Nakon svjedočenja prvih svjedoka optužbe može se reći kako nije nedostajalo bisera u njihovim izlaganjima. Možda je najbolji onaj zaštićenog svjedoka broj 6 koji je opisao svoj osebujan bijeg iz Knina. On je pokušao na posebno dramatičan način opisati napuštanje stana u Kninu prvog dana Oluje, spominjući kako je u njemu zaboravio čak i svoju diplomu. No, onda mu se valjda omaklo pa je spomenuo kako je uspio iz stana ponijeti ipak "malo vina i rakije". Na to se onda još nadovezao kazavši također kako je tog dana, pobjegavši u selo u kojem su mu živjeli roditelji, planirao ispeći janjca. Na pitanje o odluci o pečenju janjca na dan u kojem je prema tužiteljstvu prevladavala atmosfera panike i straha u okolici Knina svjedok je odgovorio - "To je najpametnije što sam mogao napraviti".(mm)

 

 

Znate li da je na širem području grada Zagreba oko 50 neobilježenih masovnih grobnica partizansko-komunističkih zločina iz 1945. godine? Udruge ZAMNOM i HOD pokrenule su akciju pod nazivom "Edukacijska udruga 1481" (EU1481) čiji je cilj upoznavanje hrvatske javnosti s konkretnim lokacijama partizansko-komunističkih zločina. Projekt se oslanja na Rezoluciju Vijeća Europe 1481 i Deklaraciju Hrvatskog sabora o osudi komunističkih zločina. Prvo prešućeno stratište, za koje većina Zagrepčana i hrvatske javnosti ne zna, nalazi se u dvorištu "Pedagoške akademije" u Savskoj 77 u Zagrebu. Prema svjedocima i pisanjima nekih povjesničara tamo je ubijeno (i zakopano) oko 300 žrtava, pretežito ranjenika. Na tom mjestu se danas nalaze tri odgojno-obrazovne institucije: područna osnovna škola, XI. gimnazija i Učiteljski fakultet! Nakon što smo tiskali prigodne letke s informacijama o tom događaju te ga podijelili studentima u studentskim domovima, kao i građanima u obližnjim zgradama, podnijeli smo, 28. 3., zahtjev Državnom odvjetništvu RH i MUP-u da se žurno provede istraga o toj lokaciji. Sada želimo velikom javnom manifestacijom pod sloganom "(M)UČITELJI (M)UČE" izvršiti građanski pritisak na neopravdano tromo ponašanje državnih institucija kad su u pitanju partizansko-komunistički zločini. Želimo dostojanstveno obilježiti to mjesto masovnog zločina i prvi puta nakon vise od 60 godina pokazati ljudsku solidarnost sa žrtvama i njihovim obiteljima.

 

 

Sada već drugi tjedan zaredom urednik Glasa Koncila u svom redovnom komentaru bavi se ispravkama netočnih nadovoda zahvaljujući dijelu medija koji, može se slobodno reći, vodi medijski rat protiv Katoličke Crkve.  Ivan Miklenić tako podrobno opisuje složeni postupak s kojim je Europapress holding u svojim izdanjima čitateljima prodao neistinu o selidbi kardinala Bozanića s Kaptola u luksuzni stan trgovačkog centra, i zaključuje: "Posebnost toga nekorektnog, neetičkog i neprofesionalnog postupka Europapress holdinga je u tome što su akteri te konstrukcije i njihovi naredbodavci jako dobro znali da idu u javnost s čistom neistinom, da nije moguće da bi ikoji zagrebački nadbiskup tek tako napustio nadbiskupski dvor, a ipak su to obznanili javnosti. Upravo su željeli izvesti zlonamjernu podvalu pa nisu ni pokušali kontaktirati ni Zagrebačku nadbiskupiju ni svoje suradnike ili djelatnike koji su im također mogli reći istinu. To očituje da je doista riječ o posebnom postupku, specijalnom zadatku, izvršavanje kojega nema nikakve veze s profesionalnim novinarskim ili medijskim djelovanjem već su mediji, osobito dva dnevnika i tjednik Globus, iskorišteni i zloupotrijebljeni za napad i na zagrebačkoga nadbiskupa i na osobu kardinala Bozanića i na Katoličku Crkvu."

 

 

Prema Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odvjetništvu, koji je prihvatila Vlada na sjednici u četvrtak, Hrvatska će odvjetnička komora kao i do sada imati ovlasti utvrđivati odvjetničke tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, ali uz suglasnost Hrvatskog sabora. Spomenuta je odluka izazvala je buru nezadovoljstva u Hrvatskoj odvjetničkoj komori, najvjerojatnije zbog postojanja svijesti o tome da je trenutno propisan cijenik usluga, prema kojem stranka jedan sat proveden sa svojim odvjetnikom mora platiti nebulozno visokih 500 kuna, nerealan i neodrživ. Primjerice, odvjetničke naknade u Hrvatskoj mnogostruko su veće od istih naknada u državama članicama EU. To naročito dolazi do izražaja kod visokih vrijednosti sporova, tako da prosjek odvjetničkih honorara za građanski spor čija vrijednost iznosi 600.000,00 eura u Njemačkoj iznosi 10.000,00 eura dok honorar hrvatskog odvjetnika iznosi čak 90.000,00 eura!(mmb)

 

 

Iz tjednika Fokus donosimo komentar autora Jadranka Bandova o moliškim Hrvatima koji u Italiji nemaju položaj nacionalne nego samo jezične manjine, te su iz tog razloga pristupili Savezu hrvatskih zajednica što bi im trebalo osigurati bar malo izdašnija financijska sredstva za rad na očuvanju vlastite kulturne baštine. Izdvajamo: "Na kulturnom planu nastoje se organizirati koliko mogu. Iznimno puno im znači tiskanje knjige «Hrvati u Trstu» na talijanskom jeziku, kako bi Talijanima neposrednije predstavili hrvatsku nazočnost. Naime, Hrvati kao autohtona skupina u Trstu žive duže od trista godina i to se mora respektirati. Isto tako u Rimu imamo Hrvatsku zajednicu Svetoga Jeronima čiji su korijeni stari preko pet stotina godina, a slično je i u Padovi. Dubravka Čolak je predsjednica Hrvatske zajednice u Venetu, najmlađe hrvatske udruge u Italiji koja se odnedavno priključila Savezu hrvatskih zajednica. Dakle, tršćanska je situacija slična onoj moliškoj, što se tiče autohtonosti, iako je nastala u drugim povijesnim uvjetima, potvrđujući kako su Hrvati tamo od davnina, a ta je tematika dokumentirana upravo u izašloj prvoj monografiji na talijanskome jeziku".

 

 

U Hrvatskoj je prema podacima Hrvatske gospodarske komore iz veljače 2008. godine zabilježeno 756 tiskovina, od čega je 17 dnevnih, 82 tjednih, 31 dvotjednih i 262 mjesečnih te 365 ostalih redovitih i neredovitih tiskovina. Kako piše Javno.hr najnovijim preuzimanjem 75-postotnog udjela u NCL grupi, izdavačkom poduzeću Ive Pukanića, Austrijanci, odnosno Nijemci, potpuno su zavladali hrvatskim tiskovinama. U "hrvatskim rukama" je ostao samo riječki Novi list, koji je međutim, poput Slobodne Dalmacije, više regionalni nego nacionalni dnevnik. Vodeći nacionalni dnevni listovi i tjedni newsmagazini ( 24 sata, Večernji list, Jutarnji list, Globus i Nacional) pod germanskom su kontrolom. Neprihvatljiva prodaja i predaja hrvatskih medija inozemnim vlasnicima, samo je nastavak negativnog trenda prodaje banaka, hotela koji kao i medijske kuće generiraju iznimnu količinu novca, stoga su iznimno zanimljivi stranim korporacijama. No činjenica koja je još alarmantnija jest stajalište kakvo su zauzeli mnogi hrvatski političari i «stručnjaci» za sva pitanja, koji se smatraju kompetentnima govoriti i davati svoj sud o više manje svim segmentima od javnoga interesa. Primjerice, IDS-ovac Damir Kajin smatra da bi s obzirom na činjenicu kako HRT, Hrvatski radio i Hrvatska informativna novinska agencija (Hina) izvještavaju, građani trebali i požaliti što ih još nisu preuzeli stranci!?(mmb)

 

 

Nakon što se drama s prisilnim odvođenjem supruge Ive Pukanića u psihijatrijsku bolnicu Vrapče u samom tijeku njenoga razgovora s novinarima odvila još protekloga tjedna, a većina hrvatskih medija prešutno odlučila tu istu vijest u svojim emisijama i prilozima ne razraditi, (kao uostalom i udruge za ljudska prava predvođene Ivom Bancom) jučer su neke stvari u cijeloj priči ipak postale malo jasnije, a neka su pitanja konačno dobila i odgovore. No, odgovori su ovoga puta toliko poražavajući, čak i za bolje poznavatelje «slobode» medija u Hrvatskoj, ukazujući na očitu spregu koja vodi preko svih razina društva. Naime, jučer je na vidjelo izašao vjerojatan razlog medijske šutnje o aferi s gospođom Pukanić, koja je po svemu sudeći «spremljena na sigurno» u Vrapče kako ničim ne bi omela prodaju 50-postotnog udjela u NCL grupi, izdavačkom poduzeću Ive Pukanića, Austrijancima.(mmb)

 

 

Kako smo prošloga tjedna pisali na Portalu (Let iznad kukavičjeg gnijezda ), drama koja se prije nekog vremena dogodila unutar obitelji vlasnika Nacionala Ive Pukanića, eskalirala je prije nekoliko dana prisilnim odvođenjem njegove supruge Mirjane u pratnji policije s lisičinama na rukama vozilom Hitne pomoći u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče i to usred njenoga obraćanja novinarima. Valja napomenuti kao je spomenuta dan prije od svoje psihijatrice Jelene Potkonjak kod koje je dobrovoljno odlazila u bolnicu Sestara milosrdnica, dobila odobrenje za prestanak liječničkoga tretmana. Kako je ovaj primjer očita demonstracija kršenja ljudskih prava, zakona i sloboda, postavili smo pitanje na čiju je intervenciju policija - potpuno neopravdano reagirala i zašto su izostale reakcije udruga za zaštitu ljudskih prava koje se i u mnogo manje problematičnim situacijama redovito javljaju. Spomenute udruge, B.a.B.e., Centar za mirovne studije, Centar za Edukaciju, Savjetovanje i Istraživanje (CESI), Cenzura, Udruga tjelesnih invalida TOMS i Udruga OSI, predvođene HHO-om i Ivom Bancem ipak su reagirale jučer, a više pojedinosti donosimo u cjelovitoj vijesti Hine.(mmb)