Ekstradicija Milorada Baraća

Milorad Barać (53) je nizozemski državljanin i hrvatski osuđenik za ratni zločin koji se od vlasti Republike Hrvatske u Nizozemskoj skrivao sve do danas u 14.45 sati kada su ga preuzeli policijski službenici Ravnateljstva policije i prepratili u zatvor u Zagrebu.

Izručen je na temelju presude za ratni zločin počinjen na području Široke Kule nedaleko Gospića 1991. godine, odnosno Europskog uhidbenog naloga Županijskog suda u Karlovcu iz 2017. godine zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Smaknute čitave obitelji

Barać je bio pripadnik četničkih formacija i tzv. milicije SAO Krajine koji je sudjelovao u pokolju u Širokoj Kuli, jednom od najtežih zločina koji su na gospićkom području počinili pobunjeni Srbi. Najstrašnije je bilo 13. listopada 1991. godine kada je ubijeno osmero ljudi, među njima i najmlađa žrtva, 13-godišnja Verica Nikšić, a narednih dana ubijene su još 32 osobe. Ubojice nisu birale, pa je među smaknutima i čitava jedna peteročlana obitelj.

Marko Nikšić (lijevo) u društvu kćeri Mandice Rukavine i unučadi na jednoj od tužnih obljetnica Široke Kule (fotografija: Lika-express.hr)

Široka Kula bila je miješanog sastava, trećinu su činili Hrvati, ali su bili okruženi srpskim selima, pa su predstavljali veliku smetnju za etnički čistu paradržavu koju su gradili. Zločin su prema Hrvatima počinili praktički njihovi dojučerašnji susjedi.

Osuđeni i sada isporučeni Barać je iz automatskog ZločinacOsuđeni i sada isporučeni Barać je iz automatskog pješačkog naoružanja pucao po civilnim objektima i ograničavao kretanje civilnom stanovništvu zajedno s Nikolom Zagorcem, Miroslavom Serdarom, Dušanom Uzelcem, Marijanom Uzelcem i Draganom Vunjakom.pješačkog naoružanja pucao po civilnim objektima i ograničavao kretanje civilnom stanovništvu zajedno s Nikolom Zagorcem, Miroslavom Serdarom, Dušanom Uzelcem, Marijanom Uzelcem i Draganom Vunjakom.

Svi su u odsutnosti proglašeni krivima što su "tijekom rujna i listopada 1991. godine u Širokoj Kuli kao pripadnici četničkih formacija i milicije tzv. SAO Krajine iz automatskog pješadijskog naoružanja pucali po civilnim objektima, ograničavali kretanje civilnom stanovništvu, a 13. listopada 1991. zapaljivom tromblonskom minom zapalili kuću u podrumu koje su se nalazili civili te pucali po njima, pri čemu su ubili osmero civila, od toga sedam žena".

Trojica su zbog toga osuđeni na po 20 godina zatvora, dok su preostali, među kojima i Milorad Barać, dobili po 15 godina. Vrhovni sud im je 1994. godine odbio žalbe, dok je Dane Serdar, koji je također bio prvotno osuđen na 15 godina zatvora, 2004. godine oslobođen optužbi.

Žrtve Milorada Baraća bile su: Nikica Orešković, Anka Orešković, Ana Orešković, Milan Orešković, Kata Orešković, Marija Nikšić te majka i kći, Mandica i Verica Nikšić, koja je sa svojih 13 godina bila najmlađa žrtva.

Vijest je šokirala

Mandičino, odnosno Veričino tijelo, nikada nisu pronađeni. Svih ovih godina za njima su tragali preživjeli članovi, otac Marko Nikšić i njegova druga kći Mandica Rukavina sa svojom obitelji. Sve do jučer, kada je Markovo srce prestalo kucati.

Kćer Mandicu na telefon smo dobili danas, dan prije nego će sahraniti oca i priopćili joj vijest koja ju je šokirala.

- Tata je žudio za pravdom, Verica i ja smo mu bile jedine kćeri i nakon toliko godina vi mi to sada javite, dan prije njegove sahrane. Ne znam što da kažem i ne znam kako da se osjećam. Izgubio je suprugu i kćer i nikada nije pronašao njihova tijela. Ja i moja obitelj bili smo mu sve - kratko nam je kazala Mandica Rukavina ponavljajući da je u šoku i da ne zna što bi rekla.

Ona će sutra sahraniti oca, a onda nastaviti tamo gdje je on stao tragajući za dvjema dušama koje još uvijek traže svoj mir.

Mario Pušić
Jutarnji list