Objavljivanje audio i video zapisa sastanka savjetnika predsjednika Stjepana Mesića i umirovljenog generala Vladimira Zagorca, koja se u srijedu (nakratko) pojavila na internetskoj stranici Jutarnjeg lista, a još ranije na portalu Javno.hr, za vodeće hrvatske medije kao da se i nije dogodilo. Ta nas činjenica uopće ne čudi, ali toliko toga pokazuje o stanju u hrvatskim medijima i hrvatskoj državi, o tome tko je stvarni vlasnik «istine» u Hrvatskoj. Za nekog nezainteresiranog promatrača sa strane, koji, pretpostavimo, ne zna ništa o Hrvatskoj, takva je situacija neshvatljiva. Ne ulazeći zasad uopće u srž, odnosno sadržaj same stvari, dakle u ono što se može čuti iz snimke, ostaje činjenica vidljiva iz zrakoplova kako predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić stalno i sustavno obmanjuje javnost, tj., nazovimo to pravom riječju, laže. A ta činjenica, da predsjednik države govori neistine uopće nije zanimljiva medijima i našem proslavljenom istraživačkom novinarstvu. (Razlog nije u tome što se može pročitati u komentarima ljudi na portalu Javno.hr da to i nije neka vijest, budući da se to događa stalno!) Nije nam cilj hvaliti medije na Zapadu, ali kad neki novinar tako nešto otkrije, pred sobom vidi ukazanje neke velike novinarske nagrade. Skloni smo vjerovanju da iza medijske šutnje stoje interesi i strah – daleko od toga da je ovo prva afera u kojoj se susreću isti protagonisti, predsjednik Mesić, Petrač, Nobilo, Pukanić, itd. a da većina medija, i to oni najveći, i elektronski i tiskovni, «zaborave» na nju i/ili skreću pozornost javnosti na druge, skloni smo vjerovati, ponekada i namještene događaje.

Pozabavimo se sad nekim konkretnim stvarima. Predsjednik Mesić je ponovno demantirao navode kako je on poslao svog savjetnika na razgovor riječima: «Logika govori da je Zagorec, koji je postavio te uređaje za snimanje, bio taj koji je pozivao. To je logika. Bi li moj savjetnik išao tamo i postavio sebi uređaje za snimanje? To samo idiot može pomisliti. A idiota u politici baš tako nema.» Na stranu to što predsjednik Mesić postavlja u svojoj izjavi posve nelogično pitanje, da ne rabimo izraz kojeg rabi predsjednik, dakle to što predsjednik nastoji zakomplicirati posve jasnu stvar, ostaje činjenica da je evidentno iz same snimke razgovora i iz samog slijeda događaja da je upravo on poslao svog savjetnika Sašu Perkovića na razgovor s generalom Zagorcem. To potvrđuje Roman Binder, koji je u čitavoj priči bio posrednik između Mesića i Zagorca riječima: «Totalno mi je nejasno zašto Mesić i dalje ne govori istinu. O tome sam dao i izjavu na policiji na obavijesnom razgovoru:» Binder napominje kako je prvi kontakt napravljen iz Ureda predsjednika i to preko Romana Bolkovića: «S Romanom sam popio kavu, rekao mi je što žele. S Predsjednikom sam popio kavu na Pantovčaku i tada je Mesić rekao da Saša ide na susret sa Zagorcem.» Osim toga, predsjednik Mesić spominje i politiku. Kakva politika? Ne radi li se o sudskom postupku? Ako je i od jednog, prema stalnim vlastitim riječima, legalistu, previše je.

Preslušavajući objavljenih 54 minuta razgovora između Mesićevog savjetnika Perkovića i umirovljenog generala Zagorca mogu se čuti zanimljive stvari. Primjerice, na Zagorčevo pitanje zbog čega su «Petrač, Šipragica i Nobilo inscenirali priču o zlatu», Perković to niti ne pokušava demantirati. Isto tako uopće ne reagira, niti pokušava išta demantirati, kad ga Zagorec pita što Predsjedniku treba druženje s likovima poput Petrača, Pukanića, Nobila. Perković jedino kaže da po njegovom mišljenju «snaga Petrača kopni, da izgleda da on [Petrač] više nije 'capo'»!!!

Perković izlaže što bi oni željeli od Zagorca, i tek nakon toga Zagorec pita što će on imati od toga, na što Perković pita što bi on želio (i iz toga je jasno tko je inicijator razgovora).. Zagorec kaže da bi se mogla ukinuti optužnica protiv njega, da je on u tom slučaju voljan doći svjedočiti, na što mu Perković odgovara da je to «jedna moguća opcija». Iz razgovora je posve jasno da državni odvjetnik Mladen Bajić nije unaprijed znao za sastanak Perkovića i Zagorca, što je isto tako protivno onome što opetovano tvrdi predsjednik Mesić, ali i onome što je svojedobno tvrdio državni odvjetnik. Perković napominje između ostalog da on može i posjesti Bajića u auto i dovesti ga u Beč. Znakovita je i posljednja rečenica Zagorca u razgovoru, da bi on od svih najviše vjerovao «vašem starom», misleći na oca Saše Perkovića, umirovljenog obavještajca Josipa Perkovića, koji je, prije nego što se uključio u rad tajnih službi Republike Hrvatske, bio i na vodećim mjestima u zloglasnoj UDBA-i.

{mxc}