Marko Attila HoarePrenosimo u cijelosti iz Slobodne Dalmacije članak u kojem Marko Attila Hoare osvrće na rad Haaškog suda. Marko Hoare doktorirao je na Yaleu kod Ive Banca nakon završenog studija povijesti na Cambridgeu, a danas radi na Sveučilištu Kingstone. Iako naslov članka u Slobodnoj Dalmaciji "Carla del Ponte zaustavila je optužnicu protiv jugo-vrhuške" sugerira kako ćemo napokon moći pročitati malo ozbiljniju kritiku rada Haaškog suda, ono što je Marko Hoare izrekao jedino je spretna manipulacija činjenicama, s malim varijacijama na temu. Kako je teško u par riječi sažeti sve Hoareove poruke, ograničit ćemo se u ovom uvodu samo na sljedeću misao: "Vrlo sam nesretan što su najviši hrvatski zapovjednici optuženi za ratne zločine, a ne i odgovarajuće osobe na srpskoj strani. To je travestija pravde i ostat će na nama, povjesničarima, da to ispravimo, najbolje što možemo. Svejedno, ne mislim da će biti negativnih posljedica u praksi, za Hrvatsku, jer se sudi samo pojedincima, a ne državi.". Ako Marko Hoare ima namjeru ispravljati povijest uz ovakvo shvaćanje optužnice o zajedničkom zločinačkom pothvatu, nema sumnje da je za povijest bolje da se tog posla uopće ne prima.

 

Slobodna Dalmacija: Carla del Ponte zaustavila je optužnicu protiv jugo-vrhuške

Marko Hoare radi na Sveučilištu Kingstone, a doktorirao je na Yaleu, kod Ive Banca, kamo je otišao nakon završenog studija povijesti na Cambridgeu. Dr. Hoare autor je tri knjige o Bosni, te brojnih polemičkih tekstova oko tema vezanih za devedesete u bivšoj Jugoslaviji. Marko je napola Splićanin, i to po majci, Branki Magaš, koja je također povjesničarka, a po ocu, Quintinu Hoareu politički angažiranom publicistu, potomak je stare i ugledne londonske bankarske obitelji. 

Povjesničar Marko Attila Hoare, specijalist za noviju balkansku povijest, te rat u Hrvatskoj i Bosni, kao i krizu koja im je prethodila, osam mjeseci je, kao istraživač radio u Tužiteljstvu Tribunala, na optužnici za Slobodana Miloševića. Po završetku angažmana, objavio je vrlo upućenu i argumentiranu analizu rada u Tužilaštvu koja je, na žalost, vrlo negativna. Način rada i donesene odluke u Tužilaštvu imaju dalekosežne i ozbiljne posljedice, pa je njegova analiza i sinteza, kao prvog insidera koji posve otvoreno govori o ovome problemu, nezaobilazna.

Tribunal u Haagu opet je, zbog suđenja trojici hrvatskih generala, u središtu pažnje, a ipak, svi su svjesni da taj Sud ide svom kraju. Vi ste iznijeli vrlo ozbiljnu kritiku Suda, možete li reći nešto pozitivno?

- Ne može se o Tribunalu govoriti samo dobro ili samo loše. Sama činjenica da su optuženi došli na Tribunal pozitivna je. Tribunal je izvršio dvije važne funkcije. Prvo, maknuo je mnoge negativne elemente iz Bosne i Hercegovine, i neke iz Hrvatske i Srbije. Do neke mjere prisilo je društva na to da dođu do praga suočavanja s istinom. To još nije suočavanje s istinom, ali je makar pod prisilom, priznanje zločina. To je važan prvi korak. Doduše, možda ostane i zadnji. Prisila da se optuženi pošalju u Haag, dovela je do toga da su neki, kao Vojislav Koštunica, ipak, donekle, poklekli. Koštunica sigurno ne žali za žrtvama, ali barem se pretvara, pa je obuzdavanje trijumfalizma, kad su u pitanju žrtve druge strane, postao javni diskurs. To jest neko postignuće.

Je li Tribunal izvršio svoju ulogu?

- Najgori zločinci nisu osuđeni. Milošević nije osuđen. Nitko od vodećih odgovornih osoba nije osuđen za Vukovar, nego samo srednje rangirani časnici JNA. Nitko nije osuđen za napad na Bosnu i Hercegovinu 1992. Vojislav Šešelj, koji jest u Haagu, bio je samo vođa paravojnih formacija, a ne značajna figura u srpskoj zapovjednoj strukturi.

Jovica Stanišić je prilično važan i značajan. Sa suđenja za Vukovar, i iz osude za Vukovar, izostali su, međutim, organizatori Borisav Jović i Boško Kostić, Hoare: Trećina zaposlenika Haaškog suda je nesposobnavodeće osobe u jugoslavenskom pedsjedništvu za vrijeme napada na Hrvatsku i Bosnu. Isto se odnosi i na ministra obrane Veljka Kadijevića, kao i na Blagoja Adžića, načelnika glavnog stožera Jugoslavenske narodne armije, te njihovih zamjenika, Staneta Broveta i Živote Panića. Neobjašnjivo je kako nisu osuđeni. Janko Bobetko bio je optužen za Medački džep jer je to bila njegova odgovornost. Ali, nema isprike zašto ista logika nije primijenjena na Kadijevića i ostale. Ne volim se slagati s HDZ-om, ali nije logično da je optužen Ante Gotovina, no ne i oni koji su prvotno okupirali Krajinu.

U Beogradu, međutim, kažu, da su poslali mnogo svojih ljudi u Haag, razmjerno najviše prema drugima?

- Beograd je izvršio agresiju na Hrvatsku i Bosnu, a politički i vojni vrh koji je za to u cijelosti odgovoran, nije odgovarao. Vratit ću se na primjer Vukovara. Veselin Šljivančanin je bio samo major JNA. Dokmanović je bio mali lokalni političar. Mršić i Radić, članovi "vukovarske trojke" su također sitne ribe. Tko je zapovjedio napad i rušenje Vukovara? To sigurno nisu bili oni, zapovijed je došla iz Beograda, iz vojnog i političkog vrha koji se, što se tiče Tribunala, izvukao.

Vi tvrdite, dakle, da zapovjedna odgovornost nije bila dovoljno poštovan princip u Haagu?

- Upravo to, zapovjedna odgovornost nije bila dovoljno i dosljedno provođeno načelo. Tribunal nije osudio Vrhovni štab Jugoslavenske narodne armije, niti Predsjedništvo Federalne Republike Jugoslavije, a trebao je. Trebali su biti osuđeni i ako je moguće, izvedeni pred Sud. To znači da se nije provodilo načelo zapovjedne odgovornosti, odnosno ono se provodilo arbitrarno. Tužilaštvo nije bilo dosljedno.

Zašto je tako?

- O tome mogu samo spekulirati, to ne mogu točno znati. Kad sam, kao istražitelj, radio u Tužilaštvu, postojao je nacrt optužnice protiv svih glavnih, objektivno odgovornih osoba koje sam vam naveo. Optužnica se odnosila na zločinačko udruživanje i na njoj su bili Jović, Kadijević, Hadžić, Momir Bulatović, a mislim također i Kostić. Ideja je bila da su svi oni krivi osobno i da su svi krivi za zločinačko udruživanje. No, taj nacrt optužnice nije odobrila glavna tužiteljica Carla del Ponte.

Zašto?

- Uistinu ne znam. To sigurno nije bilo zbog nedostatka dokaza. Nagađam da je dijelom željela stvar koncentrirati na Miloševića, kako bi se mogla s njim konfrontirati i pobijediti, dakle to je bila stvar prestiža. Možda je vjerovala da mora žonglirati između Hrvatske, Bosne i Srbije, kako ne bi bila optužena za pristranost. To je bilo pogrešno, jer Milošević je bio samo vođa jedne zločinačke organizacije u kojoj i drugi članovi snose veliku odgovornost. Drugi su pobjegli, a osim toga, optužnica je - zato jer nije bilo drugih optuženih - patila od slabosti kad je trebalo dokazati Miloševićevu upletenost u sukobe u Hrvatskoj i Bosni.

Mnogi se pitaju je li Sud bio vođen ili se vodi određenom politikom ili ideologijom?

- Tribunal je istinski želio provesti pravdu, ali su se u određenim situacijama ugibali pod pritiscima zemalja s kojima je Carla del Ponte pregovarala o suradnji. Po mom sudu, Hrvatska je trebala jače lobirati kod Tužilaštva da se osudi srpski vojni i politički vrh, od Veljka Kadijevića do Borisava Jovića. Umjesto toga, bilo im je stalo do toga da pravdi izbjegnu njihovi, hrvatski, zločinci. To je istina i kad govorimo o Ivici Račanu i kad govorimo o Ivi Sanaderu i Stipi Mesiću, koji su vjerojatno bili prestrašeni jačinom nacionalističke opozicije.

"Glavna tužiteljica je pogriješila" - vrlo ste kritični prema Carli del Ponte.

- Glavna tužiteljica imala je i vrlo dobre osobine. Bila je iskreno predana svom poslu, jako se trudila. Nerado je radila ustupke, bila je vrlo energična. Ali, napravila je veliku, ključnu pogrešku oko optužnica.

Kako su radili timovi istražitelja?

- Dakle, svaki tim, ako je htio opravdati svoje postojanje, morao je naći svog krivca. U timovima je bilo raznih ljudi, neki su bili fantastični, a neki nesposobni. Po nekim ocjenama, oko jedna trećina svih ljudi zaposlenih u Tribunalu bili su obični aparatčici. To su bili ljudi koji su prije svega čuvali svoj ugodan način života, pravi UN-ovi birokrati. Zato je došlo do osude Sefera Halilovića, iako se unutar tima istražitelja govorilo da mu je smjestio netko iz bosanskih vlasti. Ali, trebali su pokazati rezultate. Tako je osuđen i Janko Bobetko, koji je bio samo tehnički kriv. Pitao sam jednoga kolegu koji je radio na hrvatskim slučajevima može li se optužiti Bobetka. Rekao mi je da tehnički može, ali da ne vidi mnogo smisla u tome.

Zašto nije bilo na višim pozicijama u Sudu građana bivše države; suci, tužitelji?

- Navodno, ljudi iz regije nisu mogli biti objektivni, dok su zapadno državljanstvo i kvalifikacije, opet navodno, garantirali objektivnost. Smatram to šovinističkim, neokolonijalnim i posve neutemeljenim. To je bila vrlo loša odluka, i za to se platila cijena u tome da Tribnal nije stekao ugled i značaj, koji je trebao. Ali, takva je priroda UN-a kao organizacije. Sud je, ionako, bio osnovan zato da bi administracija Georgea Busha starijeg, izišla s Balkana s malo boljim rezultatima. Nakon dolaska Blaira i Chiraca, Tribunal je dobio posve neočekivan zamah. Ali, i dalje ga je vodio UN, na žalost.

Mislite da se Tuđman trebao pojaviti kao optuženi?

- Naravno. Zbog Bosne.

Što mislite o optužnici protiv trojice hrvatskih generala za zločine za vrijeme ili poslije Oluje u kojem se, među ostalim, spominje i zločinačko udruživanje "mnogih drugih"?

- Vrlo sam nesretan što su najviši hrvatski zapovjednici optuženi za ratne zločine, a ne i odgovarajuće osobe na srpskoj strani. To je travestija pravde i ostat će na nama, povjesničarima, da to ispravimo, najbolje što možemo. Svejedno, ne mislim da će biti negativnih posljedica u praksi, za Hrvatsku, jer se sudi samo pojedincima, a ne državi.

Ines Sabalić

{mxc} 

Uto, 11-08-2020, 00:16:51

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.