Kontingentni planovi za slučaj bankrota Grčke

Središnje banke širom Europe imaju zajedničku noćnu moru. Dan kada Grčka proglasi stečaj, a po Egejskom moru počnu ploviti čamci puni Grka s kovčezima punim eura. Stražari patroliraju granicama pokušavajući spriječiti bijeg kapitala. Događaju se ružne stvari, puca se, a sve se snima. Unatoč naporima političara u Ateni, Bruxellesu i Frankfurtu pokaže se da je nemoguće suzbiti paniku i ona se proširi na Portugal i Irsku, druge dvije zemlje koje provode programe stroge štednje u zamjenu za pomoć EU-a i MMF-a.

Po cijeloj Europi vlade se bave planovima za ovu vrstu scenarija. U UK-u – koji ima iskustvo iz prve ruke s eskalacijom krize, jer je 2007. došlo do trodnevne Kreditna krizaI većina velikih tvrtki u UK-u pripremila se za krizu eura, u strahu ne samo od direktnog utjecaja na prodaju nego i od presušivanja kredita i financiranja trgovine. Neki se boje da bi konfuzna nesolventnost Grčke mogla izazvati kreditnu krizunavale na (banku) Northern Rock – Bank of England, Ministarstvo financija i regulator Financial Service Authority bave se „ratnim igrama" i zamišljaju što bi se moglo očekivati u slučaju da Grčka odbije vraćati dugove i izađe iz monetarne unije.

Kriza eura

I većina velikih tvrtki u UK-u pripremila se za krizu eura, u strahu ne samo od direktnog utjecaja na prodaju nego i od presušivanja kredita i financiranja trgovine. Neki se boje da bi konfuzna nesolventnost Grčke mogla izazvati kreditnu krizu jednaku onoj koja je uslijedila nakon sloma Lehman Brothers-a u rujnu 2008.

Guverner Bank of England Mervyn King kazao je da se nijedna vlada ne može posve pripremiti, ali da su britanske vlasti spremne za niz mogućih ishoda. U središnjoj banci uvjereni su da bi neuspjeh u rješavanju dugotrajne dužničke krize imao teške posljedice po britansko gospodarstvo. King je kazao da bi došlo do znatnog pada potrošnje, došlo bi do sloma izvoza, a nade u postizanje gospodarske ravnoteže nestale bi.

Posljednjih dana, nakon pogoršanja odnosa Grčke i njezinih partnera u monetarnoj uniji, ubrzano je planiranje. Atena vjeruje da ostali u eurozoni žele da ju ona napusti, a Njemačka predvodi skupinu beskompromisnih zemalja koje traže jamstva prije nego pristanu dati pomoć od 130 milijardi eura.

Njemački ministar financija Wolfgang Schäuble kaže da su „bolje pripremljeni nego prije dvije godine", ali drugi vjeruju da bi se posljedice izlaska Grčke osjetile globalno. „Posljedice bi bile katastrofalne za građane Grčke, osobito za one najranjivije," predviđa Amadeu Altafaj, glasnogovornik europskog povjerenika za gospodarske i monetarne poslove Ollija Rehna. „Posljedice bi se osjetile po cijeloj eurozoni i izvan nje."

Osim planiranja za slučaj grčkog stečaja, europski političari razmišljaju i o mogućnosti da ta zemlja mora napustiti euro. Grčka bi vjerojatno morala nametnuti kontrolu kapitala – ograničiti količinu novca koja se može unijeti u zemlju i iznijeti iz nje – dok bi provodila „drahmatizaciju". Svi računi u grčkim bankama vjerojatno bi se denominirali po fiksnom tečaju u novu (odnosno staru) valutu; ali moglo bi doći i do zatvaranja banaka, ili do postavljanja strogih ograničenja kod podizanja novca s automata, Druge zemljeU najgorem mogućem slučaju nakon Grčke na red bi mogle doći druge zemlje jer bi tržišta spekulirala hoće li stečaj proglasiti Portugal, Irska ili Španjolskadok se budu razrađivali planovi.

Kontrola kapitala i teškoće u dobivanju gotovog novca u Grčkoj utjecali bi na druge gospodarske grane, na turiste ili na strance koji bi se tada našli u zemlji.

U UK-u insajderi u Whitehallu kažu da različiti vladini odjeli koji bi bili uključeni raspravljaju o tome kako tijekom više mjeseci na najmanju moguću mjeru svesti posljedice. Foreign Office morao bi razmisliti o tome kako će kući dovesti Britance koji bi se našli u Grčkoj bez dovoljno novca za putovanje; odjel Vincea Cablea trebao bi davati savjete, a možda i novac, tvrtkama izloženim u Grčkoj; a i Ministarstvo financija imalo bi važnu ulogu.

Financijski sektor

Drugi direktni utjecaj bio bi na financijski sektor – na primjer na sve banke koje još drže grčke obveznice. Mjesto na kojem bi se u UK-u donosile odluke bio bi i dalje često ismijavani „trodijelni odbor" – Bank of England, Ministarstvo financija i regulator u Cityju Financial Services Authority.

U najgorem mogućem slučaju nakon Grčke na red bi mogle doći druge zemlje jer bi tržišta spekulirala hoće li stečaj proglasiti Portugal, Irska ili Španjolska. Kad bi obveznice tih zemalja bile dovedene u pitanje, to bi teško pogodilo britanske banke, a Ministarstvo financija moglo bi možda čak biti prisiljeno razmisliti o novim nacionalizacijama koje će financirati porezni obveznici.

Europska središnja banka preplavila je u posljednja dva mjeseca europske banke jeftinim novcem da bi spriječila efekt domina, smanjivši tako zabrinutost zbog mogućnosti financiranja i kamate na španjolske i talijanske obveznice. Bruxelles vjeruje da je smjena na mjestu talijanskog premijera, umjesto Silvija Berlusconija premijer je postao Mario Monti, pomogla da se stvori obrambeni zid između Grčke i njezinih južnih europskih susjeda. Strategija blokade dosad je djelovala, ali sada bi pred njom mogla biti najveća kušnja.

Larry Elliott, Ian Traynor, Heather Stewart
The Guardian