Otvoreno pismo hrvatskoj Vladi i Saboru

30. siječnja 2008.

Cijenjena gospodo,

„Slučaj Jagodnjak“ je uznemirio ne samo učenike i roditelje nesrpske nacionalnosti u tom baranjskom mjestu, nego i Hrvate širom svijeta. Naime, nerazumljivo je i neopravdano da su smjenjeni učitelji hrvatske, a postavljeni učitelji srpske nacionalnosti u Osnovnoj školi Jagodnjak, uvedena nastava po posebnom programu, na srpskom jeziku i učenje ćirilice, a za ravnatelja škole imenovan nitko manje nego Milovan Ležaja, poznati progonitelj mjesnih Hrvata i drugih nesrpske nacionalnosti za vrijeme srpske okupacije tog dijela Hrvatske. Ovo je nasrtljiv napad na prava i ponos Hrvata u Jagodnjaku, Baranji i cijeloj Hrvatskoj, kao i na ponos svih Hrvata u svijetu. „

Slučaj Jagodnjak“ je samo simptom problema koji proizlazi iz zakona Republike Hrvatske, koji na jednoj strani naglašava da u općinama gdje manjine čine većinu stanovništva „u službenoj uporabi će biti uz hrvatski jezik i latinično pismo i jezik i pismo“ te manjine, a na drugoj strani odobrava u takvim slučajevima obrazovanje djece „na njihovom jeziku i pismu, prema posebnim programima.“ Ovo drugo u praksi znači sama država odobrava i pomaže proces odgajanja stranaca, pa čak i potencijalnih neprijatelja, u svojim granicama. U slučaju Jagodnjak vidimo da po ovom zakonu i školskom programu čak notorni veliko-Srbin i progonitelj Hrvata može postati ravnatelj škole. Lako je shvatiti što može biti njegov „posebni program“ i ljudi kao on!

Dakle, tražimo od Hrvatskog Sabora da zakon o školstvu i „posebnim programima“ koje on štiti ponovo uzme na raspravu i da sva djeca u Republici Hrvatskoj budu poučavana na hrvatskom jeziku i po istom programu, a da osigura manjinama pravo na učenje svog etničkog jezika, pisma, kulture...u dodatnim školskim i/ili privatnim programima. Nadalje, čitamo da se priprema teren za povratak ćirilice i srpskih pisaca u hrvatske osnovne škole. To nas toliko ne iznenadje (uzevši u obzir tok hrvatske politike) koliko nas zabrinjava mentalni sklop ovakve politike i prakse. Naime, nije bit problema da li će neko dijete naučiti pjesmu nekog Zmaja ili nekog Jove, nego činjenica da u mnogim glavama još živi paradigma „spojnih posuda“ po kojoj hrvatska književnost, jezik i kultura se ne mogu rastaviti od srpske/srbijanske.

Zamjećuje se i to da starija generacija medju našim prosvjetiteljima, koja je u svojim mladim danima i u ona vremena učila recimo pjesmice srpskih dječijih pisaca, osjeća kao da se bez tih pisaca i pjesmica danas ne može odgajati i opismeniti djecu u hrvatskim školama. Obična besmislica! Hrvatske škole u Hrvatskoj moraju biti hrvatske i na hrvatskom jeziku, u kojima će se učiti književnost koja uključuje sve značajnije pisce koji su sebe smatrali i smatraju dijelom hrvatske književnosti i kulture, s time da dodatni nastavni programi osiguravaju manjinama učenje svog jezika, pisma i kulture. Kad se uči svjetska ili slavenska književnost onda će se, naravno, učiti književnost svih naroda. A oni koji se specijaliziraju u slavistici učit će jezik, pismo i književnost svih slavenskih naroda.

Cijenjeni Zastupnici i članovi Vlade, pozivamo vas da:

1. Pod hitno temeljito riješite „slučaj Jagodnjak“, da se u tom mjestu osiguraju prava hrvatskoj djeci, roditeljima i učiteljima.
2. Ustrojite hrvatski školski sustav tako da sva djeca u Republici Hrvatskoj uče po istom školskom programu i na hrvatskom jeziku, a uz to da se osigura pravo manjinama na dodatni program za učenje svog jezika i kulture.
3. Ne dozvolite uvodjenje obavezno učenje ćirilice i srpskih pisaca u niže škole u Hrvatskoj, što podsjeća na ona vremena koja su, nadamo se, za uvijek prošla. (Napomena. Čitamo da je ravnatelj škole u Jagodnjaku, Milovan Ležaja, smijenjen upravo dok je ovo pismo pisano, ali to ne mijenja srž problema kojeg „slučaj Jagodnjak“ simbolizira.)

Sa štovanjem,

Dr. Ante Čuvalo – Predsjednik, Chicago
Udruga za hrvatske znanosti (Association for Croatian Studies) u Americi
Bernard Luketich – Predsjednik, Pittsburgh
Hrvatska bratska zajednica u Americi (Croatian Fraternal Union of America)
Rev. Marko Puljić, O.F.M. – Kustos, Chicago
Hrvatska franjevačka kustodija Svete Obitelji (Holy Family Croatian Custody) u Americi i Kanadi
Vedran Nazor – Predsjednik, New York
Hrvatska akademija Amerike (Croatian Academy of America)

{mxc}