Vazmena osmina

O proslavi Uskrsa, Vazmenoj osmini, tekst je pripremio liturgičar mr. sc. Tomislav Hačko.

Razmišljanja koja smo započeli na Veliki četvrtak zaokružujemo vremenom koje slijedi neposredno nakon Uskrsa – HackoUskrsnom ili Vazmenom osminom, a u tome će nam pomoći studija Maria Righettia.

Crkva, inspirirajući se na drevnom židovskom običaju (usp. Izl 2, 15.19), produžila je slavlje najveće kršćanske svetkovine za sedam dana i to kao jedan produženi dan Usrkrsa. Stoga će i cijeli ovaj tjedan, baš kao i u božićnoj osmini, odjekivati riječju danas.

O ovom uskrsnom tjednu prva konkretna svjedočanstva nalazimo u drugoj polovici 4. stoljeća, no važnost ovog uskrsnog tjedna nalazimo već i kod sv. Augustina. Budući da se ovaj tjedan smatrao isto kao i dan svetkovine Uskrsa, narod je bio usmjeren prema odmoru, ali isto tako svakoga dana sudjelovao je na liturgijskim slavljima, što su omogućavli civilni i crkveni zakoni. Isti smjer razmišljanja o ovih sedam dana nalazimo i kod cara Velerijana II, ali i u Nauku dvanaestorice apostola (4. stoljeće) te na koncilu u Maçonu (585.).

U doba antike ovaj postuskrsni tjedan bio je posebno usmjeren na novokrštenike, bilo da nadopunjuje ili pak da ih učvršuje u vjerkoj poduci, uz primanje Svete pričesti. Iz ovoga razdoblja poznate su i mistagoške kateheze sv. Ćirila Jeruzalemskog (347.) te one sv. Ambrozija o sakrementima. Te kateheze bile su izgovorene tijekom misnog slavlja koja se slavila baš za novokrštenike koji u tom tjednu nisu sudjelovali u prinosu darova. Razlog i značenje ostalo je nepoznato.

I u Rimu je vrlo vjerojatno u prva vremena bila slavljena posebna misa za krštenike, kao što je to bio slučaj u Milanu ili pak Španjolskoj. Ono što vrijedi napomenuti je činjenica da u Gelazijevom sakramentaru nalazimo dva misna obrasca za svaki dan u tjednu nakon Uskrsa: jedan za novokrštenike, drugi za vjernike, što je još i vidljivije u Gregorianu, osobito u evanđeoskim navještajima.

Tijekom devetoga stoljeća uskrsni tjedan sve više gubi na važnosti, iako su mnogi biskupi i sabori zalagli da zadrže na snazi antičku disciplinu. Iako u 12. stoljeću u Gracijanovom Dekretu, među popisom liturgijskih slavlja nalazimo i sedam dana nakon svetkovine Uskrsa, u 10. stoljeću kao blagdanski dani, zadržala su se samo dva dana nakon Uskrsa i taj običaj zadržao se sve do 19. stoljeća, osim u liturgiji časova.

Zašto Bijela nedjelja nakon Uskrsa?

U Rimu, tijekom postuskrsnog tjedna, sve do 6. stoljeća, svaki dan je imao vlastiti misni obrazac i u Rimskom misalu (do liturgijske reforme nakon II. vatikanskog sabora) možemo naći naslove različitih postaja (crkava), na koje su bili pozivani vjernici, osobito novokrštenici, gdje se svečano slavila misa na kojima bi papa održao prigodni nagovor.

Na Uskrsni ponedjeljak postaja je bila bazilika sv. Petra, na grobu apostolskog prvaka. Na toj misi čitao bi se Petrov govor na dan Pedesetnice (usp. Dj 2, 14-36) te evanđeoski odlomak o Isusovom ukazanju učenicima na putu u EmausEmaus (usp. Lk 24, 13-36: „Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu). Na uskrsni utorak vjernici bi se okupili u bazilici sv. Pavla; čitala bi se jedna od poslanica s uskrsnim karakterom te Kol 3, 1-5: „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore…“. Sv. Lovro izvan zidina bila je postaja u srijedu, a u četvrtak postaja je bila crkva apostola sv. Filipa i Jakova. Čitalo se Dj 8, 26-40 (krštenje dvoranina od strane apostola Filipa). Panteon je bila postaja u petak, a u subotu, u dan odlaganja albi (skidanje bijelih krsnih haljina, op. a.), u Lateranskoj bazilici. Na taj dan završavale bi uskrsne svečanosti; novokršenici bi, nakon posljednje procesije prema krstionici, odlagali bijele haljine zajedno sa zavojem koji je pokrivao mjesto pomazanja krizmom (na čelu, nakon primljenog krštenja). Čitao se odlomak iz Prve poslanice sv. Petra apostola kako bi ih se potkanulo da čine dobro. Upravo zahvaljući tome (odlaganju bijelih haljina), prva nedjelja nakon Uskrsa naziva se Bijelom (od reforme pape Grgura)!

Agnus Dei

Zanimljivo je ovdje napomenuti kako je papa na tu prvu subotu nakon Uskrsa (in albis), u prvoj godini svoga pontifikata i svake sljedeće sedme godine, slavio misu u Sikstinskoj kapeli i tada bi dijelio tzv. Agnus Dei koje bi posvetio u srijedu. Nakon što bi Kardinal predslavitelj zapjevao tri puta: Pater sancte, isti sunt agni novelli, qui nuntiaverunt Emausvobis, Alleluia! Modo venerunt ad fontes, repleti sunt claritate, Alleluia!, papa bi podijelio Agnus Dei kardinalima, nad(biskupima), pokorničarnima i ostalim dostojanstvenicima stavljajući ih u njihove mitre.

Što je Agnus Dei? To su bile okrugle pločice, različitih veličina, koje bi se dobivale od voska. Na jednoj strani otisnuo bi se Jaganjac na knjzi sa sedam pečata i koji jednom nogom pridržava križ, a uokolo njega bi pisalo na latinskom: „Evo Jaganjca Božjeg koji odnosi grijehe svijeta“. Na poleđini bi se otisnuo lik jednog ili više svetaca sa njegovim imenom te papinskim pečatom. U čitavom srednjem vijeku, Agnus Dei imao je veliku važnost i smatran je dragocjenim darom.

Točno porijeklo nije poznato, ali povezuje se sa krštenjem jer su novokrštenici bili smatrani kao „duhovni jaganjci koje dobri Pastir vodi na plodne pašnjake božanske riječi“. Stoga su, nakon krštenja, na zadnji dan kada bi nosili bijele haljine, na dar bi dobili Agnus Dei kao uspomenu na primljeno krštenje. Najstariji sačuvani primjerci sežu u doba pape Ivana XXII. (1316-34), a od pape Pavla II (1470.) blagoslov ovog nabožnog predmeta pridržan je papi.

Zaključne misli

Za ovaj uskrsni tjedan Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata nije izdala poseban Dekret.

Korizma je vrijeme koje nas vraća na trenutak našega krštenja. Postuskrsno vrijeme isto tako. Između toga stoji najveća kršćanska svetkovina, sa svojim trodnevljem, koja nam podcrtava da se ne bojimo i govori nam da smrt nije kraj, već prijelaz koji si osiguravamo primljenim krštenjem, odnosno time što Gospodina priznajemo svojim Spasiteljem „koji je radi nas i radi našega spasenja sišao s nebesa“.

Zato je važno kako živimo krštenje i svjedočimo da bismo jednoga dana Gospodinu, Jaganjcu Božjem, mogli predati neokaljanu bijelu haljinu koju smo primili na krštenju. To je naš identitet kojeg se prisjećamo prilikom ulaženja ili izlaženja iz crkve (znak križa blagoslovljenom vodom) i svaki puta kada se negdje škropi blagoslovljenom vodom.

U tom čuvanju našega identitea i bijele haljine pomoći će nam sudjelovanje na misnim slavljima kao i pozorno slušanje Božje riječi, a „prije svega imajte žarku ljubav jedni prema drugima jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha! Gostoljubivo primajte jedni druge bez mrmljanja! Jedni druge poslužujte – svatko po primljenom daru – kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti! Govori li tko? Neka govori kao riječi Božje! Poslužuje li tko? Neka poslužuje kao snagom koju daje Bog da se u svemu slavi Bog po Isusu Kristu, komu slava i vlast u vijeke vijekova! Amen (1 Pt 4, 8-11).

IKA

Sri, 12-08-2020, 00:22:13

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.