Iz Hrvatskoga slova donosimo urednički komentar Nenada Piskača koji se još jednom osvrnuo na "veliku proslavu srpskog antifašizma" koja je u svečarskom tonu, potpomognuta i uveličana dijelom hrvatske političke "elite" održana 27. srpnja ove godine u Srbu. Izdvajamo: "Narod koji dvaput u pedesetak godina popuši iz Srba istu velikosrpsku foru, mora se zapitati kad će u Srbu treći put „plebiscitarno“ buknuti velikosrpski program. No, kao i 1990., prethodno treba stvoriti atmosferu o fašističkoj Hrvatskoj i o opasnoj joj namjeri, što je u podjeli rada, zadatak ljevice. Upravo sada se to događa, a da službene vlasti pritom ne reagiraju, čime, postaju sukrivci. Zato Josip Juraj Strossmayer: „Ja mniem, da Srbima ne treba prostiti gdje ne imaju pravo, jerbo upravo tim bivaju smjeliji i drzovitiji“. „1941. - godina koja se vraća“ – podvaljeni je naslov Slavka Goldsteina na koji se poziva Milanović. U funkciji je stvaranja protuhrvatske magle koja daje pogonsko gorivo i opravdanje velikosrpskom planu."

 

 

Iz Večernjega lista donosimo komentar Tihomira Dujmovića koji piše o stvaranju slike o nekakvim nerealnim podjelama u Hrvatskoj, na fašiste i antifašiste, što je plod djelovanja isključivo određenih političkih opcija kojima takve opstrukcije istine odgovaraju za ostvarenje vlastitih ideoloških ciljeva. Dujmovića tako piše: "Neki dan se na koncertu u Senju skupilo 6000 ljudi, što je neviđen broj za malo mjesto. Je li i tu, prema Kajinovu poučku, bilo 6000 pritajenih ustaša? Ima li uopće izvan Istre antifašista? Da sam Istrijan, ponosio bih se istarskim antifašizmom, ali bih se sramio kad bih iz jedine analitičke knjige o toj temi, “Rijeka i Istra u hrvatskom proljeću”, razabrao jasnu poruku da je Istra za tu hrvatsku borbu protiv Beograda bila posve nezainteresirana. Za njih su, dakle, i Savka i Tripalo bili šovinisti. Docirati, dakle, iz istarske perspektive, kako to čini Kajin, cijeloj hrvatskoj državi o hrvatstvu bit će vrlo težak posao. U Kninu se na Dan pobjede okupilo 2000 ljudi, u Čavoglavama ih je bilo doslovno 50 puta više. Uključujući i biskupa Ivasa, koji je s glavne svečanosti u Kninu došao u Čavoglave! Zar političari ne razumiju da uvrijeđen i ponižen narod bježi od njih. Zašto? Pa ove godine politika nije dopustila u Kninu ni ratne zapovjednike postrojiti!"(T. Dujmović)

 

 

Komunizam je ideologija koja je pobila stotinjak milijuna ljudi i osuđena je širom svijeta. Svjetski političari i intelektualci pozivaju sve zemlje koje su osjetile "čari" komunističkoga režima da se priključe inicijativi koja bi uključila i spojila oko stotinjak svjetskih država u podizanju spomenika žrtvama te totalitarne ideologije. O hrvatskoj nezainteresiranosti za te i takve inicijative u tjedniku Fokus piše Domagoj Ante Petrić čiji komentar donosimo u cjelosti. Izdvajamo: "Takav spomenik, spomenik žrtvama komunizma, će biti moguć tek kad dođe do okončanja cijele totalitarne agitacije koja se provodi u Hrvatskoj iz politike i preko medija. Ne trebamo se uspoređivati s Putinovom Rusijom, ali u Hrvatskoj se osjeća koliko je rad jugoslavena i marksističkih dogmatičara, označen i dalje nedjelima njihovih prethodnika. Izvršitelja genocida i avangardom ustrojstva koji je htio okupirati čak i austrijsku Korušku, te sjeveroistok Italije - za Beograd i za Staljina. Ta vremena niti nisu toliko davna, makar je projekt u starom obliku propao, a tek se prilagođava novim vremenima."(D.A.Petrić)

 

 

Sa internetskih stranica http://voiceofcroatia.net/ prenosimo komentar autorice Ivane Arapović o današnjem stanju u državi kao izravnoj poslijedici "velikih uspjeha hrvatske balkansko-mediteranske vanjske politike kroz minulih nekoliko godina. Izdvajamo: "Ovogodišnje obilježavanje Dana Oluje (13-godišnjica) palo je na razinu osobnog sjećanja na jedan tisućgodišnji san, nedodirljiv ali bez istinski sretna osmjeha i nacionalnog zanosa – kad se svojih ratnika hrvatska politika olako i neodgovorno odrekla (osim za Siriju, Afghanistan etc., za tuđe ratove). Možemo se pitati kakvi smo danas postali, ali i u kakvu stoljeću živimo, kad nam upravo za Dan Oluje premijer Ivo Sanader podmetne “uspjehe vanjske politike” koji su, na ovaj dan, uistinu groteskni: “ratni zločinci” iz Oluje i drugih hrvatskih operacija su u haaškim ali i hrvatskim zatvorima; nebrojene “tajne” državne dokumente “balkanski stručnjaci,” poput dr. Roberta J. Donie i dr. Edina Bećirevića danas ne znaju gdje smjestiti, u Sarajevo ili Haag (1); članstvo u nekim bizarnim unijama koje niti nisu bile dio izbornog programa za koji su Hrvati glasovali; cijene i hrvatski javni dug nekontrolirano rastu, a premijer osobno nudi preostala hrvatska vitalna poduzeća stranim ulagačima, ne kako bi postigao neki “deal” stoljeća (poput izdaje stoljeća) nego u zamjenu za daljnje zaduživanje pri Europskoj uniji, naime odmrzavanje fondova pomoći od kojih će se opet bogatiti ista korupirana elita u poznatoj spregi staljinističke nevidljive ruke politike i “poduzetništva.” Sposobnost i uspjeh ili ovisnost, naivnost i glupost."(I.Arapović)

 

 

Prenosimo Hininu vijest o vanjskopolitičkim poslijedicama koje bi u smislu jačanja napetosti u diplomatskim odnosima SAD-a i Rusije, mogla izazvati moskovska bombardiranja Gruzije. Izdvajamo: Američki predsjednik George W. Bush oštro je kritizirao snažan vojni odgovor Moskve u bivšoj sovjetskoj republici Gruziji, nazivajući nasilje "neprihvatljivim" a ruski odgovor "neproporcionalnim", prenosi Associated Press u ponedjeljak rano ujutro. Sjedinjene Američke Države razmišljaju o bezrezervnom pritisku na Rusiju da zaustavi odmazdu usmjerenu protiv Gruzije koja pokušava uspostaviti kontrolu u svojoj odmetnutoj pokrajini Južnoj Osetiji. Bush je u inteviewu NBC-u rekao: "Izražavam veliku zabrinutost glede neproporcionalnog odgovora Rusije i snažno osuđujem bombardiranja izvan Južne Osetije".

 

 

 

 

Sa internetskih stranica www.ika.hr donosimo propovijed šibenskoga biskupa Ante Ivasa, održanu u Kninu, 5. kolovoza 2008. godine prilikom proslave Dana domovinske zahvalnosti i Dana branitelja. Izdvajamo: "Zahvaljujemo Bogu što je ta ljubav za našu lijepu Domovinu Hrvatsku, utkana u našu državnu himnu, koja je svečana pjesma zahvalnosti za ljepotu koju je Bog ugradio u ovu junačku zemlju: "stare slave djedovinu", u njezine ravnice i planine, naše rijeke i more naše sinje. Zahvaljujemo Bogu za tu vjekovnu ljubav našega naroda u vjeri i zavjetu da će ta ljubav i zahvalnost trajati "dok mu hrašće bura vije i dok mu živo srce bije". I što vjerujemo da danas u blagoslovljenoj svojoj zemlji Hrvatskoj možemo slobodno živjeti, misliti i pjevati: "ljubi svoju zemlju, ljubi blagoslovljen plod i ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod", i s A. G. Matošem govoriti: "samo tebe volim, draga nacijo, (samo) tebi služim, oj Croatio!" I sve to bez imalo mržnje spram bilo kojega čovjeka ili naroda: "ta ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi. I kud god idem sa mnom je Hrvatska", poručuje pjesnik Drago Ivanišević. Zahvaljujemo danas Bogu za hrabre branitelje naše Domovine, za sve mučenike hrvatske, za sve poginule i nestale, mrtve i žive, bolesne i zdrave… I za njih se Bogu molimo, "nek nam braća znaju, heroji se nikad ne zaboravljaju!" I za sve one braniteljske udruge, koje se i danas ustrajno bore da sačuvaju svoj ponos, i narodno i svoje zajedništvo."

 

 

Prvog dana natjecanja na Olimpijskim igrama u Pekingu, u prvoj disciplini u kojoj su se dijelile medalje, prva medalja za Hrvatsku! Osvojila ju je dvadesetšestogodišnja Riječanka, Snježana Pejčić, u streljaštvu, u disciplini zračna puška 10 metara! Riječka športašica do sada je bila nepoznata široj hrvatskoj javnosti. No, Snježana je prva od svih hrvatskih športaša, još pred tri godine, zapaženim uspjehom na Svjetskom kupu, osigurala normu za nastup na Olimpijskim igrama. Prva je od naših športaša nastupila na ovogodišnjim Igrama, i osvojila prvu medalju! Bravo Snježana!(djl)