Na Portalu ‘javno.hr’ pojavio se članak novinarke Gordane Jureško o tome kako je Grad Zagreb izdao dozvolu da se na Dan državnosti Republike Hrvatske, 25. lipnja, na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu izvjesi zastava Zagreb Pridea. Prema tom članku, kojeg u nastavku prenosimo u cijelosti, u posljednji čas se Grad predomislio i pomaknuo termin na idući dan, 26. lipnja. Iz vijesti se još može saznati da bi zastava Zagreb Pridea trebala zamijeniti hrvatsku državnu zastavu!  Nakon ovoga možemo se samo zapiti : "Što slijedi?". Iako nas u Hrvatskoj već godinama uče da je sve moguće, ovo premašuje svaku mjeru dobrog ukusa, civiliziranosti i, zašto ne reći, pokazuje sramotan odnos pojedinaca (drugova koji vladaju Zagrebom) i grupa (organizatori Zagreb Pridea) prema našoj domovini Republici Hrvatskoj. Postavljamo pitanje odgovornima u Gradu Zagrebu: Odakle vam pravo skidati zastavu Republike Hrvatske s glavnog trga glavnog grada, iz bilo kojeg razloga? Je li biste maknuli i zastave, recimo, Sjedinjenih Američkih Država ili Europske Unije? A organizatore Zagreb Pridea pitamo: Odakle vam toliko bezobrazluka da tražite da se umjesto državne zastave izvjesi vaša zastava?(djl)

 

 

Prije nekih desetak dana četrdesetak hrvatskih intelektualaca uputilo je pismo hrvatskoj Vladi iz razloga što je iz saborske procedure povukla prijedlog o imenovanju uglednog hrvatskog povjesničara Milana Kruheka, bivšeg ravnatelja Hrvatskog instituta za povijest, članom Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, zbog primjedbe kako je spomenuti zajedno sa oko tristotinjak drugih uglednika potpisao peticiju o obnovi procesa Mili Budaku i drugima koji su po kratkom postupku osuđeni u političkim procesima. U pismu su postavili pitanje znači li to da je tim činom svakome od njih ujedno i uskraćeno pravo na javno dijelovanje. Pismo je naravno od strane hrvatskih medija potpuno prešućeno i i čitava je priča na tu temu dobila svoj apsurdni kraj. Ove je subote nekoliko desetaka hrvatskih intelektualaca, neobeshrabljenih medijskim ignoriranjem, ponovno uputilo pismo– podrške. Ovoga puta, njihove riječi nisu prošle potpuno nezapaženo, vjerojatno stoga što je riječ o trenutno najpopularnijem i najkritiziranijem hrvatskom pjevaču, uz čije ime se povezuje ljubav prema Bogu i naciji, što je od strane današnje politike, koja između ostaloga upravljajući velikim dijelom medija na određeni način kreira i dio javnoga mišljenja, odmah povezuje s ustaštvom, iako jedno s drugim nema apsolutno nikakve veze.(mmb)

 

 

Iz Hrvatskog slova donosimo komentar Mladena Pavkovića o Vladimiru Nazoru, koji je do 1942. godine glasio za jednog od najistaknutijih hrvatskih pjesnika Na žalost, tako reći preko noći, od hrvatskoga pjesnika s osjećajem za nacionalno postao je komunistički pisac kojem veličanje vladajućih ideologija i vođa bio sastavni dio posla. Također, ne smiju se zaboraviti ni zlodjela koja je učinio jednom kada se priključio Titovim komunistima. Izdvajamo: "Taj i takav "najhrvatskiji pjesnik", koji se potpuno stavio u službu osvetničkog boljševizma Titovih komunista, među ostalim napisao je i ovaj stih: "Uz Tita i Staljina dva junačka sina, nas neće ni pakao smest". I ne samo to. Kao jedan od najvećih komunističkih vođa, 18. svibnja 1944. uputio je jasnu prijetnju smrtnom kaznom i konfiskacijom imovine svojim kolegama piscima i umjetnicima: "Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju ili propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine"."

 

 

Donosimo izvorni tekst pisma potpore upućen od strane hrvatskih intelektualaca, pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu, koji je i inače, a pogotovo nakon koncerta održanog povodom Dana branitelja, napadan od strane određenih političkih struja u Hrvatskoj, potpomognutih najjačim mogućim oružjem - medijima. Izdvajamo: "Zato što cijenimo i poštujemo Vaš rad ovim putem Vam javno izražavamo potporu te želimo da Vas ne obeshrabre sitna, prizemna i priglupa podmetanja koja su se razbuktala poslije Vašeg iznimnoga nastupa na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, koji su organizirali hrvatski branitelji."

 

 

Vladimir Zagorec koji u Austriji čeka odluku o izručenju Hrvatskoj, svoje je optužbe, iznesene na račun navodnih političkih ucjena predsjednika Mesića i njegovih najbližih suradnika ponovio i u razgovoru za austrijski list «Die Presse». Tako danas i u EU mogu čitati o manevrima predsjednikova kruga počinjenim navodno u namjeri da se dokopaju , kako Zagorec tvrdi nepostojećih dokumenata koji bi inkriminirali tadašnji najuži državni vrh, posebice pokojne Tuđmana i Šuška. Njegove su riječi, kako su uostalom nedavno prenijeli i neki hrvatski mediji, potvrdile i snimke austrijskih tajnih službi, iz kojih je vidljivo kako se Zagorcu za spomenutu uslugu nudi takozvani «deal» s hrvatskim državnim odvjetništvom. Ostavimo li po strani Zagorca i optužbe zbog kojih ga država kazneno goni i utemeljenost kojih će se tek utvrditi na sudu, ono što upada u oči jest očita opterećenost, moglo bi se reći opsjednutost dijela današnje hrvatske političke elite politikom koja je devedesetih godina prošloga stoljeća stvorila samostalnu državu i izborila slobodu. Koliko je dijelu njih i dan danas mrska pomisao na to vrijeme pokazuju i potezi očajnika, odnosno nespretni pokušaji da se i pod cijenu kršenja zakona i rušenja vlastitog političkog i moralnoga kredibiliteta na sve moguće načine što više ocrni ime prvoga hrvatskog predsjednika. Kampanja je to, koja se na perfidan i mora se priznati suptilan, ali i jednako toliko agresivan način vodi posebice od 2000. godine i koja je na žalost u dijelu hrvatske javnosti već i postigla određene učinke. No, iako moćna ta ista politička elita u svojim nastojanjima kontinuirano nailazi na probleme koje nije lako eliminirati. Jer potrebno je još puno više mudrosti, manipulacije i sposobnosti da bi se omogućilo modificiranje povijesne istine, posebice ako je ona dijametralno suprotna onome što se hrvatskoj javnosti danas na sve moguće načine pokušava uvaljati.(mmb)

 

 

Dana 18. lipnja 2008. u Napretkovu domu u Mostaru održana je 169. znanstvena tribina posvećena predstavljanju knjiga prof. dr. Zdravka Tomca. Predstavljene su dvije nove knjige iz profesorovog bogatog opusa, Moj obračun s KGB-om i Tuđmanizam i mesićizam. U programu su sudjelovali prof. dr. fra Andrija Nikić, prof. Tihomir Marić, prof..dr. Božo Žepić, prof. Martin Raguž i prof. dr. Zdravko Tomac. Glazbeni dio izvele su klape Bura i Napredak. Voditeljica programa bila je Ivana Aničić. Izdvajamo: "Ovo Društvo, usprkos neprijateljskim stavovima službenih vlasti, mladima životne uvijete osiguravalo. Tako i danas, na početku 21. st. naša nadarena i sposobna mladež u Hercegovini treba Božje blagoslove, Božju milost, Božju naklonost i ljudsku podršku, posebice onih koji predstavljaju hrvatski narod u Gradu, Županijama i Hercegbosni, ali i Hrvatskoj koju je hercegovačka hrvatska i katolička mladež obranila, pomladila i uljudila. To čini, posebice od akcije fra Didaka Buntića na povećanju hrvatskog življa po Slavoniji i još nekim hrvatskim predjelima. Na evanđeoskim, franjevačkim i hrvatskim tekovinama izrastao je Napredak. On stoji uz bok Hrvatskoj akademiji za znanost i umjetnost, te Matici hrvatskoj. Napredak je prihvatio za ruku poslovično nadarenu a siromašnu djecu i pokazivao im i pokazuje put u svijet kulture i uljudbe, a s istinom uz uljudbu i kulturu u sretniju budućnost . Ideja i stvarnost Napretka nije potrošena, nego se razbuktala, što potvrđuje naša mladež.."

 

 

Iz katoličkog lista "MI" prenosimo članak mons. dr. Mile Bogovića, povjesničara i gospićko-senjskog biskupa, o tome kako treba uložiti poseban napor ne bi li se hrvatska povijest već jednom izvukla iz ideoloških i političkih obrazaca i napisala na temelju činjenicama. U uvodu Bogović kaže: "Pišem ovo u nekom strahu da ću među ljude koji očekuju istinu o našoj prošlosti još više proširiti osjećaj nemoći. Naime, nadali smo se da ćemo nakon pada komunističkog sustava moći razobličiti sve krivotvorine koje je on proizvodio na našu štetu i da ćemo konačno dobiti sliku naše povijesti onakvom kakva je ona bila. Ta slika ne samo da nije dobivena nego joj se svakim danom stvaraju uvijek nove teškoće. Ovaj put neću govoriti o „novim prilozima“ za iskrivljavanje naše povijesti, nego o teškoćama pred kojima se nalazi današnji povjesničar kada želi pisati o vremenu komunističke vladavine na našim prostorima".

 

 

Kada je Hrvatska nogometna reprezentacija pobijedila Njemačku bili smo ponosni, ne samo zbog rezultata, već i zbog pristupa utakmici. Jučer je hrvatska izabrana vrsta izgubila od Turske, i time se oprostila od ovog Europskog prvenstva. No, opet treba biti ponosan zbog načina na koji su naši reprezentativci igrali, i čisto je stvar športske sreće što ovaj puta rezultat nije okrunio našu bolju igru. Treba stoga čestitati Hrvatskoj reprezentaciji koja se plasirala u četvrt završnicu Europskog prvenstva i poželjeti da joj ovaj uspjeh bude podstrek za daljnji kontinuitet sudjelovanja na velikim natjecanjima. Možemo se pitati zbog čega je Hrvatska nogometna reprezentacija tako uspješna i zbog čega kada ona igra s bilo kime uvijek očekujemo pobjedu. Možda je najbolji odgovor na ovo pitanje to što je izabrana iz najboljih iz domovinske i iseljene Hrvatske, bez uplitanja političara i ostalih hrvatskih danguba. Ono što ima narod ima i ona. I zato, idemo dalje, u susret novim pobjedama. Bijelo crvena - samo treba živjeti za nju.(mm)