Do sada je puno toga što je on prorekao Savo Štrbac ispalo istina, odnosno ušlo u raznorazne optužnice protiv visokih hrvatskih časnika koje se čitaju na domaćim i haaškim suđenjima. U biltenima koje izdaje njegov Dokumentaciono informacioni centar Veritas redovito se može pročitati i po jedan njegov komentar. U zadnjem se Štrbac osvrnuo na hrvatsko priznanje Kosova, i s tom temom povezao i suđenje Gotovini, Čermaku i Markaču.(mm)

 

 

Priznanje Kosova

 

"Vlada RH prihvatila je odluku Skupštine Kosova o proglašenju nezavisnosti Kosova od 17. februara 2008. godine. Vlada RH izražava spremnost razvijati sa Republikom Kosovo svestrane odnose suradnje na načelima ravnopravnosti i uzajamnosti i time pridonosili trajnom učvršćivanju suradnje, stabilnosti i razvoja" - objavila je Vlada RH nakon što je 20. ožujka 2008. godine, na zatvorenom dijelu sjednice, donijela odluku o priznanju "samoproglašene" Republike Kosovo.

Činom priznanja ilegalne države Kosovo, Hrvatska država učinila je nevažećom odluku Badinterove Komisije od 29. studenog 1991. godine ("Republike po Ustavu SFRJ od 1974. imaju pravo na samoopredjeljenje do odcjepljenja") po kojoj su međunarodno i priznate kao samostalne države bivše republike SFRJ, među kojima i Hrvatska.

Na osnovu Badinterove Komisije o nepromjenjivosti avnojevskih granica, "samoproglašena" Republika Srpska Krajina nije ni dobila međunarodno priznanje.

U zamjenu za državu, Međunarodna zajednica je Srbima iz Hrvatske, kao konstitutivnom narodu po Ustavu SRH iz 1974. godine, ponudila "državu u državi" po "Planu Z-4", kojeg su sastavili UN, EU, SAD i Rusija.

Iako su krajiški Srbi 3. kolovoza 1995. na sastanku u Ženevi pred predstavnicima UN-a, prihvatili prijedlog Međunarodne zajednice da se pregovori u svezi završnog političkog sporazuma po pitanju statusa RSK vode na temelju "Plana Z-4", Hrvatska je, odbijajući prihvati taj plan, dan poslije, uz odobrenje i podršku NATO-a, izvršila agresiju na RSK, koja je, inače, bila pod zaštitom UN po "Vensovom planu" još od početka 1992. godine, i silom vratila teritoriju Krajine u svoj ustavno pravni sustav.

Teritorij je vraćen, ali ne i srpski narod.

Samo nekoliko dana (11. ožujka) prije odluke Vlade RH o priznanju Kosova pred Haaškim sudom započeo je dugo očekivani proces protiv trojice hrvatskih generala: Gotovine, Čermaka i Markača, ali i većeg dijela vojnog i političkog vrha RH, na čelu s tadašnjim predsjednikom RH Franjom Tuđmanom, da su kao "članovi udruženog zločinačkog poduhvata" isplanirali i izveli akciju "Oluja" sa ciljem prisilnoga i trajnoga uklanjanja Srba s područja Krajine.

U realizaciji toga cilja koristili su silu, zastrašivanje, prijetnju silom, progon, prisilno raseljavanje, premještanje i deportaciju, oduzimanje i uništavanje imovine i druga sredstva, što predstavlja ili uključuje počinjenje krivičnog djela zločin protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja, koja su dio "udruženog zločinačkog poduhvata", te ubojstva i mučenja , kao predvidljivu i moguću posljedicu provođenja takvog poduhvata.

"Oluja je za većinu Srba značila kraj života na teritoriji na kojoj su živjeli njihovi preci", naveo je, između ostalog, u uvodnoj riječi, prvog dana suđenja zastupnik optužbe Alen Tiger.

Tužiltelj je rekao i kako će dokazati odgovornost optuženih za "nasilnu eliminaciju" Srba iz Kninske Krajine u kolovozu 1995. godine.

Krajišnici vjeruju tužitelju Tigeru i njegovim kolegama da će dokazati sve točke optužnice (zato što znaju da je u pravu i s kakvim dokazima raspolaže), te da će kvalifikacije iz optužnice biti potvrđene i osuđujućom presudom, koja bi, vrlo vjerojatno, dovela u pitanje postojeće državnopravno uređenje RH (država nastala na zločinu ne može dugo opstati).

Hrvatska se očito plaši takvih posljedica eventualne osuđujuće presude (ovaj proces se u Hrvatskoj proglašava za "proces stoljeća" u kojem se sudi državi Hrvatskoj), pa upravo zbog toga straha i žure što prije ući u euroatlantske integracije, posebice EU i NATO, u uvjerenju kako će ih one zaštiti od mogućih posljedica.

Našavši se između "čekića i nakovnja" (priznanja ili nepriznanja), Hrvati su odlučili priznati Kosovo, smatrajući kako na taj način čine manju štetu vlastitoj državi i da će im Međunarodna zajednica, zbog suradnje (priznanja Kosova) oprostiti "grijeh" etničkog čišćenja Srba.

No, ako se ima u vidu gotovo sigurna osuđujuća presuda Haškog suda protiv cjelokupnog vojnog i političkog vrha RH zbog etničkog čišćenja Srba s područja Krajine, Hrvatskoj bi se čin priznanja Kosova, čemu se protive svi Srbi, i oni u njoj i van nje, uskoro mogao vratiti kao bumerang, posebno kada se ima u vidu da je započela nova preraspodjela političke moći na globalnoj razini.

Savo Štrbac

{mxc} 

Uto, 27-10-2020, 15:20:18

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.