Atentat na Pukanića djelo mafije ili tajnih službi? 

 

U samo sedam dana policija je uspjela otkriti počinitelje ubojstva Ive Pukanića, suvlasnika Nacionala, i Nike Franjića, šefa marketinga u tim novinama. U akciji kodnoga naziva Balkan express prošloga su tjedna uhićeni, pritvoreni i osumnjičeni za ubojstvo Robert Matanić (31), njegov bratić Luka Matanić (24) i Amir Mafalani (26), inače hrvatski državljani. Za ubojstvo su još osumnjičeni Željko Milovanović (43), hrvatski i srbijanski državljanin, i Bojan Gudurić (27), srbijanski državljanin, ali su oni još u bijegu. Policija je uhitila i dvojicu državljana Srbije Slobodana Đurovića (54) i Milenka Kuzmanovića (24). Ova su dvojica prošloga četvrtka u blizini granice sa Srbijom pri pokušaju bratićima Matanić omoguće izlazak iz Hrvatske, a osumnjičeni su za pomaganje počiniteljima ubojstva, spomenutoj trojici. Od policiji poznatih osoba, u ovoj paklenoj mreži, odnosno zločinačkoj skupini, možda je sudjelovao i Elvis Hadžić iz Velike Kladuše koji je tamo uhićen i pritvoren.

Ukratko, moglo bi se reći daje skupina motrila kretanje Ive Pukanića, pratila i motrila njegov stan u Ilici i redakciju Nacionala prije no što je 23. listopada i ostvarila svoj naum. Robert Matanić osumnjičen je da je nabavio moped koji je Željko Milovanović dovezao s eksplozivnom napravom u dvorište Nacionala u blizinu Pukanićeva automobila. Napravu je prije toga izradio i neposredno prije atentata predao ubojicama navodno Elvis Hadžić. Robertov bratić Luka Matanić sudjelovao je u nadziranju kretanja Ive Pukanića, a za iste radnje kao Robert i Luka osumnjičen je i Amir Mafalani. Uhićeni Kuzmanović i Đurović nisu izravno sudjelovali u atentatu, nego su pokušali pomoći počiniteljima pri pokušaju bijega iz Hrvatske.

Policija je utvrdila daje moped s eksplozivom u dvorište Nacionala dovezao Željko Milovanović. On je ipak izbjegao uhićenje policije Republike Srpske u Doboju i sada je u bijegu, najvjerojatnije uz pomoć tamošnje policije. To je kratak rezime priče. U slaganju tog zločinačkog mozaika policiji još nedostaje osoba koja je aktivirala eksploziv 23. listopada oko 18.20 sati, nakon što ga je gotovo šest sati prije toga ostavio Milovanović. Naravno, ono što je najvažnije, u cijeloj toj priči nedostaje i naručitelj Pukanićeve likvidacije, kao i njegovi motivi. Kad je riječ o motivima samih egzekutora, oni se najvjerojatnije svode na koristoljublje. Sada kolaju različite informacije o novčanoj nagradi koju su trebali primiti, od 150.000 do čak pola milijuna eura.

Teorije o naručiteljima

Tko je naručitelj i s kojim ciljem, tek se treba utvrditi. To će biti vrlo teško s obzirom da se osumnjičenici brane šutnjom, a prvoosumnjičeni Robert Matanić pristao je surađivati s policijom i istražnim organima RH samo utoliko da razjasni okolnosti pod kojima je uključen u cijeli slučaj ubojstva Ive Pukanića i Nike Franjića, dakle kako je došlo do njegove predaje mopeda odbjeglom Milovanoviću, a inače nije, kako je navodno rekao, počinitelj ubojstva. U svakom slučaju, pred istražnim tijelima RH još je veliki posao. U mnoštvu medijski razrađenih Špekulacija, najčešće se navodi da je jedan od mogućih naručitelja srbijanski kralj narkomafije Sreten Jocić, zvani Joca Amsterdam, no on je izjavio da nema veze s tim i da je čak spreman surađivati s hrvatskim istražiteljima. Spekulacije o tom tragu zasnovane su na činjenici da je jedan od uhićenih pomagača Slobodan Đurović tzv. desna ruka Joci Amsterdamu. Druga medijsko-istraživačka linija vodi prema navodnom kralju duhanske mafije Stanku Subotiću Cani o čemu je Nacional svojedobno pisao i u tu 'mafiju' uključio crnogorskog premijera Mila Đukanovića.

Nakon ubojstva Ive Pukanića, talijanski je tužitelj izrazio zabrinutost jer je Pukanića smatrao bitnim svjedokom u toj duhanskoj aferi koja seje prostirala na području Italije, Srbije i Crne Gore. Postoji, i sve više dolazi do izražaja u krugovima analitičara, teorija da ubojstvo Ive Pukanića ima i višu, političku razinu, a da su kriminalne skupine samo iskorištene kao izvršiteIjske. Po takvu tumačenju, atentat na Pukanića organizirale su tajne službe u sklopu projekta destabilizacije Republike Hrvatske, a tu se posebice apostrofira srbijanska obavještajna služba i britanska MI 6.

Umirovljeni admiral, bivši obavještajac, analitičar i geostrateg Davor Domazet Lošo podsjeća da se Pukanić oštro zamjerio toj britanskoj službi, a MI 6 nikada nikomu ne oprašta. Pukanić je, naime, svojedobno razotkrio upad britanske službe u hrvatski sigurnosni sustav, a hrvatska politička vlast tada na čelu s Račanom pristala je na podčinjenost hrvatskih sigurnosnih službi britanskima u akciji potrage za generalom Gotovinom. Tjednik Nacional objavio je i dio Akcijskog plana u potrazi za tada odbjeglim Gotovinom s potpisom tadašnjeg šefa SOA-e Tomislava Karamarka u kojemu se vidjelo da je Karamarko preuzeo britanske mjere praćenja i uhođenja točno određenih Gotovininih prijatelja i suboraca za koje se tada pretpostavljalo da štite ili su u kontaktu s generalom Gotovinom.

Kasnije je isti tjednik izvijestio i o zapaljenju britanskog obavještajnog automobila u Zagrebu, kao i poimence sve britanske agente koji su švrljali u Hrvatskoj. Ubojstva javnih i poznatih osoba redovito imaju autorstvo nečijih tajnih službi, složit će se mnogi analitičari. Da primarni cilj ovoga atentata nije bio, ili nije bio isključivo Ivo Pukanić, rekao je i profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Ante Barišić. Cilj je, po njemu, Republika Hrvatska.

Balkan-ekspresni policijski tim

Slijedeći razmišljanja Davora Domazeta Loše i Ante Barišića, može se zaključiti da tajne službe raznim metodama zapravo ostvaruju tajne političke planove svojih nalogodavaca, a po toj teoriji, cilj je zapravo destabilizirati Republiku Hrvatsku, spriječiti njezin samostalni put u članstvo EU, prikazati da u njoj vladaju mafija i kriminal te da kao takva još nije spremna za EU, nego mora na tom putu čekati ostale zemlje Balkana, prije svega Srbiju. Hrvatska je ipak daleko odmakla na tom putu u odnosu na ostale zemlje iz sastava nekadašnje države.

Proces protiv Gotovine u Haagu doživljava blamažu. Nema dokaza ni o kakvu zločinačkom pothvatu kojim je navodno izvršeno etničko čišćenje srpskog stanovništva. Tim procesom poraz doživljava britanska politika prema Hrvatskoj koja je predvodila pritiske prema Hrvatskoj i lažno ju optuživala da skriva generala u zemlji. I danas, kada nemaju što prigovoriti Hrvatskoj, a kao tradicionalni prijatelji i saveznici Srbije, mora se Hrvatsku spriječiti u tom napredovanju, a to je najlakše učiniti da se nizom ubojstava destabilizira zemlju. Za ovakvo razmišljanje nema, naravno posebnih dokaza, ali za planove tajnih službi gotovo se nikad dokazi i ne pronalaze.

Uostalom, jedan od uhićenih, Robert Matanić, poznat je i u Srbiji. Pamti se njegova epizoda da se jednom prigodom zabarikadirao u hotel u Negotinu, prijetio da će ga raznijeti ako ne dođu čelnici MUP-a Srbije s kojima bi razgovarao. Oni su došli, Matanić je pušten. Osim toga, famozni Joca Amsterdam je kupio zgradu MUP-a u Beogradu, što sve daje naslutiti da su te osobe iz kriminalnog miljea u bliskoj vezi sa srbijanskim službama. U tu bliskost se uklapa i puštanje atentatora Željka Milovanovića da pobjegne. Nije li dakle plan Pukanićeve i ostali likvidacija skrojen u određenoj politici neprijateljski raspoloženoj prema Hrvatskoj? Nije li godinama na promidžbenom planu Hrvatsku destabilizirao i Savo Štrbac koji zapravo nije bio nikakav nevladin aktivist u Srbiji, nego tajni zaposlenik Ministarstva vanjskih poslova u Srbiji?

Za realizaciju plana o destabilizaciji koriste se lokalne kriminalne skupine. Domazet tvrdi da u biti nema mafije u Hrvatskoj, ima tek nekoliko kriminalnih skupina koje se novcem lako može angažirati za provedbu prljavih metoda na terenu. Da ubojstvo Ive Pukanića i nije posve savršeno i da ga nije počinila visoko sofisiticirana mafija, svjedoči podatak da je u dvorište Nacionala dovezen moped s brojem šasije a 'profesionalni' mafijaši ne bi učinili takav propust.

Spekulacije na ove hipoteze mogu se razvijati do besvijesti s većom ili manjom logičkom zasnovanošću. Moguće je da su se strane službe u planu destabilizacije Hrvatske služile uslugama srbijanskih, ali i dijelovima hrvatskih korumpiranih sigurnosnih službi te da su sve zajedno organizirale niz ubojstava u Zagrebu i za to iskoristile kriminalne skupine balkanskih zemalja. A onda u akciji simbolična naziva Balkan express stvorili i Balkan-expresni policijski tim koji će ponuditi javnosti zadovoljštinu da rasvijetle slučaj tako da otkriju počinitelje, ali nikad naručitelje i planere ubojstva. Prof. Vlatko Cvrtila izjavio je u emisiji HTV-a «Otvoreno» da se plaši te nove policijske suradnje balkanskih zemalja jer će hrvatska strana davati informacije, a srpske i neke druge će ih zlorabiti. Možda je puštanje Milovanovića bjelodani dokaz toga, a onda i potvrda hipoteze da iz ubojstva Pukanića i Franjića krije ipak nešto više od obračuna mafije.

Hrvatski list

{mxc} 

Pet, 5-03-2021, 08:01:43

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.