U unakrsnoj vatri

Smrzao se zrak oko Mađarske. Vezano uz interpretiranje mađarskog zakona o medijima već smo imali priliku iskusiti kako je kada zapadni mediji skrivajući se iza maske zaštite demokracije krenu u opći napad, u sadašnjoj općoj paljbi međutim daleko nije riječ samo o površnim i prilično jednostranim, pristranim izvješćima pojedinih listova.

Prigovori velikih

Dok se je početkom prošle godine rasprava vodila uglavnom samo na razini Daniela Cohn-Bendita, a od političara je zapravo samo njemački državni tajnik Werner Hoyer kritizirao Mađarsku, a i on je reterirao, sada već prigovaraju veliki, kao što su Hillary Clinton, José Manuel Barroso ili Alain Juppé. Ne govoreći o tome da pored američkog i francuskog ministra vanjskih poslova i predsjednika Europske komisije demokratsko opredjeljenje mađarske vlade stalno osporavaju i austrijski političari. Kritiziraju zakon o vjerskim zajednicama, zakon o središnjoj banci, a i sam novi ustav. Pregovaračko izaslanstvo MMF-a je u znak protesta otputovalo iz Budimpešte, a zeleni u Europskom parlamentu iniciraju pokretanje postupka protiv Mađarske zbog kršenja osnovnih vrijednosti Europske unije. U međuvremenu tečaj forinte pada, a prinosi državnih obveznica rastu.Le MondeŠlag na torti je da „objektivni" Le Monde uz objavljivanje karikature u kojem se mađarskog premijera prikazuje kao nacista razmišlja o tome kada će se u Europskoj uniji od Mađarske oduzeti pravo glasa, a Financial Times Budimpeštu želi urazumiti zajedničkim unijskim i američkim sankcijama Šlag na torti je da „objektivni" Le Monde uz objavljivanje karikature u kojem se mađarskog premijera prikazuje kao nacista razmišlja o tome kada će se u Europskoj uniji od Mađarske oduzeti pravo glasa, a Financial Times Budimpeštu želi urazumiti zajedničkim unijskim i američkim sankcijama.

To više nije šala. Možemo se duriti zbog toga da su mediji često puta površni, neupućeni i protivnički nastrojeni. Prozivaju nas zbog uistinu smiješnih stvari; zašto bi temeljna prava i slobode dovodilo u opasnost ako se u nazivu države ne nalazi riječ „republika". Ne govori se previše ni o tome da, bez obzira koliko čudna u Europi bila dvotrećinska većina glasova dana nekoj stranci, iste je vlada dobila demokratskim putem. Analitičari obično zanemaruju i razloge koji su doveli do tog rezultata, kako je država postala toliko zaduženom, u kakvom je stanju bila 2010. i kako se je uspjelo nakon dugo vremena proračunski deficit potisnuti ispod tri posto. Mogli bismo raspravljati i o tome koliko se uzrujava „tolerantni" Zapad ako netko ne prihvati ponuđene mu recepte, nego ide svojim putem, i počne djelovati u skladu s vlastitim interesima. Mogli bismo razmišljati i o tome, isplati li se, vidjevši sadašnju opću paljbu, činiti geste kao što je utemeljenje Instituta Lantoš, primanje zatvorenika s Guantanama i izbjeglica s Kube, trenutačno i bezuvjetno prihvaćanje Lisabonskog ugovora, ili pak održavanje rada veleposlanstva u Tripoliju za vrijeme rata.

Opća paljba

Za to međutim više nema vremena, a nema ni smisla. Situacija je puno lošija od toga. Manevarski prostor mađarske vanjske politike opasno se sužava, dok su u međuvremenu Europska unija i Sjedinjene Države odlučile da će po svaku cijenu „slomiti kralješnicu" Mađarske. A to bi nas moglo puno koštati. I ne mislim tu samo na samopoštovanje. Ne treba se poniziti - naime Mađarska, iako je proteklih dvadeset godina počinila puno grešaka, još uvijek nije u situaciji kao više starih država-članica EU-a. Istovremeno, unatoč svim financijskim spekulacijama i metodama međunarodnog ostvarivanja interesa kojima se udara po nama, pogrešno je smatrati da se cijeli svijet okrenuo protiv nas. Sprječava nas, naime, u samoispitivanju ako grešku tražimo samo u drugima. A to samoispitivanje teško možemo izbjeći! Ali u međuvremenu trebali bismo se nekako iskoprcati iz opće paljbe.

Gábor Stier
Magyar Nemzet