Afera u AMCA Toronto

Prije godinu dana AMCA Toronto je odlučila dodijeliti stipendiju studentu Hrvatskog jezika (Croatian Studies Program), Odsjek za slavenske jezike i književnosti na Sveučilištu u Torontu. Humana gesta koja je naišla na odobravanje svih članova Upravnog Odbora. Još prije dodjeljivanja sipendije, Upravni Odbor (u daljnjem tekstu: UO) je zadužio jednu osobu da napiše kriterije za dodjeljivanje stipendije. To je bojkotirano iz nepoznatog razloga. UO je tada predložio da ja napišem kriterije, što sam i učinio u Travnju 2008 (vidi u privitku). Problem je nastao kada su neke osobe inzistirale na tome da se najveći iznos koji je udruga ikada ikome dala - dade:

1) Bez natječaja
2) Bez kriterija
3) Bez više kandidata

Na moje iznenađenje, većina iz UO-a se je složila s time i odbila predložene kriterije za dodjelu stipendija bez ikakvog obrazloženja, a niti nakon godine dana UO nije uspio obrazložiti zašto je prijedlog kriterija za dodjelu stipendija odbijen. Kriteriji su imali za cilj ojačati veze AMCA-e s Hrvatskom zajednicom u Torontu i okolici, a sadržavali su dvije ključne stavke:

1) Bilo bi praktički nemoguće dati stipendiju preko veze, budući bi odluku donosila nezavisna komisija s University of Toronto, koja bi bila vođena našim kriterijima

2) Kandidat za dodjelu stipendije bi morao biti porijeklom iz Hrvatske Uglavnom, stipendija je dodjeljena bez natječaja, bez kriterija i bez više kandidata osobi koja nema veze niti s AMCA-om, niti s Hrvatskom, niti s Hrvatskom zajednicom u Kanadi. Krajem 2008 novopridošli članovi UO-a su predložili nove kriterije koji su imali dvije ključne stavke:

1) Odluku bi donosila tročlana komisija sastavljena od članova UO-a

2) Kandidat za dodjelu stipendije trebao je biti upisan na fakultet i trebao bi ne primiti stipendijiu u zadnje tri (3) godine.

S tako nejasnim kriterijima, stipendiju bi mogao dobiti bilo tko, što je prakticki nastavak započete prakse. Drugi problem se pojavio vezano za financiranje Hrvatskog jezika. Prije dvije godine, na nagovor AMCA-e, Splitsko Sveučilište je preuzelo brigu oko financiranja Programa Hrvatskih Studija na odsjeku za slavenske jezike i književnosti na Sveučilištu u Torontu. Novac je sa Splitskog Sveučilišta dolazio na AMCA račun s namjerom da se prebaci na University of Toronto (u daljnjem tekstu: UofT). Problem je što taj novac nikada nije poslan na UofT. Na moj nedavni upit: "Što novac Hrvatskih poreznih obveznika radi na AMCA računu dvije godine?", dobio sam odgovor da UofT ne potražuje novac za financiranje Hrvatskog jezika.

Nakon ovoga se moraju postaviti neka pitanja:

Zašto onda Splitsko Sveučilište već dvije godine šalje novac AMCA-i ako to nije potrebno? Znači li to da je Splitsko Sveučilište prevareno? Zasto AMCA šutke nastavlja primati novac Hrvatskih poreznih obveznika i što s njime kani napraviti? Zasto su uopće donatori donirali svoj novac za potporu Hrvatskog jezika ako taj novac ne ide UofT-u? Zašto se na "Fundrising Dinner" prikupljao novac za potporu Hrvatskog jezika?

Prema podacima s Godišnje Skupštine, Splitsko Sveučilište je do sada poslalo $20.000 CAD, a po jednoj izjavi od prije 2 godine, radilo se o jos većem iznosu ($16.000 godišnje). Da bi se izbjegle špekulacije, želio sam provjeriti taj podatak tražeći uvid u bankovne izvode iz protekle dvije godine, no to mi nažalost nije bilo omogućeno. Zar nije neobično da se članu Upravnog Odbora ne dozvoljava uvid u bankovne transakcije? Što se ima skrivati od člana UO-a? Što bih ja osobno učinio da je situacija bila obrnuta?

- Omogućio bih kompletan uvid u bankovne transakcije. Mi smo javna organizacija i nemamo što skrivati. Osim toga, pokazujući kako je sve čisto, na ovaj način bih od kritičara stvorio promotore.

- Kod bilo kakvih pitanja, sumnji ili iluzija oko mojeg poštenja zbog načina na koji dodjeljujem stipendiju, zaustavio bih sve radnje oko dodjele sve dok se ne usvoje standardne i uhodane metode dodjeljivanja stipendija i dok se ne dobije konsenzus svih članova odbora. To je jedini ispravan način na koji se demonstrira dobra namjera, konzistentnost i poštenje. Što se umjesto toga dogodilo?

Bankovne transakcije su još uvijek obavijene velom tajne. Stipendija se dodijelila onako kako je od početka zamišljeno - bez natječaja, kriterija i samo s jednim kandidatom, a onaj tko se usudio posumnjati u regularnost te dodjele, onemogučen mu je daljnjni rad u Upravnom Odboru, što se, usput da kažem, kosi sa zakonom o volonterstvu (Članak 10, a možda i Članak 11 stav 2 - ako to pokažu bankovne transakcije). Doda li se ovome i tiho bojkotiranje web site-a od samih početaka (u zadnje vrijeme sasvim otvoreno), ne govori li to dosta o smjeru u kojem ide ova udruga? Ako od 160 članova udruge na godišnju skupštinu dođe samo 19 članova (od kojih su vecina članovi UO-a i njihovi supružnici), onda i to nešto govori.

Mario Bralić
http://amcatoronto.com/

{mxc}