Prije desetak dana u puni pogon puštena je najveća solarna centrala na svijetu Amareleja, na jugu Portugala, u regiji Alentejo. Predstavlja to trijumf portugala u primjeni zadanih okvira, usvojenih u Europskom Parlamentu i iskazanih u Direktivi Vijeća Europe 2001/77/CE, kojima su se zemlje obvezale povećati udio obnovljivih energetskih izvora do 2010 god, u ukupnom iznosu 39% od godišnje potrošnje električne energije. U tehničkom smislu, proizvodnja električne energije central instalirane snage, u prvoj fazi 46 MW, a u drugoj fazi 2010 god. 62MW, zadovoljiti će potražnju30.000 domaćinstava i godišnje proizvesti 93 mil. KW/h. U izgradnju central uloženo je vrtoglavih 260 mil eura, prostire se na 250 hektara ii ma 2520 solarnih modula, svaki veličine 141 m2. Predviđeni vijek trajanja jest 25 godina. Portugal, vrlo sustavno i pažljivo planira svoju energetsku budućnost, u skladu s očekivanjima EU, ali, prije svega, duboko promišljenom dugoročnom energentskom strategijom, na temeljima nacionalnog interesa. Planira se instalacija, tijekom 2009. i 50.000 sustava tzv. mikro proizvođačkih sustava električne energije, uz tendenciju instaliranja sustava sunčevom energijom grijanja tople vode i u svim već izgrađenim kućama.(D.Tučkar)

 

 

Od početka Operacije Lijevano olovo 27. prosinca poginulo je 257, a ranjeno 1080 djece, dok humanitarne agencije strahuju da bi broj poginulih civila mogao još više narasti jer se borbe sele u gusto naseljene dijelove Gaze. Gotovo trećina od ukupno 689 žrtava najnovijih sukoba u pojasu Gaze čine djeca, govore podaci palestinskih liječnika, a citiraju ih kao vjerodostojna dužnosnici UN-a. Stradanje civila dramatično je poraslo od subote kada su izraelske snage, nakon tjedan dana zračnih napada, krenule u kopnenu ofenzivu protiv Hamasovih. U pojasu Gaze više nigdje nije sigurno, nema sigurnog skloništa od bombi. Granice su zatvorene, pa je ovo jedno od rijetkih sukoba od kojega civili ne mogu pobjeći, izjavio je Maxwell Gaylard, UN-ov koordinator za palestinski teritorij. A koliko je tamošnja situacija zapravo teška govori i podatak kako su u napadima stradale i karitativne ustanove, koje su do sad najviše zbrinjavale i pomagale stradalnicima. U izraelskom zračnom napadu uništena je jedna od šest Caritasovih zdravstvenih postaja u Gazi. Caritasov zdravstveni centar uništen je zajedno s kućama u dijelu Al Maghazi, a stanovništvo je već izbjeglo iz toga područja pa se pretpostavlja da nitko nije stradao - rekla je voditeljica jeruzalemskog Caritasa Claudette Habesh koja je zbog napada i službeno prosvjedovala kod izraelskih vlasti.(mmb, ika, gk)

 

 

U povodu treće obljetnice smrti fra Julijana Ramljaka donosimo tekst razgovora koji je prije deset godina (u rujnu 1998.), s fra Julijanom vodio Mirko Mihalj za L’Osservatore Romano. Tekst nam je poslao naš član koji ga je dobio od pokojnog fra Julijana, u listopadu 1998. godine. "Fra Julijan Ramljak, član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, rođen 1918. g. u Siveriću kraj Drniša, za svećenika je zaređen 1943. g. Ratne nevolje za njega, kao i za većinu hrvatskog naroda, posebno za svećenike, nastavljaju se i po završetku Drugog svjetskog rata, kada započinju komunistički progoni vjere, i svakog drugog slobodnog mišljenja i djelovanja. Fra Julijan je osuđen kao najveći državni neprijatelj na 18 godina robije. Nakon prisilnog rada u najstrožen zatvoru, Kazneno popravnom domu Stara Gradiška, fra Julijan je vrlo omiljeni voditelj duhovnih vježbi i pučki misionar na području splitske, zadarske i šibenske biskupije. Posvećujući najviše energije odgoju djece i mladeži, te brizi za svećenička i redovnička zvanja, skrbi i za gradnju i obnovu crkvenih objekata."

 

 

Iz Hrvatskog slova prenosimo komentar u kojem se autor Mladen Pavković osvrnuo na aktualna otpuštanja trgovaca u Hrvatskoj, koja se neuvjerljivo pokušavaju pripisati novom Zakonu o zabrani rada nedjeljom. Pavković konstatira kako je među tim ljudima i velik broj branitelja, koje će kako stvari stoje njihovi poslodavci, koji su djelomično zahvaljujući i njima za vrijeme Domovinskog rata zgrtali svoje teško stečeno bogatstvo, otpustiti. I dok su branitelji na bojišnicama širom Hrvatske ostavljali svoje živote i zdravlje, ambiciozni "poduzetnici" su širili svoje mreže, da bi danas ponovno demonstrirali svoju beskrupuloznost tjerajući ljude na ulicu. "Međutim, većina tih današnjih hrvatskih tajkuna, hvali se kako je poštenim radom, koji je nekada trajao i do "25 sati dnevno", u samo nekoliko godina stvorila to silno bogatstvo, pa bez ikakve bojazni da će netko pitati kako i na koji način su stekli prvi milijun eura, poput holivudskih zvijezda natječu se tko će kupiti veću i skuplju jahtu ili helikopter, tko ima skuplji osobni automobil, raskošniji bazen, ili pak tko ima više vila, od kojih neke imaju i do četrdesetak soba. Kad se nekima od njih i predbaci da su svoje bogatstvo stekli u vrijeme kad je Hrvatska krvarila, oni, kao jedan, složno odgovaraju da su bili takvi zakoni, te da oni nisu dužni rješavati probleme ljudi koji su branili i obranili hrvatsku državu."

 

 

Nenad Piskač u svome uredničkom komentaru u Hrvatskom slovu piše o sveprisutnom don Ivanu Grubišiću, čovjeku koji je od strane određenih medija, ali i jakih političkih struja u hrvatskom društvu uzdignut na razinu moralne vertikale. Iako, pri tome nije jasno za koje se to hrvatske interese Grubišić zalaže, osim naravno za interese onih koji su ga i postavili na funkciju koju sada tako suvereno u tom istom društvu drži. "Promiče li on kao katolički svećenik crkvene interese tvrdnjom da je Crkva „u ovoj državi našla plodno tlo za širenje svojih interesa, jer koliko crkva god traži, svaka vlast će joj i dati jer nije uputno zamjeriti joj se“? Ne promiče. U „onoj državi“ valjda je Crkvi bilo bolje o čemu odlično svjedoči Stepinčeva kalvarija. Promiče li on kao građanin hrvatske nacionalne interese? Ne promiče. Nije digao glas protiv enormnog vanjskog zaduživanja, protiv odustajanja od gospodarskog pojasa, protiv odustajanja od ZERP-a, protiv slanja hrvatskih vojnika izvan državnih granica, protiv odricanja od hrvatske brodogradnje, protiv uslužne politike prema EU, Zapadnom Balkanu i nesvrstanima, protiv instaliranja provoditelja velikosrpske agresije u hrvatsku vlast, protiv progona hrvatskih branitelja i tako dalje. Promiče li on interese općeg dobra, primjerice, demografsku obnovu ili zaštitu obitelji kao povlaštenog mjesta života? Ne promiče. Sjećate li se je li digao glas protiv nedjeljnog rada u trgovini ili protiv komunističkog važećeg zakona o pobačaju?"

 

 

Iz Hrvatskog lista prenosimo dva tjedna star, ali iznimno zanimljiv komentar Zvonimira Radića o sadašnjem stanju hrvatske brodogradnje za koje je, po njemu, odgovorna jedino i isključivo politika koja umjesto da je obnovila kapital opljačkan za vrijeme Jugoslavije konstantno provodila mjere pokrivanja gubitaka, odnosno gašenja požara. Ono što intrigira jest jedinstven i do sad u javnosti neizrečen ili prešućen stav ili bolje rečeno uzrok današnjeg katastrofalnog stanja, usprkos tome što se čini kako je autor svojoj tvrdnji u prilog iznio dosta jake argumente. "...Osnovni kapital riječkoga brodogradilišta "Treći maj" 1991. godine bio doslovno na nuli. Otuđivanje osnovnog kapitala hrvatskih brodogradilišta s razine jugoslavenske federacije osmišljeno je kao trajni mehanizam dislokacije kapitala iz Hrvatske u Beograd. U tu je svrhu u Beogradu osnovana posebna banka za brodogradnju pod nazivom JUBMES. Za dobro razumijevanje mehanizma pljačke potrebno je poznavati tehnologiju i ekonomiku (engl. economics) brodogradnje, no za potrebe ovoga prikaza dovoljno je opisati poopćeni model brodogradnje s pojednostavljenim značajkama. Brodogradilište gradi brodove po pojedinačnim projektima na malom broju navoza. Ta gradnja nema značajke serijske proizvodnje niti u slučaju da se gradi serija približno jednakih brodova. Svaki brod ostaje i nadalje pojedinačni projekt koji omogućuje svaku tehnološku i tehničku modifikaciju tijekom izgradnje svakog pojedinog broda iz naručene serije."

 

 

I dok ciljevi Izraelskog upada u pojas Gaze sve manje jasni, a broj žrtava među Palestincima ubrzano raste, na horizontu se skupljaju novi crni oblaci. Marko Barišić piše u Vjesniku o razvoju situacije u Afganistanu i neuspješnosti zapadnih sila u stabiliziranju zemlje u kojoj i Hrvatska ima vojne postrojbe. "Washington najavljuje da će iz Iraka u Afganistan još tijekom zime prebaciti desetke tisuća vojnika koji bi trebale donijeti prevagu u ratu s talibanima. Kakav je trenutačni odnos snaga, pokazuju i prilično pesimistične izjave vojnih čelnika koalicijskih snaga koji se više ne ustručavaju govoriti kako se talibane zbog široko rasprostranjene potpore među stanovništvom sada teško može vojno poraziti, te predlažu neku vrstu političkog rješenja. Zagovaraju početak pregovora s frakcijama umjerenih talibana koje bi, po njima, trebalo uključiti u novu vlast, da bi se potom onda pristupilo obračunu protiv radikalnih islamističkih skupina."

 

 

Posljednjih godina u hrvatskoj su se javnosti lomila koplja vezano uz pitanje Programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja u školama. To pitanje najviše je s pravom zabrinjavalo roditelje, koji bi za svoju djecu morati odlučiti i odabrati jedan od ponuđenih programa. Krajem studenog 2007. godine, nakon više od dvije godine pripreme i ozbiljnih polemika u školstvu, zdravstvu, ali i šire, konačno je trebao biti i službeno potvrđen program po kojem bi učenici trebali učiti o «najškakljivijem» dijelu - spolnom odgoju.Povjerenstvo za zdravstveni odgoj pri Ministarstvu naposljetku je proglasilo najboljima programe dviju udruga - Grozda (Glas roditelja za djecu) i Foruma za slobodu odgoja. Prema prvome, kojeg su podržale vjerske zajednice, o spolnosti bi učili osnovci od petog do osmog razreda, dok su se u srednjim školama u ponudi trebala naći dva programa - Grozdov i Forumov. Osnovna karakteristika programa jest što iste teme - brak, masturbaciju, kontracepciju i spolne odnose - gledaju s različitih stajališta. Dok se Grozdovu modelu prigovorilo zbog prekrutosti, Forumov je, pak, dobio etiketu proliberalnog. Programi su se trebali provoditi eksperimentalno u desetak škola, a o njihovoj potrebitosti i svrsishodnosti najviše i najglasnije je govorio ministar Dragan Primorac. No, kako je postajalo sve očitije, a prema rezultatima i podacima istraživanja javnog mijenja da su se građani u većinskom omjeru počeli izjašnjavati u korist Grozdova programa, iako su brojne udruge i mediji sustavno radili na kompromitiranju istog, priča se o potrebi uvođenja spomenutog obrazovnog programa u škole polako počela stišavati, da bi na kraju nakon kratkog eksperimentalnog programa provedenog u pojedinim školama stručnjaci - bez ikakvog obrazloženja, ustvrdili kako za njegovim uvođenjem zapravo nema ni potrebe. (mmb)