U sjećanje na akademika Slavena Barišića

U osvit Uskrsa umro je u svome domu akademik Slaven Barišić, dugogodišnji dopredsjednik Hrvatskoga kulturnog vijeća. Rođen u Pleternici 1942., teorijsku fiziku diplomirao je u Zagrebu 1964., doktorirao 1971. na pariškom Sveučilištu. Docent i potomAkademik BarišićBio je učen, sistematičan i srčan dio one energije koja je dovela do pada komunizma i neželjene naddržave, jedan od ljudi u samim temeljima nove, demokratske hrvatske države. Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman ponudio mu je 1991. mjesto savjetnika za znanost i naobrazbu, dužnost koju je Slaven Barišić uzorno obnašao i usprkos teškim vremenima uspijevao provesti prve i velike korake u kroatizaciji hrvatskoga školstva, povratku tradiciji (gimnazije) i razvitku znanosti redovni profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, autor stotinjak znanstvenih radova u međunarodnim časopisima, član francuskog i europskog fizikalnoga društva, dobitnik nagrade „Ruđer Bošković", nositelj Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića.

Akademik Barišić bio je angažirani intelektualac sa snažnim hrvatskim predznakom, domoljub, rodoljub i vjernik. Uz fiziku u kojoj je postigao međunarodni ugled, bavio se mnogim područjima društvenoga života i već se u olovnim godinama komunističkoga sustava suprotstavljao političkoj eliti i njezinim kobnim eksperimentima u znanosti i školstvu, ali i sveopćoj atmosferi terora nad hrvatskim narodom nakon pada Hrvatskoga proljeća. Bio je učen, sistematičan i srčan dio one energije koja je dovela do pada komunizma i neželjene naddržave, jedan od ljudi u samim temeljima nove, demokratske hrvatske države. Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman ponudio mu je 1991. mjesto savjetnika za znanost i naobrazbu, dužnost koju je Slaven Barišić uzorno obnašao i usprkos teškim vremenima uspijevao provesti prve i velike korake u kroatizaciji hrvatskoga školstva, povratku tradiciji (gimnazije) i razvitku znanosti. Na istim se poslu i s većim ovlastima našao kao prvi predsjednik Nacionalnoga vijeća za visoku naobrazbu, tijela koje je okupljalo znanstvenu elitu. Savjetnik predsjednika države bio je i opet u posljednjim godinama Tuđmanova života, zadužen za znanost i naobrazbu ali i za strategiju razvitka zemlje – viziju u kojoj znanost i znanje imaju presudnu ulogu. Otklon od te vizije početkom 21. stoljeća doveo je Hrvatsku u stanje u kojemu se sada nalazi.

Slaven Barišić vratio se profesuri i struci, ali kao politički čovjek i Hrvat koji nije mogao ne djelovati u nesretno doba osionoga rashrvaćenja i novih progona, uključio se od samoga početka u rad Hrvatskoga kulturnog vijeća, biran uvijek nanovo u upravni odbor i na mjesto dopredsjednika, staložen i koncilijantan, kreativan u zamislima i uporan u provedbama bio je svih petnaest godina postojanja udruge čvrsta točka, ugaoni kamen društva nepotkupljivih hrvatskih intelektualaca. Nije ga pokolebao ni atentat koji je izvršen na njega u početcima djelovanja HKV-a, u kojemu je bio teško ranjen i preživio slučajem. Visok i stasit, vedar i nasmijan isticao se u svakom društvu, a suprotnike razoružavao šarmom i razložnim argumentima, nadmoćan kao vlasnik mnogih znanja i čovjek iskusan, iskušan u velikim temama i velikom razdoblju hrvatske povijesti devedestih godina prošloga stoljeća.

Uz smrt akademika Slavena Barišića nije potrebno reći frazu da ćemo ga zadržati u sjećanju. Bio je čovjek koji neminovno ostaje u sjećanju kao neizbrisiva slika, glas, pojava i misao, stup društva i naroda.

Obitelji Slavena Barišića izražavamo iskrenu sućut.

H. Hitrec