenijom, kada je ta zemlja prije dvije godine blokirala prijam Hrvatske u EU, Predrag Simić, profesor Fakulteta političkih znanosti, podsjeća da je pod pritiskom Bruxellesa i Washingtona došlo do formiranja arbitraže, nakon čega je Slovenija znatno omekšala svoj stav. Stoga je, kako kaže Simić, bilo za očekivati da će Hrvatska sličan model predložiti i Srbiji. Zagreb je još prije dvije godine govorio o ovom problemu, a tadašnji premijer Ivo Sanader izjavljivao je da se Hrvatska kao članica EU neće ponašati prema Srbiji kao što se Slovenija ponašala prema njima.

„Ukoliko problem razgraničenja ne bi bio riješen bilateralnim pregovorima između Srbije i Hrvatske, nema drugog nego ići na arbitražu", smatra Simić. Na pitanje kome se više žuri, odgovara da je Hrvatska, završila posao, budući da slijedeće godine pristupa EU, a „samo još mora ulaštiti svoj imidž", kako bi se u najboljem mogućem svijetlu predstavila Bruxellesu. Kada je riječ o Srbiji, Simić odluku u vezi ovog pitanja ne očekuje tijekom predizborne kampanje, iako smatra da će to biti jedan od prvih poslova nove vlade, tko god da je formira.

Treba li ići na arbitražu ili ne, prema riječima Milenka Kreće, profesora međunarodnog prava sa Pravnog fakulteta u Beogradu, i nije neka dvojba. „Jer, ako se spor ne može riješiti diplomatskim putem, nema trećeg načina, osim da se ide na sudsko rješavanje." U ostalom, prijedlog za arbitražu uvijek je stvar koju treba podržati, jer „u osnovi taj prijedlog ide na primjenu pravnih pravila, odnosno rješenje spora na temelju međunarodnog prava".

Objašnjavajući da se izraz arbitraža u međunarodnom pravu ponekad koristi u širem smislu – tako da obuhvaća i ugovaranje nadležnosti Međunarodnog suda – i u tehničkom smislu, ocjenjuje kako je predsjednik Josipović očigledno imao u vidu arbitražu u tehničkom smislu. „Arbitražni sud, za razliku od Međunarodnog suda, formiraju same stranke u sporu. Pravilo je da svaka od njih imenuje tzv. parne arbitre, a neparnog arbitra imenuju ili zajednički, na temelju sporazuma, a ako sporazuma nema, onda obično neka treća instanca imenuje tog neparnog arbitra." Kako kaže naš sugovornik, u novije vrijeme tog neparnog arbitra obično imenuje predsjednik Međunarodnog suda, što je, recimo, bio slučaj i sa arbitražom za Brčko.

Treba li ići na arbitražu koja bi rješavala dva spora, između Srbije i Hrvatske, Hrvatske i BiH, i između Srbije i BiH? Našem sugovorniku se čini da je za Srbiju povoljnije da se ide na arbitražu za svaki pojedinačni spor. U praksi, obično je slučaj da se arbitar kojeg imenuje jedna strana u sporu izjasni njoj u prilog, tako da odluku u stvari donosi onaj neparni arbitar.

Profesor Kreća naglašava i posebnu vrijednost sudskog rješavanja spora pred arbitražom Međunarodnog suda. „Ako se ugovori nadležnost Suda za rješavanje spora, taj spor se ne smatra otvorenim sporom u političkom smislu riječi." To bi onda značilo da se prigodom ocjene ispunjava li Srbija kriterije za kandidaturu ili kasnije za ulazak u EU postojanje ovog spora ne bi smatralo i otvorenim pitanjem.

S druge strane, Vladimir Todorić, direktor Centra za novu politiku, problem razgraničenja promatra iz još jednog kuta. Uz uvjerenje da je nužno ubrzati razgovore s Hrvatskom o svim otvorenim pitanjima koja prethode povlačenju tužbe za genocid, ističe da je tu, pored razgraničenja, i rješavanje pitanja izbjegličkih prava i imovinskih prava Srba u Hrvatskoj, kao i vraćanje Različiti stavoviSudeći prema odgovoru koji je vlada Srbije prošle godine poslala Europskoj komisiji u vezi pitanja razgraničenja sa Hrvatskom, stavovi dvije strane o protezanju granice na Dunavu od ulaska iz Mađarske do Bačke Palanke, značajno se razlikujukulturnog blaga. „Iako je postignut neki napredak, mora se još razgovarati o tim temama", naglašava Todorić, koji misli i da bi razgovore o spornim pitanjima u okviru predsjedničke „trojke" (kao što je to nedavno bilo na Jahorini), trebalo spustiti „s vrha na jednu operativnu razinu".

Hrvatski prijedlog razgraničenja presijeca plovni put Dunava 18 puta

Sudeći prema odgovoru koji je vlada Srbije prošle godine poslala Europskoj komisiji u vezi pitanja razgraničenja sa Hrvatskom, stavovi dvije strane o protezanju granice na Dunavu od ulaska iz Mađarske do Bačke Palanke, značajno se razlikuju. Srbija zastupa stav da je granica na sredini plovnog puta na Dunavu, a hrvatska strana zagovara katastarsku granicu koja bi odstupala od toka Dunava. Srbija svoj stav temelji na Zakonu o ustanovljenju i ustrojstvu Autonomne pokrajine Vojvodina iz 1945. godine, a hrvatski stav podrazumijeva da bi granica presijecala međunarodni plovni put rijeke Dunav 18 puta.

U međunarodnoj praksi uobičajeno je da se na Dunavu, kao važnoj međunarodnoj plovnoj rijeci, primjenjuje pravilo da granica slijedi crtu najdubljih točaka njezina toka i po tom načelu uspješno je izvršeno razgraničenje Srbije s Rumunjskom, Rumunjske i Bugarske, Mađarske i Slovačke. Hrvatska, međutim, traži poštovanje predratnih granica katastarskih općina koje se protežu na obje obale Dunava.

Uz navođenje da je Srbija „spremna što prije prevladati spor i postići neposredni dogovor", istaknuto je i da je sastancima Međudržavne diplomatske komisije za državnu granicu, u travnju 2010. godine u Zagrebu i u studenom iste godine u Beogradu, deblokiran zastoj u pregovorima oko granice. Iako se o detaljima rada te komisije malo zna u javnosti, očigledno je da se nije baš mnogo odmaklo u rješavanju nesuglasica između dvije države.

Biljana Čpajak
Politika

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 vesnica — dtuckar 2012-02-22 11:42

strategiju pregovaranja sa susjedima oko graničnih problema, u ovom četverogodišnje m mandatu provesti će "ova aktualna Vlada". A ta "strategija", jasno je vidljiva iz ljubljenja i grljenja sa Tadićem, Dodfigom, "naprednima snagama" u naših susjeda...
Sve što oni požele - "dobiti će" !
Jer, Vesnica i društvo, odavno su kazali kako u "ujedinjenoj Europi", granice ionako nisu važne !
Komunistima granice niti pred 70ak godina NISU BILE VAŽNE, pa su bez ikakvih problema podarili i HRVATSKU Boku i HRVATSKE DIOJELOVE BiH, "komunistima" naših "istočnih susjeda" !
"Tim komunistima na istoku", granice su i te kako bile važne !
A u Hrvatskoj prevladavajući "komunisti" u strukturama PARTIJE, uvijek su bili SRBI, pa takav benevolentan stav "HRVATA komunista", zapravo i ne čudi .

Ah, da, gore napisano su gluposti, rekao bi povjesničar - Hrvat Tvrtko Jakovina, potvrdio bi i da može, HRVAT - Ličanin, Jakov Blažević, zna to i Fumić "antifašista", "naš najpopularnije Predsjednik", trenutno razočaran aktualnim Predsjednikom radi "svojih" dvora, slaže se i "građanin Hrvatske" povjesničar i njegov "stručni samouki povjesničar" Goldstein,...

Nekako mislim, da se ipak slažu, sa iznesenom tvrdnjom, "neki brojni anonimni birači",,,,,,

Prijavi Administratoru

#2 veštačka nacija — Artur 2012-02-22 12:07

Hrvati uopšte ne postoje. To je neki izmišljeni kvazi-identitet i kvazi-nacija. Neka nakupina pokatoličenih Srba u Austrijskoj monarhiji za koje je Austrija izmislila nekakav "nacionalni identitet" u 19. veku vadeći iz prašine nekakve ubuđavele povelje i srednjevekovne grbove. Današnji problemi Hrvata sa sopstvenim identitetom i smislom svedoče o tom da nije mogućno samo tako veštački sklepati "naciju"...

Prijavi Administratoru

#3 Dobro te poučio tata Murat — gojmir 2012-02-22 14:12

Citat Artur:

Hrvati uopšte ne postoje. To je neki izmišljeni kvazi-identitet i kvazi-nacija. Neka nakupina pokatoličenih Srba u Austrijskoj monarhiji za koje je Austrija izmislila nekakav "nacionalni identitet" u 19. veku vadeći iz prašine nekakve ubuđavele povelje i srednjevekovne grbove. Današnji problemi Hrvata sa sopstvenim identitetom i smislom svedoče o tom da nije mogućno samo tako veštački sklepati "naciju"...

Ah da ti si se okotija u haremu Turčina Murata ,kad se poslije kosovskog mita prebacio preko Drine.
Admine ovo je zaslužilo nagradu.

Prijavi Administratoru

#4 Isto, osim nijansi — Ecce Homo 2012-02-22 14:25

gojmire, tip je očito provokator i pomalo je degutantan, ali zar njegova retorika ne podsjeća neodoljivo na veliki broj HKV komentatora? Kako rekoh više puta, isti likovi s obje strane, samo je znakovlje drugačije. Sjeti se samo koliko puta smo na ovom kulturnom (?!) portalu mogli pročitati da ne postoje Srbi u Hrvatskoj, da su to samo Hrvati pravoslavne vjere? I što ti znači stalno spominjanje Turčina Murata, prosvijetli nas? Neka obiteljska frustracija ili...?

Dakle, ne uzbuđuj se kad vidiš sebe u zrcalu... Kao što neki ovdje manijakalno prate bizarne srpske nacinalističke portale u potrazi za inspiracijom, tako i oni od tamo ponekad zalutaju na HKV. A oni jadniji među njima ubace i poneku sitnu provokaciju.

Prijavi Administratoru

#5 Homo — gojmir 2012-02-22 15:23

ma čoviče uopće nisam uzbuđen.Baš mi je zabavno.
A Murat ti je Turčin, kad su turci na Kosovu potukli cara Lazara osta Serbija bez muškog življa, Murat osmisli harem od preživjeli srpkinja da se ne ugasi nacija.
Prije se zvaše janjičari a danas ih ja nazva Muratovi ispljuvci.

Prijavi Administratoru

#6 Kad arturi hrane gojmire & vice versa — Ecce Homo 2012-02-22 15:37

Eh, da... i mislio sam da su u pitanju neke obiteljske frustracije. Atavistička sjećanja i nikad ugašeni strahovi od zavojevača i njihovih harema. Bitno je da si ti našao istomišljenika, lik u ogledalu. On tebi 'austrijski konjušari', ti njemu 'muratovi ispljuvci' i sve OK. Obojica zadovoljni, obojica u pravu, obojica se dobro zabavljaju.

Da nema 'artura', 'gojmiri' bi izgubili smisao postojanja i crkli od muke. I obrnuto. Savršena simbioza.

Prijavi Administratoru

#7 Homo — gojmir 2012-02-22 15:50

a što tebe to toliko pogodi, nije vrag da se i ti tu prepoznaješ .
Sad si me baš razočara ,pa tebi sam i kitice pisao.

Prijavi Administratoru

#8 Nacionalizam nema nacionalnost. — Ecce Homo 2012-02-22 16:29

Od kuda ti ideja da me nesto 'pogodi'?! Jednostavno, nije loše vidjeti ovako očitu potvrdu moje stare, ovdje iznesene teze da se nacionalisti s jedne i druge strane razlikuju samo po kapama i zastavama. Da im zamijenite obilježja, ni rođena mati ih ne bi razlikovala.

Osim toga, dovodiš admina u nepriliku - kako sad da izbriše ono o bečkim konjušarima, a ostavi tvoje bljuvanje o ispljuvcima?!

Prijavi Administratoru

#9 nacionalizam — Artur 2012-02-22 16:43

I ti mnogo kenjaš, Ecce Homo.

Ma kakvi "nacionalizmi koji su svi isti" i slične trice i kučine??

Gde je to hrvatska nacija i država pre 1941. NEMA JE. To su činjenice. Prvi put međunarodno postaje poznata 1941. u okviru Hitlerovog novog poretka u Evropi. Onda nestaje 1945. i stvara se neka administrativna jedinica unutar Jugoslavije. Ali svet za to ne zna i nije ga briga. To je unutrašnja stvar Jugoslavije. Onda se ta administrativna jedinica Jugoslavije osamosteljuje u nezavisnu državu u 90-ima, na ruševinama komunističkog bloka. Znači 1941.-45. i od 1990. nadalje. To je sva hrvatska istorija. U 19. veku ne postoji još ništa, to je samo neko veštačko pravljenje nazovi-identite ta, uz pomoć nekolicine političkih partija u okviru tadašnje Austro-Ugarske.

Prijavi Administratoru

#10 Homo ali te Artur lipo nagradi — gojmir 2012-02-22 17:32

Arture več kad nas nazoveš konjušarima baš lipo ,ali nešto si zaboravio ,i Zemun je bio dio te konjušnice nebi me začudilo da se pašaluk umanji i za taj dio.Ipak smo mi bili zadovoljniji s Austrougarskom konjušnicom, nego svinjcem od 1918.
A nešto ste dužni i Bugarima ,pa moguče da se ucrtaju novo stare granice iz 1918.

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments