München: Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču kazna doživotnog zatvora

Visoki zemaljski sud u Münchenu osudio je bivše pripadnike jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Josipa Perkovića i Zdravka Mustača na kaznu doživotnog zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine.

Čitajući presudu predsjedavajući sudac Manfred Dauster rekao je da troškove postupka snose Perković i Mustač. Nastavio je najprije osvrtom na izjave obrane da njemačka tajna služba BND nije dala dokumente. Senatu ti dokumenti nisu trebali rekao je sudac. Samo je polovična istina da je Hrvatska otvorila svoje arhive, rekao je sudac Dauster. Akti su mnogi prebačeni u privatne arhive gdje su možda i danas, u hrv arhivima je samo ono što je preostalo od čisćenja arhiva prije rata. Slovenske vlasti su znatno surađivale rekao je sudac. U Srbiji i BIH nije tako. U BiH su spisi u rukama nasljednih organizacija SDS-a BiH. Bavarska policija radila je po zakonu rekao je sudac.

Hrvatske vlasti nemaju zastaru za ubojstvo, nisu učinile posebno, pitanja o tome treba postaviti hrvatskim vlastima. Mustač je u to doba bio voditelj SDS-a Zagreb i zamjenik ministra, Perković voditelj odjela i vodeći oficir doušnika Pratesa. Sudac Dauster nastavio je objašnjavati razloge ubojstva Stjepana Đurekovića. Opisivao je i gospodarstvo Jugoslavije ovisno o uvozu nafte. Stanje krize i opis vremena u kojem se događalo ubojstvo 28. srpnja 1983. Dosao je sudac zatim do preciznog opisa stanja koncerna INA i u njemu INA marketinga i problem deviznih plaćanja.

Zatim je rekao kako su obojica optuženih poznavala dobro tadašnje stanje i uvjete, Mustač je bio politički voditelj službe i sudjelovao je u ubojstvu, Perkoviću je zapovjedio planiranje i logisticku izvedbu ubojstva, imao je doušnika Pratesa u čijoj je garaži tiskari ubijen Đurekovic. U Luksemburgu je prates dao Perkoviću ključ garaže prije ubojstvs govorio je sudac Dauster.

Đureković je Jeliću rekao da će doći u garažu i ostaviti članak, a sud smatra Prates je to čuo da će Đurekovic doći u garažu i kad, smatra sudsko vijeće. Najmanje dvojica ubojica ušla su otključavajući vrata u mračnu garažu, govorio je sudac, trebali su iznenaditi Đurekovica iz mraka. Sudac je zatim opisao ulazak ubijenoga, koji je ostavio otvorena vrata, kako bi upalio svjetlo. Ubojice su pucale iz dvaju pištolja, berete i češke zbrojevke. Počeo je bježati pogođen s četiri zrna, ali bježao je, kaže sudac, pred vratima pada. Oštrim pa tupim predmetom tuku ga po glavi i ubijaju, umire nakon nekoliko minuta, ubojice neopaženo bježe, do danas nisu pronađeni, rekao je sudac.

Dokumenti koje smo tražili nisu potpuni, a oni traženi iz Beograda BiH i Crne Gore nisu stigli. Sudac je spomenuo svjedoke Špiljka Flekovića i Gazija. Mustač je bio na sjednicama Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, izvješćivao je o Đurekovićevoj neprijateljskoj djelatnosti koja će kako je rekao zainteresiranom Dolancu eskalirati. Gazi je potvrdio da su Đurekovića istraživali u sklopu afere INA rekao je sudac. Fleković je posvjedočio da Đurekovic nije oštetio INU, niti je bio u stanju to učiniti. Svjedočenje Jelića I Pratesa sudu je objasnila djelovanje Đurekovića koje je SDS-u bilo poznato. Sudac je nastavio govoriti o strukturi i djelovanju jugoslavenske državne sigurnosti i nalazima vještaka Nielsena i Robioneka, spomenuo je rekonstrukciju službe koju su napisali Perković i Gabris, kojemu se to dogodilo.

Sudac Dauster govorio je zatim detaljno o radu dvojice optuženih u službi, Mustač je bio nadređeni Perkoviću, što je sam potvrdio. Nastavio je Dauster opisivati djelovanje doušnika Krunoslava Pratesa i njegovo informiranje službe odnosno Perkovića s kojim se sastajao izvan Njemačke. Dugotrajna je bila suradnja njih dvojice. Prates je za ulazna vrata garaže imao 3 ključa, nastavio je sudac - dva je dao Đurekoviću, a svoj nije izgubio. Đurekovic je zadrzao jedan ključ, drugi je dao pomoćnim radnicama u tiskari. Đurekovićev ključ nije pronadjen poslije ubojstva. Vijeće je uvjereno, rekao je sudac, da je Prates početkom lipnja 1983. u Luksembourgu Perkoviću dao kopiju ključa garaže. To je više puta potvrdio u istrazi i na sudu. Pokušaju Pratesove promjene iskaza suci nisu povjerovali, a Dauster kaže - odgovarat će za taj pokušaj. Mustač je tijekom sučevog govora zapisivao u malu bilježnicu, a Perković je slušao gotovo nepomično gledajući u vijeće.

Senat nije povjerovao ni promjeni iskaza Branka Trazivuka o intervjuu o Perkovićevom primanju kopije ključa garaze. Senat smatra kako je kopija ključa pomogla da ubojice uđu u garažu. Pratesov iskaz smatraju suci nevjerodostojnim. Sastanak u gostionici kod Majića na kojem je Prates čuo da će Đureković na dan ubojstva doći u garažu, sudac je opisivao sat nakon izricanja presude - vijeće je uvjereno da je Đureković najavio kad će doći u garažu, rekao je sudac Dauster. Samo je Prates znao da je Đureković zavrsio clanak i da će doći u garažu.

Prates je mogao nazvati Perkovića na odmoru u hotel i dojaviti mu mjesto, rekao je sudac. Đureković je bio na oprezu, znao je da može bježati samo na glavna drvena vrata. Sudac je raspravio i nekoliko mogućnosti da je Đureković s nekim dogovarao sastanak ili da je netko mogao zasmetati ubojicama.

HRT/Jozo Ćurić