420 ubijenih Hrvata u Republici Srpskoj: Nitko suđen ni osuđen

 

Uz Srebrenicu, koja je paradigma srpskoga zločinačkoga terora, nijedno drugo područje u Bosni i Hercegovini tijekom protekloga rata nije toliko patilo kao što je bosanska Posavina i sjeverna Bosna čiji je današnji epilog nagrada u obliku Republike Srpske. Tamo su Hrvati zajedno s Bošnjacima bili otvorena meta siledžija i sustavnoga zločina što su ga poticale vlasti s Pala, a onda i Banja Luke. Pri vrhu ovoga zločinačkoga pothvata bili su crkveni velikodostojnici. Ubojstvo svećenika Tomislava Matanovića i njegovih roditelja Josipa i Božane Matanović nedaleko Prijedora, kada su praktično okončani sukobi 19. rujna 1995. godine, najbolje opisuje ovu spiralu zločina. Posmrtni ostaci otkriveni su 2001. godine u bunaru kod rodne svećenikove kuće. Prvo suđenje za ratni zločin u Republici Srpskoj nije donijelo pravdu za obitelj Matanović, nego je, dapače, predstavljalo nastavak zločina i poruku svima koji su se mislili vratiti da za njih neće biti pravde. Sudsko vijeće oslobodilo je devet optuženih zbog gubitka mnogih važnih dokaza. Ako je suditi po ovome slučaju u koji se uplela i katolička Crkva, mali su izgledi da se rasvijetli sudbina 420 ubijenih u ovome entitetu.

Komarica u DerventiU banjolučkome naselju Petrićevac 7. listopada 1992. u svojoj kući ubijen je Miroslav Malić. Nedugo zatim, 1. studenoga 1992., također u vlastitoj kući, u banjolučkom naselju Barlovac, napadnut je i mučen Jozo Anušić. Mjesec dana kasnije, preminuo je od posljedica zadobivenih ozljeda. Krajem iste godine, prve ratne u BiH, 15. prosinca, u obiteljskoj kući u Banjoj Luci, u naselju Petrićevac, ubijeni su Borka i Marko Jerković. Prema podatcima koje je prikupila Banjolučka biskupija, na području grada Banja Luka, od kolovoza 1991. do prosinca 1995. ubijeno je sedamdeset građana hrvatske nacionalnosti. Iz istoga izvora medijska organizacija koja prati procesuiranje zločina Justice Report doznaje da su se tijekom rata, na širem području općine Banja Luka, osim ubojstava, događali i drugi zločini protiv civila Hrvata: prijetnje, otpuštanja s posla, protjerivanja iz kuća i stanova, upućivanje na radnu obvezu, rušenje katoličkih crkava i samostana i progon stanovništva...

Okružno tužiteljstvo u Banjoj Luci dosad je za zločine nad nesrpskim stanovništvom počinjene na cijelom teritoriju 14 općina, podiglo ukupno šest optužnica. Civilne vlasti u tom gradu s početka devedesetih nisu reagirale na molbe vjerskih dužnosnika da im pomognu i zaštite hrvatske civile. Banjolučki biskup Franjo Komarica u izjavi za Justice Report podsjeća da je na području te biskupije tijekom rata ubijeno 420 civila. "Neshvatljivo je da je tako veliki broj civila ubijen u svojim kućama, da je 95 posto katolika protjerano, a da se, nažalost, već jedanaest godina to prešućuje. Onda se samo možemo zapitati kuda ide ovaj grad, ova regija", kaže Komarica. I u Okružnom tužiteljstvu u Banjoj Luci kažu da im je poznato kako je oko 500 civila nesrpske nacionalnosti ubijeno tijekom rata, ali i da nema istraga.

Zamjenik okružnoga tužitelja u ovome gradu otkriva da istrage nisu vođene, i teško da će biti, jer je "netko 1999. naredio da se unište svi predmeti ubojstava vođeni po NN počinitelju". Tko je izdao naredbu da se ti dokumenti unište, i je li ona ispoštovana, nismo uspjeli otkriti. Biskup Komarica, unatoč pritiscima koji su provođeni na njega, nije želio ostaviti svoje župljane, koji su svakodnevno u biskupiju stizali s vijestima o ubojstvima i fizičkim napadima. Nemoćan da ih zaštiti, Komarica je uputio, počevši od svibnja 1992., desetke pisama predstavnicima lokalnih vlasti, čelnicima RS-a, predstavnicima Srpske pravoslavne crkve i mnogobrojnim međunarodnim dužnosnicima, upozoravajući ih na teror koji su pripadnici vojske i policije RS-a vršili nad hrvatskim stanovništvom.

U pismu, upućenom tadašnjem gradonačelniku Banje Luke Predragu Radiću, spominje napad na župnika i župni pastoralni centar Budžak. Kako je rekao biskup Komarica, ni župnik ni časne sestre nisu ubijeni premda on vjeruje da je to bio cilj napada.

"Ovo obraćanje shvatite kao izraz moje duboke zabrinutosti, žaljenja i prosvjeda što je ponovno došlo do oružanoga napada na katoličkoga župnika i župni pastoralni centar", navodi se u pismu koje je biskup dao na uvid Justice Reportu. Biskup u pismu moli gradonačelnika da "poduzme odgovarajuće akcije kako bi se onemogućili vinovnici ovih nemilih ekscesa", te da pokuša smiriti rastuće tenzije. Radić nije odgovorio biskupu.

Na pisma nije reagirala ni policija ostajući nijema na biskupova pisana upozorenja. Komarica piše i načelniku Centra službe sigurnosti (CSS) Stojanu Župljaninu, današnjem haaškom bjeguncu.

"Vama bi moralo biti poznato i da na teritoriju pod Vašom kompetencijom naoružane uniformirane osobe provode strahovite pljačke u selima nastanjenim katoličkim stanovništvom, koje se nema čime braniti", upozoravao je biskup. Biskup upozorava i na napade na Caritas i osoblje humanitarne organizacije.

Suočen s činjenicom da lokalne vlasti ne mogu ili ne žele poduzeti mjere kako bi spriječile nasilje i ubojstva Hrvata, biskup pomoć traži i od predstavnika vlasti RS-a te piše današnjem ombudsmanu za ljudska prava, tada potpredsjedniku Vlade RS-a dr. Vitomiru Popoviću. Ni on nije odgovorio biskupu. Nakon 14 godina Popović je za Justice Report potvrdio da je primao pisma od biskupa, kao i da je znao da su ih dobivali drugi dužnosnici RS-a. "No ja, kao potpredsjednik Vlade, nisam imao pod kontrolom ni vojsku ni policiju i nisam mogao ništa učiniti da spriječim napade na Hrvate", rekao je Popović.

Osvrćući se na ratno razdoblje, Dušan S., koji je tijekom 1994. i 1995. obavljao dužnost istražnoga suca na Osnovnom sudu u Banjoj Luci, kaže da najveću odgovornost "što ubojice i danas slobodno hodaju" snose vojni suci koji su izrekli niz oslobađajućih presuda. Gojko Vasić, načelnik Uprave kriminalističke policije MUP-a RS-a, kazao je da je ovo ministarstvo tijekom 2006. i 2007. pokrenulo istražne radnje za 180 ratnih zločina. Prema njegovim riječima, CSS Banja Luka tijekom rata provodio je istražne radnje o prijavljenim ubojstvima. Vasić kaže da CSS posjeduje svu dokumentaciju koja je nakon okončanih istraga dostavljana nadležnim tužiteljstvima.

Mario Dujmović
Hrvatski list

{mxc}

Sri, 3-06-2020, 03:26:27

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.