Sa internetskih stranica www.ika.hr donosimo propovijed šibenskoga biskupa Ante Ivasa, održanu u Kninu, 5. kolovoza 2008. godine prilikom proslave Dana domovinske zahvalnosti i Dana branitelja. Izdvajamo: "Zahvaljujemo Bogu što je ta ljubav za našu lijepu Domovinu Hrvatsku, utkana u našu državnu himnu, koja je svečana pjesma zahvalnosti za ljepotu koju je Bog ugradio u ovu junačku zemlju: "stare slave djedovinu", u njezine ravnice i planine, naše rijeke i more naše sinje. Zahvaljujemo Bogu za tu vjekovnu ljubav našega naroda u vjeri i zavjetu da će ta ljubav i zahvalnost trajati "dok mu hrašće bura vije i dok mu živo srce bije". I što vjerujemo da danas u blagoslovljenoj svojoj zemlji Hrvatskoj možemo slobodno živjeti, misliti i pjevati: "ljubi svoju zemlju, ljubi blagoslovljen plod i ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod", i s A. G. Matošem govoriti: "samo tebe volim, draga nacijo, (samo) tebi služim, oj Croatio!" I sve to bez imalo mržnje spram bilo kojega čovjeka ili naroda: "ta ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi. I kud god idem sa mnom je Hrvatska", poručuje pjesnik Drago Ivanišević. Zahvaljujemo danas Bogu za hrabre branitelje naše Domovine, za sve mučenike hrvatske, za sve poginule i nestale, mrtve i žive, bolesne i zdrave… I za njih se Bogu molimo, "nek nam braća znaju, heroji se nikad ne zaboravljaju!" I za sve one braniteljske udruge, koje se i danas ustrajno bore da sačuvaju svoj ponos, i narodno i svoje zajedništvo."

 

 

Prvog dana natjecanja na Olimpijskim igrama u Pekingu, u prvoj disciplini u kojoj su se dijelile medalje, prva medalja za Hrvatsku! Osvojila ju je dvadesetšestogodišnja Riječanka, Snježana Pejčić, u streljaštvu, u disciplini zračna puška 10 metara! Riječka športašica do sada je bila nepoznata široj hrvatskoj javnosti. No, Snježana je prva od svih hrvatskih športaša, još pred tri godine, zapaženim uspjehom na Svjetskom kupu, osigurala normu za nastup na Olimpijskim igrama. Prva je od naših športaša nastupila na ovogodišnjim Igrama, i osvojila prvu medalju! Bravo Snježana!(djl)

 

 

Iz Večernjeg lista prenosimo kolumnu Tihomira Dujmovića koji postavlja pitanje do kad će se u Hrvatskoj raspredati priče o ustašama i partizanima i do kad će pojedini dužnosnici u ovj zemlji slaviti i obilježavati upitne dane iz davne prošlosti, a uporno ignorirati događaje iz one bliže, od prije nekih trinaestak godina. Izdvajamo: "Ako je “1941. godina koja se vraća”, kako primjećuje Slavko Goldstein, proročanstvo traži odgovor ne pitanje tko su danas ustaše, partizani i četnici? Nominalni je odgovor, dakako, negativan jer nema originalnih partizana ni ustaša, osim u Srbiji legaliziranih četnika. Postavlja se praktično pitanje kako Jovan kao četnik kod Draže Mihailovića može imati dodatak na mirovinu, a Ratko, ništa manji četnik kod popa Đujića, živi bez priznanja i četničkog dodatka na mirovinu? Je li možda to mučilo obnovitelje praznika 27. srpnja 1941. koji je nekima, s obzirom na službeni praznik u Brezovici, djelovao kao after party onog specifičnog komunističkog velikosrpstva koje se njeguje i u hrvatskoj državi?"(T.Dujmović)

 

 

S Online glasnika Nacionalnog kongresa BiH donosimo komentar razgovora Harisa Silajdžića danog BBC-u povodom uhićenja Radovana Karadžića. Komentar pokazuje neke od prijepora koji postoje među bošnjačko-muslimanskim političarima: "U intervjuu za BBC Silajdžić se žali da daytonski Aneks 7 (povratak izbjeglica) nije implementiran i za to optužuje neku imaginarnu "internacionalnu zajednicu". Međutim, on je taj koji je dogovorio i potpisao takav ugovor iako je znao da ne postoje nikavi mehanizmi koji bi omogućili uspješan povratak izbjeglica, čim se promjeni ustav i usposatvi Republika Srpska sa njenom policijom i svim drugim državnim mehanizmima kojima je jedini cilj da sačuvaju stečeno stanje. Ja sam jedan od trojice članova tadašnjeg Bosanskog kongersa koji smo Silajdzića zvali u Daytonu i upozoravali na sve opasnosti Daytona i molili da ne potpisuje. On je meni spustio slušalicu kada je ostao bez argumenata. I prof. Boyle, koji je tada bio još savjetnik BH Vlade, je također analizirao Dayton, i to veoma detaljno, i upozoravao protiv potposivanja, izjednačujući to s kapitulacijom."(dr. M. Bogovac)

 

 

Donosimo priopćenje Hrvatskoga centra za istraživanje zločina komunizma povodom Milanovićeva i Pupovčeva obilježavanja dana četničkog ustanka u Srbu 27. srpnja 2008. godine. Izdvajamo: "Nedopustivo je u vrijeme demokracije obilježavanje četničkog ustanka u Srbu od 27. srpnja 1941. godine kao što je to 27. srpnja 2008. godine učinio organizator skupa u Srbu, Srpsko narodno vijeće na čelu s Miloradom Pupovcem, i udruga jugokomunističkih partizanskih ratnih veterana, SAB (bivši SUBNOR). Ruganje demokraciji, i socijaldemokratskom pokretu u svijetu, predstavlja nazočnost Zorana Milanovića (SDP) na obilježavanju četničkog ustanka iz 1941. godine. Gospodin Z. Milanović je na navedenom skupu u Srbu izjavio da «Nema hrvatskog antifašizma bez Srba, kao što ga nema ni bez Hrvata», zaradivši najveći pljesak od svih govornika. Međutim, povijesna je istina da Srbi u ustanku u Srbu 1941. nisu vodili antifašističku borbu. Nedopustivo je po demokratskim uzusima da obilježavanju jednog totalitarnog oružanog ustanka srpskih fašista bude u funkciji potpredsjednika vlade Republike Hrvatske nazočan nekadašnji skojevac i aktualni član vlade Slobodan Uzelac (SDSS), ispred srpske kvote koalicijske vlade premijera Sanadera (HDZ)."

 

 

Iz Glasa Koncila prenosimo komentar autora Rafaela Rimića koji piše o aktualnom uhićenju ratnoga zločinca Radovana Karadžića, ali i evidentnoj mogućnosti da sveprisutni trend svojevrsne estradizacije njegova "lika i djela" zapravo u konačnici bude više od koristi samome zločincu nego njegovim brojnim žrtvama. Izdvajamo: "Moglo bi se dogoditi da povijest ratnoga zločina i zločinca neozbiljnim pristupom žrtvama ratnih zločina otmu svi oni koji izbjegavaju propitivati pravo »stanje stvari« pretvarajući Karadžića u »estradnu zvijezdu«. Zato je pitanje: Što će - u kontekstu estradiziranoga (anti)mita o ratnom zločincu Karadžiću - od njegova uhićenja imati stvarna a ne mitska Bosna i Hercegovina, Srebrenica, Foča, Višegrad, Kozarac? Što će imati Sarajevo? Što će imati njegove žrtve? Kada se čitaju tekstovi o Karadžiću, puni najrazličitijih detalja o njegovoj »transformaciji od zločinca do alternativca«, čitatelje - kao u romanima - kao da se želi »odvesti izvan vremena« u kojemu su se zločini događali, a uloga se tih tekstova približava ulozi (nove) mitologije - virtualne stvarnosti koju nameću masovni mediji."(R. Rimić)

 

 

Donosimo priopćenje HVIDR-e u vezi s aktualnim napadima na Zvonka Bušića. Izdvajamo: "Zajednica udruga HVIDR-a Grada Zagreba osuđuje svakodnevne napade na Zvonka Bušića, te beskrupulozno izjednačavanje borbe za Hrvatsku s terorizmom. Od 1991. godine mučki je ubijeno puno hrvatskih policajaca od Borova sela do Plitvica, a da ni jedan od današnjih dušobrižnika nije digao glas da se kazni i osudi bilo tko od odgovornih za smrt hrvatskih policajaca. Jaser Arafat je dobio Nobelovu nagradu za mir, članovi grupe Baader Mienhof, pušteni su na slobodu, Che Guevara se i dan danas slavi, te se nošenjem majica i drugih modnih dodataka slavi njegov lik i djelo. Postavlja se pitanje po čemu su oni drugačiji i veći borci za svoja uvjerenja i ideologije, od borbe za Hrvatsku. U Hrvatskoj je postala poželjna navika i praksa pljuvati i osuđivati sve što je hrvatsko."(I. Pandža)

 

 

Iz Hrvatskoga slova donosimo urednički komentar Nenada Piskača koji piše o nedopustivoj promjeni kursa hrvatske političke elite koja se u želji da zadovolje kriterije europskih moćnika počela zabrinjavajuće odvajati od stavova i mišljenja Crkve, što nikada na ovim prostorima, ali i općenito nije bio dobar znak i nagovještaj bilo čega pozitivnog u budućnosti. Izdvajamo: "Ono malo osposobljenih i odvažnih katolika u hrvatskoj politici izgubilo je podlogu za djelovanje i sve je dalje od središta odlučivanja. Savez za Europu otvoren je samo folklornom i deklarativnom, ne i za sadržajno-vrijednosnom tipu kršćanstva. Sustav vrijednosti Saveza za Europu u sudaru s kršćanskim sustavom vrijednosti bilježi pobjedu za pobjedom, što znači da većina u Hrvatskoj već godinama doživljava nokaut za nokautom. Sustav vrijednosti Saveza za Europu dosad se najmanje dva puta odrekao Boga. U Rimu kad je unaprijed prihvatio sve odredbe kasnije propalog bezbožnog euroustava i drugi put 9. srpnja ove godine u Hrvatskom saboru, za kojega je stoljećima vrijedilo pravilo kako je iznad njega samo Bog."(N. Piskač)